REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Poslovni broj: Gž R-4/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to:

Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja I. T. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. N. C. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku u Z., radi mobinga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4207/2018-65 od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4207/2018-65 od 7. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je tuženik propustio zaštititi dostojanstvo radnika – tužitelja (I) i kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da mu naknadi štetu isplatom iznosa od 9.954,21 eura (II),te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 4.427,50 eura (II), a rješenjem je utvrđeno da se tužba smatra povučenom za iznos od 7.304,11 eura.

2. Tu presudu i odluku o troškovima postupka pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj, istu pobija u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud glavnu raspravu u predmetnom postupku preotvorio nakon što mu je protekao rok za objavu odluke, da ne stoje navodi iz dopisa od 12. rujna 2023. da nije pravilno zakazano ročište za glavnu raspravu održano 21. rujna 2023., da je time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka, da je pobijana presuda i kontradiktorna i proturječna razlozima sadržanim u istoj, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a.

Nadalje, tužitelj navodi da je jasno i nedvojbeno dokazao da je bio žrtva svjesnog ponašanja njemu nadređenih osoba, a s ciljem da se kontinuiranim šikaniranjem ukloni s mjesta rada i to tijekom duljeg vremenskog razdoblja, da to proizlazi iz provedenih dokaza i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao opstojnost navoda iz tužbe, da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj ocjeni iskaza saslušanih svjedoka i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, da je pobijana presuda utemeljena na nedopuštenoj dispoziciji suda, ali i da je protivna javnom moralu pa tužitelj predlaže da se žalba uvaži, da se pobijana presuda ukine, te preinači pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik, u bitnome, navodi da je žalba tužitelja "u cijelosti premašena" i neosnovana, predlaže da se ista odbije i da se pobijana presuda potvrdi, a tuženik potražuje i trošak odgovora na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik propustio zaštititi dostojanstvo tužitelja i za isplatu naknade štete u iznosu od 9.954,21 euro i pripadajuće zatezne kamate, a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 4.477,50 eura, a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da nije utvrđeno da bi tuženik vrijeđao dostojanstvo tužitelja, da tužitelj nije bio izložen mobingu ili da bi tuženik propustio zaštititi dostojanstvo tužitelja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, a pazeći, pri tome dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovoga suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega valja navesti da za svoju odluku prvostupanjski sud daje jasne, logične i uvjerljive razloge, ali da ista nije nejasna, a ni kontradiktorna, tako da pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" tužitelj u aktualnoj žalbi, a koje bi pobijanu presudu učinile nevaljanom i/ili nezakonitom.

9. Iako je prvotno glavna rasprava u predmetnom postupku bila zaključena 1. lipnja 2023. i ročište za objavu presude zakazano za 17. srpnja 2023. (495) time što je proteku toga roka radi dopune postupka, a, očito, primjenom odredbe čl. 305. ZPP- a, preotvorena ta zaključena glavna rasprava te zakazano nova glavna rasprava za 21. rujna 2023., i kada na toj glavnoj raspravi nisu izvođeni dokazi koji nisu bili ranije prihvaćeni, time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi činila bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a na što "upire" tužitelj.

10. Isto tako nije od odlučnog značaja je li do donošenja odluke o preotvaranju glavne rasprave došlo prije i/ili po proteku toga roka, odlučno je da je prvostupanjski sud za to imao valjanu pravnu osnovu u primjeni odredbe čl. 305. ZPP-a,i da se nisu izvodili nikakvi drugi dokazi izvan onih ranije prihvaćenih.

11. Konačno,u tom dijelu, tužitelj je na ročište za glavnu raspravu održanom 21. rujna 2023. bio uredno zastupan po punomoćniku, odvjetniku, na tom ročištu tužitelj nije tražio odgodu tog ročišta zbog navodno nedostatnog vremena za pripremu toga ročišta (496,497) pa onda to ne može sada s uspjehom osporavati ni aktualnom žalbom, pa je onda žalba tužitelja neosnovana u tom dijelu.

12. Nadalje, na temelju valjano provedenog dokaznog postupka i valjane ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

- da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme od 17. siječnja 2013. na radnom mjestu reklamacija;

- da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao na temelju Odluke o otkazu uslijed skrivljenog ponašanja od 13. srpnja 2018.;

- da je tužitelj osporavao navedenu Odluku te da je podnio tužbu i da se vodi parnični postupak radi osporavanja te odluke tuženika;

- da je tužitelj podnio aktualnu tužbu 13. srpnja 2018.;

- da je tužitelju neposredno bio nadređen H. K., a da je njemu bio nadređeni generalni menadžer D. M.;

- da se između tužitelja, nadređenog djelatnika i generalnog menadžera g. M. komunikacija odvijala vezano za poslovne situacije koje bi se pojavile da je tužitelj vezano za "damage goods" (oštećene artikle) tražio pomoć u vidu davanja interne upute o postupanju i na koji način riješiti reklamacije;

- da je po zahtjevu tužitelja kod direktorice M. W. 19. veljače 2018. održan sastanak na kojem je postignut dogovor, a tužitelj i g. M. da su se pomirili što su potvrdili rukovanjem;

- da je g. M. pri komunikaciji sa zaposlenicima, ali i spram tužitelja, koristio i vulgarne i neprimjerene riječi, ali da to nije činjeno učestalo, a ni sa namjerom da se povrijedi dostojanstvo i čast tužitelja;

- da se g. K. u obraćanju spram radnika tuženika, a i spram tužitelja, znao obraćati i sa vulgarnim riječima (gdje si p…. i sl. ), ali da su to radnici tuženika doživljavali kao njegovu poštapalicu, da nitko od zaposlenika, a ni tužitelj, zbog toga nisu tražili zaštitu od nadređenih osoba zbog takovog ponašanja g. K.;

- da je tužitelj imao dobru komunikaciju sa g. K. i da je sa njim pio kavu, pa i nakon sastanka u veljači 2018.;

- da su tužitelj, ali i drugi zaposlenici tuženika sudjelovali u popisu robe (inventuri);

- da je smjenski rad u odjelu za reklamacije bio uveden kao pilot projekt i da je u smjenskom radu radio i drugi radnik tuženika koji je radio na reklamacijama – K. H.;

- da se samo u slučaju potrebe trebalo izlaziti na teren radi provjere reklamacije na licu mjesta i da je to činio i radnik K. H.;

- da je plaća tužitelja bila određena kako je to određeno i za plaću K. H. i da po tom osnovu tužitelj nije bio deskriminiran u odnosu na tog radnika;

- da tužitelju kod naloga za čišćenje skladišta u S. N. nije bilo naloženo čišćenje u vidu čišćenja metlom već u vidu sređivanja stanja robe u tom skladištu, ali i da tužitelj nije na valjani način obavijestio tuženika o bolesti (astmi) odnosno o njegovoj nemogućnosti da boravi u prostorijama u kojima ima prašine;

- da za domjenke tuženik nije slao pojedinačne pozive radnicima već da su o tim domjencima radnike obavještavali menadžeri osobno ili preko drugih radnika, da je na taj način bio pozvan i tužitelj za domjenak u lipnju 2018. i da mu je tužitelj i nazočio;

- da se tužitelj zbog psihičkih tegoba koje je povezivao sa stresom i mobingom na radnom mjestu prvi puta javio nadležnom psihijatru 4. srpnja 2018., kada je tužitelj izjavio da do tada nije uzimao lijekove (91).

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene provedenih dokaza, prvostupanjski sud zaključuje da nije utvrđeno da bi tuženik po odgovornim osobama tužitelja i nadređenim djelatnicima, a ni po drugim zaposlenicima, po bilo kojem osnovu uznemiravao tužitelja odnosno da bi vrijeđao njegovo dostojanstvo, a niti da bi tužitelj kao tuženikov radnik bio izložen mobingu, da nisu utvrđene te radnje tuženika, a ni propusti koji bi doveli do narušavanja zdravlja tužitelja, pa stoga prvostupanjski sud i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Obzirom na radno mjesto tužitelja u odjelu za reklamacije logično je i životno uvjerljivo da će na tom radnom mjestu dolaziti do određenih suprostavljenih interesa kupaca koji traže povrat (reklamaciju) proizvoda i tuženika čiji je interes da povrati (reklamacije) budu što je moguće manji, pa u tom sukobu interesa je bilo moguće da dolazi i do određenih tenzija između kupaca i njihovih zahtjeva i tužitelja, ali i između (odluka) tužitelja i namjera tuženika, ali u tim radnjama prvostupanjski sud, a ni ovaj sud, ne nalazi radnje koje bi bile usmjerene na zlostavljanje i/ili maltretiranje tužitelja.

15. Nadalje, niti upotreba vulgarnih riječi iako nepotrebna i/ili neprimjerena nije bila upućena (samo) tužitelju već i drugim zaposlenicima tuženika, i kada ista nije prouzročila takovu štetu prema ostalim zaposlenicima, a što proizlazi iz činjenice da nitko nije tražio zaštitu tog prava, to je onda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su zaposlenici tuženika isto prihvatili kao "poštapalice" i dio uobičajenog govora, a da to ne predstavlja način (htijenje) omalovažavanje tužitelja.

16. Isto tako, tužitelj nije ni na koji način diskriminiran u odnosu na radnika K. H., koji je radio na poslovima na kojima je radio i tužitelj, kako glede visine plaće, rada u smjenama za vrijeme pilot programa i/ili odlazaka na teren, pa je sud prvog stupnja valjano utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan ni po tom osnovu.

17. Tužitelj nije dokazao da bi tuženika valjano obavijestio o bolesti (astma) i nemogućnosti rada u prostorima sa prašinom niti je tuženik od tužitelja tražio čišćenje skladišta na način da mete taj prostor.

18. Konačno, potpis zapisnika sa sastanka ne može biti nikakva prijetnja tužitelju, a što bi tužitelju, obzirom na njegovu struku (upravni referent, 160), trebalo biti i poznato, a poziv za domjenak iz lipnja 2018. tužitelju je priopćen na uobičajeni način, tužitelj je na istom nazočio, pa je i u tom dijelu prvostupanjski sud valjano utvrdio da ne opstoje uvjeti za utvrđenje da je tuženik propustio zaštititi dostojanstvo tužitelja i da je tužba tužitelja neosnovana.

19. Očito je da je u radnom procesom tužitelja kod tuženika postojalo određenih nesuglasica i nedorečenosti, da je tužitelj na određene činjenice i ukazivao nadležnima, ali je očito i da je tuženik poduzimao određene mjere kako bi te primjedbe tužitelj razmotrio i ocijenio (sastanak u veljači 2018.), ali ti nesporazumi i nedorečenosti nisu imali ili barem to tužitelj nije dokazao, namjeru da narušavaju dostojanstvo i sigurnost tužitelja, odnosno da bi bili takovi da su prijetnja njegovom zdravlju, a što se vidi iz činjenice da se tužitelj uredno družio sa svim zaposlenicima tuženika, pa i sa pretpostavljenim H. K., s kojim je pio i kavu, a što izvjesno ne bi bilo da je isti spram tužitelja izražavao neprimjeren odnos.

20. Glede ostalih žalbenih navoda tužitelja valja navesti da je prvostupanjski sud relevantno činjenično stanje utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju i (prije svega) iz iskaza saslušanih svjedoka.

20.1. To što su saslušani svjedoci zaposlenici tuženika, ne može samo o sebi iskazima tih svjedoka oduzeti značaj istinitosti i potpunosti.

21. Naprotiv, prvostupanjski sud je, nakon što je proveo sve predložene dokaze, po svom uvjerenju, a na temelju savjesna i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da u onim radnjama tuženika za koje postoje dokazi (čl. 221. a ZPP-a) nema elemenata koji bi dopuštali da se tužitelju pruži zatražena pravna zaštita odnosno da nije dokazano da bi tuženik postupao protivno odredbi čl. 7. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje:ZR) i da onda ne opstoje uvjeti za primjenu odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) ali i čl. 1100. ZOO-a, pa je, onda, osnovano, tužbeni zahtjev tužitelja i odbijen.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

23. Odluka o trošku žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, a u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a.

24. Trošak odgovora na žalbu tužitelja, po ocjeni ovoga suda, nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je o tom trošku tuženika odlučeno kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Puli 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mirna-Nada Terlević Sebastijan