Poslovni broj Gž-149/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K. K. C. u H. - C. O. S., OIB: ..., iz S., zastupana po punomoćniku A. Č. odvjetniku iz O., protiv tuženika A. P. iz S., OIB: ..., zastupan po punomoćnici T. O. odvjetnici iz O., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2988/2019 od 27. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2988/2019 od 27. studenog 2020. u točkama I/ i III/ izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju svako mjesečni iznos od 73,00 eur / 550,00 kn[1] za period od 15. lipnja 2016. do 11. lipnja 2019. na ime naknade za korištenje i to 47/100 dijela kčbr. 829, u naravi Osnovna škola u selu, ukupne površine 2080 m2, sve upisano u zk.ul.br. 594 za k.o. S., što u naravi čini jedan trosoban stan u prizemlju zgrade sa šest pomoćnih prostorija, ukupne površine 112,70 m2 i to na način da svako mjesečni iznos dospijeva do 15. u mjesecu za taj mjesec, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u točki II/ izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za plaćanje 73,00 eur / 550,00 kn[1] za period od 11. svibnja 2016. do 14. lipnja 2016. dok je u točki III/ izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.532,28 eur / 11.545,00 kn[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude iz točki I/ i III/ izreke, žalbu podnosi tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tuženiku dosude troškovi postupka uključujući i troškove žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog korištenja nekretnine, u naravi trosobnog stana u prizemlju sa šest pomoćnih prostorija, ukupne površine 112,70 m2, nalazećeg u zgradi Osnovne škole u selu, ukupne površine 2080 m2, izgrađene na kčbr. 829, upisane u zk.ul.br. 594 k.o. S., kroz razdoblje od tri godine - od 15. lipnja 2016. do 11. lipnja 2019.

6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- tužitelj je nesporno vlasnik naprijed opisanog spornog stana, odnosno suvlasnik zgrade i zemljišta,

- predmetni stan tuženik je koristio na temelju Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, sklopljenog 1998. sa Općinom K. V. (dalje Ugovor o najmu stana),

- dana 11. lipnja 2016. ovdje tužitelj je protiv ovdje tuženika kod istog prvostupanjskog suda pokrenuo sudski postupak radi otkaza Ugovora o najmu stana i predaje predmetnog stana u posjed tužitelju,

- u tome parničnom postupku pravomoćnom i ovršnom presudom poslovni broj P-625/2017 od 1. prosinca 2017., tuženiku je otkazan Ugovor o najmu stana te je istome naloženo da ovdje tužitelju preda u posjed sporni stan slobodan od osoba i stvari, što tuženik nije dobrovoljno učinio,

- tužitelj je stupio u posjed spornog stana 27. lipnja 2019. u ovršnom postupku kod istog suda poslovni broj Ovr-1941/2018, kada se ušlo u stan korištenjem ključa kojeg je punomoćniku ovdje tužitelja (tamo ovrhovoditelja) predala punomoćnica ovdje tuženika (tamo ovršenika),

- građevinskim vještačenjem je utvrđeno da bi najam spornog stana kroz relevantno vrijeme iznosio od 73,00 eur / 550,00 kn[1] mjesečno.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja donosi zaključak da tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti svoj stan u razdoblju od 15. lipnja 2016., kada je tuženik primitkom tužbe radi otkaza Ugovora o najmu i predaje stana u posjed podnio odgovor na tužbu u parničnom postupku poslovni broj P-625/2017 i time toga dana postao nepošteni posjednik pa do 11. lipnja 2019. (kako je tužitelj zatražio) jer je tek 27. lipnja 2019. tužitelj uveden u posjed stana u okviru ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1941/2018.

7.1. Kako je kroz navedeno vrijeme tuženik stan koristio bez valjane pravne osnove kao nepošteni posjednik u smislu članka 18. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 81/15. i 94/17. i 152/14. - dalje ZV), tada prvostupanjski sud primjenom članka 165. stavak 1. ZV-a, koja propisuje da nepošteni posjednik tuđih stvari mora naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari, nalaže tuženiku da tužitelju kroz relevantno razdoblje - od 15. lipnja 2016. do 11. lipnja 2019. isplati iznosi od 73,00 eur / 550,00 kn[1] mjesečno (ukupno 2.627,91 eur / 19.800,00 kn ). Obrazloženje je suda da je tuženik kao nepošteni posjednik stana ostvario korist u vidu ne plaćanja najamnine za sporni stan, dok pitanje je li tuženik koristio stan za stanovanje ili za držanje svojih stvari u njemu ili ga uopće nije koristio, nije od utjecaja na pravno rješenje ovoga spora, budući da je utvrđeno kako tuženik nije postupio po pravomoćnoj sudskoj presudi i predao stan u posjed tužitelju.

8. Odluku o troškovima postupka sud donosi pozivom na članak 154. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, dok nepobijanom točkom II/ izreke kao neosnovan odbija preostali dio tužbenog zahtjeva preciziran u toj točki izreke.

9. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tuženika, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tuženika istaknuta relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

11. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, koje tuženik žalbenim navodima bez uspjeha pokušava dovesti u pitanje.

12. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje kako nije utvrđena relevantna činjenice da tuženik predmetni stan u spornom razdoblju nije koristio, a što da je dokazivao preslikom osobne iskaznice, koji dokaz da sud prvog stupnja nije cijenio iako iz istog proizlazi da je kroz sporno vrijeme tuženik imao prijavljeno prebivalište u M. u M. Ukazuje na činjenicu da je tuženiku Ugovor o najmu stana otkazan upravo zbog nekorištenja stana što da je još jedan od dokaza da u sporno vrijeme stan nije koristio. Osim toga, smatra da ako mu je Ugovor o najmu otkazan, da je nejasno zašto bi bio odgovoran za plaćanje najamnine.

13. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik bez pravnog osnova kao nepošteni posjednik u relevantnom razdoblju koristio predmetni stan, bez obzira je li u njemu stanovao ili samo držao svoje stvari. Treba cijeniti činjenicu da tuženik nakon provedenog parničnog postupka nije postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci kojom mu je naložena predaja stana u posjed tužitelju, slobodnog od osoba i stvari, zbog čega je tužitelj bio prisiljen provesti ovrši postupak. Nije logično niti životno da bi tužitelj pokretao ovršni postupak nakon okončanja parnice u kojoj je uspio sa tužbenim zahtjevom na predaju stana u posjed, u slučaju da je tuženik postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci i da je izvršio svoju obvezu u dodijeljenom roku. Tuženik je imao u posjedu ključeve stana koji su tek provođenjem ovršnog postupka predani punomoćniku tužitelja i predstavljaju simboličnu radnju predaju nekretnine u posjed i sve do tog vremena tužitelj je bio onemogućen stupiti u posjed svoje nekretnine.

14. Vezano za karakter i visinu naknade na čije je plaćanje obvezan pobijanom presudom, pogrešno tuženik smatra da se radi o najamnini. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u smislu članka 165. stavak 1. ZV-a radi o koristi koju je ostvarivao tuženik a sastoji se od novčanog iznosa koji bi isti morao plaćati drugoj osobi (tužitelju) za uporabu stana, koja je u konkretnom slučaju građevinskim vještačenjem određena u visini mjesečne najamnine za stan slične veličine, opremljenosti i pozicije. Dakle, novčani iznos na mjesečnoj razini koji bi tuženik morao plaćati, a nije plaćao, predstavlja korist koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja stana tužitelja.

15. Stoga je i prema stajalištu ovoga suda, pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje, ocjenjen u najvećem dijelu kao osnovan tužbeni zahtjev promatran kroz odredbu članka 165. stavak 1. ZV-a, na koju se sud prvog stupnja pravilno pozvao. Navedeno stajalište sukladno je pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojima se u ovakvim situacijama upućuje na primjenu odredbi stvarnog prava iz članka 164. i članka 165. ZV-a (Pravna shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su IV-188/2009 od 26. listopada 2009., broj Su IV- 127/2013 od 14. studenog 2013. te broj Su IV-16/2021 od 1. ožujka 2021.), koja shvaćanja za nižestupanjske sudove nisu obvezatna ali djeluju snagom argumenata.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 5. ZPP-a (sud prvog stupnja očito greškom navodi stavak 3.) u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

16.1. Protivno žalbenim navodima tuženika vezanim za uspjeh stranaka u sporu, treba reći da tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom postavljenim podneskom od 30. rujna 2020., više nije potraživao 132,72 eur / 1.000,00 kn[1] mjesečne naknade za korištenje nekretnine nego 73,00 eur / 550,00 kn[1] mjesečno. Opisanu procesnu dispoziciju tužitelja sa tužbenim zahtjevom treba cijeniti kao djelomično povlačenje tužbe, što je sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 16/2021 od 26. travnja 2021. Za povučeni dio tužbe se smatra kao da nikada nije bio podnesen (članak 193. stavak 9. ZPP-a) a omjer uspjeha stanaka u sporu s ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a. Budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga konačno postavljenog zahtjeva (točkom II/ izreke odbijen je sa zahtjevom za naknadu samo za jedan mjesec u iznosu 73,00 eur / 550,00 kn[1] ), dok u vezi tog odbijenog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, tada je opravdano bilo odlučiti da tuženik tužitelju u cijelosti nadoknadi troškove postupka primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a, cijeneći pritom da tuženik nije tražio troškove za povučeni dio tužbe u smislu članka 158. stavak 1. ZPP-a.

16.2. Neosnovano tuženik žalbom prigovara priznavanju tužitelju troškova za pojedine radnje punomoćnika budući da se u pogledu rasprave od 4. studenog 2019. radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa tužitelju za zastupanje po punomoćniku na ovom ročištu pripada puna naknada prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, kao što mu pripada i nagrada za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. točka 3. Tarife, kako to pravilno sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju.

17. Slijedom izloženog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Odbijajući dio presude u točki II/ izreke, kao nepobijan ostaje neizmijenjen. U Rijeci 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.