Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-24/2023-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: M.
V. u pravnoj stvari tužitelja: D. J., OIB ….., Š. 67, 52460
Š. zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz U., protiv
tužene: D. A., OIB …., Ulica S. P. 11, 6310 I.
zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku iz U., radi utvrđenja
prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne rasprave 08.
studenoga 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tužene osobno
i punomoćnika tužene, 05. prosinca 2023.,

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj D. J., iz G., Š., Š. 67,
OIB: …., dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini tuženice
D. A., rođ. Š., iz I., Ulica S.. P. 11, R. S.,,
OIB: …, označenoj kao k.č.br. 65/7 zgr. u naravi dvorište upisanoj
u z.k.ul. 181 k.o. Š., u cijelosti, te je naprijed navedena tuženica dužna
trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti na nekretnini
označenoj kao k.č.br. 65/7 zgr. u naravi dvorište upisanoj u z.k.ul. 181 k.o.
Š., izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja D. J., iz
G., Š., Š. 67, OIB: …, u cijelosti, a koji će uknjižbu
provesti zemljišnoknjižni odjel Buje Općinskog suda u Pazinu.".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženoj isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 995 eura/ 7.496,83 kuna1, u roku od 15 (petnaest) dana.

III/ Tužitelj se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 2 -

Obrazloženje

1. Predmet tužbe je nekretnina kč.br. 65/7zgr., upisana u zk. ul. 181 k.o. Š..
U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie na
nekretnini označenoj kao k.č.br. 65/7zgr. u naravi dvorište upisanoj u z.k.ul. 181 k.o.
Š., uknjižena je kao vlasnica D. A., rođ. Š., iz G., Š.,
Š. 66. Zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Naime, tužitelj D.
J., se sam i preko svojih pravnih prednika, nalazi preko 40 godina u
neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, tj. nekretnine označene
kao k.č.br. 65/7zgr u naravi dvorište upisanoj u z.k.ul. 181 k.o. Š.. Stoga tužitelj
predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu sadržaja kao u izreci.
Iako je tužitelj u tužbi bio naveo k.č.br. 65/7, na pripremnom ročištu je ispravio naziv
k.č. na način da je nadodao i zgr.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu u potpunosti osporava tužbeni zahtjev kao
neosnovan u cijelosti. Tuženica je "uistinu zaprepaštena" da tužitelj pokušava tuženici
oduzeti pravo vlasništva nekretnine koju je stekla Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju
sklopljen 20. travnja 2011., od svog oca I. Š., a koji je vlasništvo iste stekao
temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Bujama posl.br. P-103/89-8 od 12.
svibnja 1989. Tužitelju je kao osobi koja je poznavala i pok. oca tuženice i poznaje i
samu tuženicu, isto tako vrlo dobro poznato da se radi o nekretnini koja vlasnički,
posjedovno i u svakom drugom smislu pripada tuženici, a prije toga je na isti način
pripadala njezinom ocu, pa je njegovo pozivanje na institut dosjelosti neopravdano i
neosnovano. Tuženica osporava tvrdnju tužitelja da se bilo sam bilo preko svojih
pravnih prednika, preko 40 godina nalazi u neprekinutom i nesmetanom posjedu
predmetne nekretnine te da bi time mogao steći pravo vlasništva. Predmetnu
nekretninu posjeduje tuženica, a prije nje ju je posjedovao njen pok. otac I. Š.,
kako to proizlazi iz obrazloženja navedene pravomoćne presude. Tuženica ne spori
da tužitelj u ruševnoj nadstrešnici koja se nalazi na predmetnoj nekretnini drži neke
svoje stvari, međutim tužitelju je to dozvolio otac tuženice, tako da se ne radi o kvaliteti
posjeda koja bi bila osnov za stjecanje prava vlasništva. Konačno i najvažnije, tužitelj
nije imao nikakvog opravdanog razloga smatrati predmetnu nekretninu svojom, jer je
prema svim okolnostima bio svjestan i znao da se radi o tuđoj nekretnini. Da je tome
doista tako, proizlazi i iz činjenice da na predmetnoj nekretnini tuženica i danas drži
svoju frezu s prikolicom te kameni građevinski materijal koje je tamo odložila nakon što
je isti otpao s njene obližnje štale, a samu nekretninu održava košnjom trave i na druge
načine. Tužitelj nikada do podnošenja ove tužbe tuženici ničime nije osporavao njen
posjed ili pravo vlasništva predmetne nekretnine, iako živi u neposrednoj blizini te iako
je cijelo vrijeme u kontaktu s tuženicom. Dapače, prilikom nedavne geodetske izmjere
tužitelj je čak pomagao u iskolčavanju te nekretnine kojom prilikom nije rekao ni riječ o
tome da bi se radilo o njegovoj nekretnini, što je iznimno neuobičajeno ukoliko je istu
držao svojim vlasništvom. Tek nakon što je tuženica upozorila tužitelja da postojeća
nadstrešnica predstavlja opasnost od urušavanja te da je potrebno da stoga čim prije
makne svoje stvari kako bi nadstrešnicu mogla srušiti, tužitelj se “dosjetio” načina da
predmetna nekretnina u stvari pripadne njemu - a to predstavlja ova tužba. Polazeći
od svega prethodno navedenog, tuženica predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica, u dokaznom postupku izvedeni su
dokazi uvidom u sve isprave u spisu, pročitan je zk izvadak, pregledan je ortofoto
snimak, pročitan je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, presuda P-103/89, posjedovni

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 3 -

list, pregledane su fotografije, izvadak iz zk str. 40-43, kopija katastarskog plana str.
44, povijesni zk izvadak str. 48 – 51, kupoprodajni ugovor str. 53-56, skica str. 65,
pregledane su fotografije snimljene od strane mjerničnog vještaka. Saslušani su
svjedoci Ž. J., A. Š., Z. A., S. D., tužitelj i tužena
te parnične stranke.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je utužena nekretnina upisana
kao vlasništvo tužene, a što i nije sporno. U posjedovnom listu upisan je kao posjednik
pokojni otac tužene, Š. I., Š. 66, Š..

5. Iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen između tužene kao davateljice
uzdržavanja i pokojnog Štercaj Ivana kao primatelja uzdržavanja od 20. travnja 2011.
godine utvrđeno je da je predmetom ugovora bila i utužena nekretnina i da je na
temelju navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužena postala vlasnicom
nekretnine kč.br. 65/7zgr, k.o. Š., između ostalih nekretnina.

6. Mjernični vještak N. G. je na licu mjesta identificirao nekretninu iz
tužbe. Obišao je lice mjesta te je uspoređujući stanje u naravi s katastarskim
planovima i ortofoto snimcima za k.o. Š. identificirao k.č.br. 65/7 zgr. k.o. Š.,
a koja u naravi predstavlja dvorište na kojem se nalazi niska nadstrešnica sa odloženim
stvarima za poljoprivredne djelatnosti te freza sa prikolicom pored stabla murve. Prema
podacima iz posjedovnog lista broj 187 upisana je kultura dvorište sa 105 m2.
Nekretnina iz tužbe prikazana je na fotografijama na str. 91-98 spisa.

7. Neposrednim obilaskom nekretnine sutkinja je utvrdila da su označeni „piketi“
(međne oznake), međutim na upit suda stranke su navele da međe nisu definirane do
kraja, međne oznake postavio je vještak, ali nije vođen postupak uređenja međa jer za
to nije bilo potrebe.

8. Iz materijalnih dokaza u spisu utvrđeno je; čitanjem ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju zaključenog između tužene kao davateljice uzdržavanja i njezina
pokojnog oca kao primatelja uzdržavanja, dana 20. travnja 2011. godine, da je
primatelj uzdržavanja prenio u vlasništvo davatelju uzdržavanja, tuženoj, između
ostalih i nekretninu koja je predmetom tužbe. Iz presude posl. br. P-103/89-8 od 12.
svibnja 1989. utvrđeno je da pokojni je otac tužene stekao predmetnu nekretninu,
odnosno da je utužena nekretnina i ranije bila u vlasništvu obitelji tužene, ali je
nekretninu, između ostalih, bila "oduzeta", radi neplaćanja poreza, kako je navedeno
u obrazloženju navedene presude.

9. Na fotografijama u spisu prikazana je sporna nekretnina, (lotrija-nadstrešnica, str 96, 98. 29), dio nekretnine od murve gdje je freza tužene (str. 97 i 98)

10. Svi svjedoci su bili prisutni na licu mjesta prilikom obilaska i identifikacije nekretnine iz tužbe.

11. Ž. J., rođen 1968., brat tužitelja je iskazao da je predmetna
nekretnina od njegovog brata zato jer je pokojni J. M., otac, kupio tu
nekretninu „lotrija“ od pokojnog S. L. i to je bilo negdje 1982. kad su se
preselili u B. u kuću, u neposrednoj blizini utužene nekretnine. L. Š. je
živio također u kući i otac je od njega "naslijedio" ovu kuću, (pri tome je mislio da je

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 4 -

je pokojni L. njegovom pokojnom ocu rekao da može koristiti kuću, nakon što je
on iz nje iselio), a ta kuća je bila društveno vlasništvo. Š. L. je otišao živjeti u
U.. Sporna nekretnina nalazi se jedno 50 metara od tužiteljeve kuće. Otac je od
Š. L. kupio tu nekretninu za jednu svinju i deset metara drva. O tome nije bio
napravljen nikakav pismeni ugovor, to su bile samo riječi. Ne sjeća se da bi Š.
L. pokazao tati neki papir da je on i upisani vlasnik ove nekretnine. Ovu
nadstrešnicu je napravio pokojni tata J. M. jer su postojali samo zidovi. 1988.
D. nikada nije govorila da bi to bila njezina nekretnina i nikada to nije koristila,
posjedovala. On je živio u selu do 2002. godine, danas živi na udaljenosti 300 metara
od sporne nekretnine, pod ovom nadstrešnicom drži gume od prikolice. Nikada nisu
provjeravali da li je ta nekretnina upisana na njihovo ime. Brat je doznao da nije upisan
kao vlasnik na ovoj nekretnini kad si je počeo sređivati neke papire. On ne zna točno
kad je brat kupio ovu kuću, ali kupio ju je od O. G., kao i one ostale
nekretnine gdje drži svinje. L. koji im je prodao ovu nekretninu zvali su I., otac
od L. je isto bio S. I. kao i tata od D.. Oca od pokojnog L. zvali
su V., a oca od D. zvali su D.. Tu nekretninu prije njih koristio je pokojni
L. i njegov otac I. zvan V.. Nikada ih nitko nije tjerao iz te nadstrešnice i
uvijek je koriste od 1982. kad su došli u selo živjeti. Nikada nitko nije rekao da bi to
bilo od nekog drugog i nikada nije čuo da bi i ranije bilo nekih problema. Nikada ni
D. niti otac nisu tražili da isprazne tu nadstrešnicu. Nikada nisu pitali niti D.
niti njezinog oca da li mogu koristiti tu nadstrešnicu jer su bili sigurni da je to njihovo.
To zato jer je tata to platio sa svinjom i drvima. On je poznavao tatu od D., on
je bio prvi susjed, nikada se nije protivio što oni to koriste, nikada im nije rekao da je
to njegovo, nikada nije ni vidio ni čuo da bi on to koristio. Freza koja je na nekretnini
je D., tu stoji unazad godinu dana. Otac u selu inače nije imao svoje nekretnine.
Od L. je otac jedino kupio spornu nekretninu. On zna da je pokojni L. ocu
prodao samo nadstrešnicu, a da li je to i dio gdje je danas freza od D. to ne zna.
Brat je držao na tom dijelu gdje je danas freza traktor. Murvu je uređivao brat, jer je
smetala žicama od struje.

12. A. Š., bratić tužitelja, živi na udaljenosti kilometar i pol od sela Š.,
često je bio u selu. On ističe da je L. Š. vlasnik, kuću prodao tati od D..
L. je imao dolje štalu gdje je držao blago i ovu malu lotriju, (nadstrešnica) što je
pokrivena sa limom, (na spornoj nekretnini). On ne zna čija je nekretnina ova gdje je
danas freza od D.. D. je koristio dio do murve, dakle lotriju i do murve (murva
je označena na str. 28). On nikada nije čuo da bi otac od D. kupio lotriju. Otac od
L. zvao se I. Š., a u selu su ga zvali V.. Otac od D. isto se zvao
I. Š., a njegov nadimak bio je D.. Nikada nije vidio oca od D. da koristi
tu lotriju. On je vidio da koristi tu lotriju samo D. i njegov otac. D. nikada nije
koristio dio parcele od murve dalje, samo lotriju do murve.

13. Z. A., rođen …1958. suprug tužene, sa D. je oženjen
od 1981. godine. Iskazao je da je na parcelu gdje je danas freza pokojni punac stavljao
sijeno i kope od žita i ječma. Nikada nije vidio pokojnog I. (punca) da bi koristio
ovu nadstrešnicu, ali je govorio da je ta parcela u kompletu njihova. Kad je on došao
tu u selo 1979., tu nadstrešnicu su koristili otac i majka od L.. Otac od L.
zvao se I., nadimak ne zna. Nakon što je umro Ivan, otac od Lučana, tu nadstrešnicu
nije koristio nitko. Danas tu nadstrešnicu koristi D. J.. On koristi tu
nadstrešnicu otkad su se preselili iz B. u Š., negdje od 1983. Pokojni punac
nikada nije koristio tu nadstrešnicu. Ovaj dio ispred nadstrešnice gdje je danas

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 5 -

kamenje je koristio pokojni punac za dovoz i odvoz gnoja jer je on to prodavao pa je tu
dolazio s kamionom. Punac je umro je 2014. godine. Nikada se punac nije protivio da
D. koristi nadstrešnicu. Nikada nije čuo da bi D. pitao pokojnog punca da koristi
tu nadstrešnicu i ovo ispred nadstrešnice, ali mu je punac rekao da mu je dozvolio kao
i korištenje ostalih nekretnina. Imaju jedan velik komad zemlje ispred J.,
vinograd, i D. je pitao punca da li to može koristiti i tamo je nasadio trte, to i danas
koristi. Ne plaća nikakvu naknadu za to. Murvu pored nadstrešnice oni u održavali
zato što je postojala opasnost da murva svojim granama takne žice od struje i pokojna
mama od D. je tražila da oni brinu o murvi. Nikada D. nije govorio da bi murva i
to zemljište oko murve bilo njegovo, pa niti pri postavljanju međa. Tom prilikom kad se
uređivala međa on je D. rekao da bi bilo dobro da se sada nešto dogovore oko te
nadstrešnice, D. je rekao da sada ne, da će dobiti pismeno doma. Oni točno znaju
da je ova nadstrešnica upisana na D. otkad je bio geometar mada su
pretpostavljali i prije da je to na D., ali su točno htjeli znati gdje je međa. Otac
od D. nikada nije govorio da je kupio ovu nadstrešnicu, ali kad je rekao Dariu da bi
se trebali dogovoriti oko te nadstrešnice D. je rekao da on ima račun i da su to kupili,
nije rekao za koji iznos. P. I. mu je rekao da je nadstrešnica njegova, ali da
je ne koristi jer mu ne treba. K. su Kada D. i njegov otac došli živjeti ovdje oni su počeli
koristiti tu nadstrešnicu i malo su popravili krov, punac za tu nadstrešnicu D. i
pokojnom ocu nije ništa rekao, možda je bio dogovor između M. i pokojnog L.
za korištenje te nadstrešnice. Prije D. u toj nadstrešnici stvari su imali otac i mama
od L.. Ne zna tko je njima dozvolio da to koriste.

14. S. D., rođen 1957. nesrodan sa strankama, je iskazao da živi na
udaljenosti kilometar od sela Š., poznaje stranke. U kući tužitelja živjeli su njegovi
baka i djed Š. V. i Š. A., brat od mame, stric I., zvan Đ., V.,
on je imao jednog sina L.. Nakon Đ. u ovu kuću došao je J. M.
sa familijom. L. je živio u P., F.. Nono Š. V., stric Š. I.
(V.) uvijek su koristili ovu nekretninu gdje je nadstrešnica. Tu su držali te vozove,
alat. Kad se doselio ovdje to je uvijek koristio M. J., tata od D., a nakon
M. D.. Poznavao je i oca od D., on se zvao Š. I., zvan D.. Nikada
D. otac nije koristio tu nadstrešnicu, uvijek su koristili ovi drugi Š.. Dok je bio
živ stric Đ. (V.) krov je bio pokriven sa slamom, a kad je pokojni M. došao
ovdje to je bilo ruševno, on je popravio krov i stavio limeni krov. Ne zna tko je održavao
murvu. Nikada nije čuo da bi bilo bilo kakvog problema oko ove nekretnine. Nikada mu
I., otac od D. nije govorio da bi ta nadstrešnica bila njegova. Ovaj dio
nekretnine gdje je danas freza to ne zna čije je. Tu gdje je danas kamenje (hrpa
kamenja) tu je bila nekad gnojnica jer je štala bila samo gore iznad i to je koristio otac
od L., a nakon njega je taj dio koristio M. J. pa D., dok su imali
goveda, za gnoj. Nikada nije čuo da bi bilo bilo kakve svađe oko te nekretnine. Da ga
netko danas pita za kupnju ove nekretnine, ta nadstrešnica i dio gdje je bio gnoj,
gnojnica, rekao bi da se obrate D.. L. je nešto govorio da je od M., oca
D. dobio neka drva i nekog prasca, ne zna točno za što. To je čuo dok je bio još
L. živ. D. tata se nikad nije protivio kada je pokojni M. počeo koristiti
nadstrešnicu.

15. Tužitelj D. J. je iskazao da nekretnina koju je utužio je njegova jer je
ova nekretnina bila od pokojnog tate, koji umro 07.01.2002. Oca je naslijedio on.
Nakon ostavinske rasprave iza oca naslijedila ga je mama, a mamu on. Mama je umrla

2015. On je vidio da ova nekretnina nije upisana na njega prije kratkog vremena kad

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 6 -

je sređivao neke papire da bih nešto gradio. Smatra da je ova nekretnina njegova jer
je ona bila od oca, od mame i sad je njegova . Rješenje o nasljeđivanju nije
provjeravao. Ta nekretnina je od oca od 1982. godine. Tada su ovdje došli živjeti kao
obitelj iz B.. Ovdje su došli tata, mama, pokojna sestra i brat. Pokojni L. je
dao ključ ocu i dozvolio mu je da se ovdje useli, a onda je otac kuću u najmu imao od
O. B.. Ovu nekretninu-kuću je kasnije kupila mama od O. G.,
negdje 2008., 2009. L. im je dao na korištenje i štalu i kuću pored štale i još neke
nekretnine, a ova nadstrešnica je bila otplaćena kao i pokretnine u kući, za štalu je
pokojni otac dao deset metara drva i svinju, a za stvari u kući je dao pet metara drva i
još nekoliko godina je otac s volovima prevozio drva L.. Nikada pokojni otac od
D. nije govorio da je to od njega nadstrešnica. Nikada on tu nekretninu nije niti
koristio. Dobro je poznavao oca tužene. Uvijek su bili u jako dobrim odnosima. Ispred
nadstrešnice bio je stajnjak, gnoj, tu gnojnicu su koristili pokojni otac i ja. Krov je
napravio pokojni tata. Prije limenog krova tamo je bila slama. On je bio prisutan kad
su se postavljali međašni znaci. Po tom putu prolazi su i deset puta dnevno, ide do
svinja, do pasa, freza je od D., ta freza je tamo postavljena 13.05. ove godine.
Ona je prodala kuću gdje je držala frezu i jednog dana je stavila tu frezu. Nije ga ništa
pitala. On isto nju nije pitao zašto je tamo stavila frezu. Ne bih znao točno kad je
primijetio da nije vlasnik ove nekretnine, možda unazad godinu dana. On koristi cijelu
nekretninu k.č.br. 65/7, koristi je kao nadstrešnicu, kao parking, pored murve, za stroj,
traktor. Nikada nikog nije morao pitati za bilo kakvu dozvolu. Nikada mu otac od
D. nije osporavao da koristi nadstrešnicu niti da parkira vozila pored
nadstrešnice. Otac od D. mu je prvi susjed, živio je na udaljenosti niti 100 metara
od sporne parcele, bili su prvi susjedi. D. mu nikada nije osporavala da koristi
ovu nekretninu. On i D. i danas pričaju. Njegova obitelj nije bila vlasnik niti jedne
nekretnine kad su ovdje doselili. Nije provjeravao nekretnine iz rješenja o nasljeđivanju
iza oca i iza majke. Tata mu je prenio dogovor sa pokojnim L. što im je L.
dao na korištenje, a što im je prodao. Otac mu je prenio da vlasnik ove kuće nije bio
L., a ostalih okolnih nekretnina valjda da. Ne zna da li je napravljen neki pismeni
ugovor za nadstrešnicu. On nije prije provjeravao zemljišnoknjižno stanje ovih
nekretnina. Mama je kupila od O. G. kuću. On je kupio još neke
poljoprivredne nekretnine.

16. Tužena D. A., je iskazala da ova nekretnina koja je predmet spora
je oduvijek njezina i od njezinog oca. To je nekad bila koliba koja je bila pokrivena sa
slamom i onda je bio požar dok je bio još pokojni nono živ, unazad 150 godina jer to
joj je pričao tata i onda je to jako dugo bilo otkriveno, tata i mama od L. su to
pokrivali i tužiteljev otac je to možda samo malo popravio. Tu nadstrešnicu je napravio
nono od pokojnog L., jer su oni tada pitali njezinog noneta da mu dadnu jedan
mali komad jer su imali blizu štalu. To je bilo samo na riječ. To joj je pričao tata, a to
je znao i pokojni L.. L. je otišao iz Š. 1964. i išao je živjeti u P., tu
su ostali tata i mama od L., ali već tada je kuća bila od općine. U kuću je došao
D. sa roditeljima i bratom i sestrom. Nakon što su umrli otac od Lučana i mama
otišla živjeti kod njega, ovu nekretninu i nadstrešnicu su koristili D. i njegova obitelj.
Kako D. i njegova obitelj nisu imali nikakvih svojih nekretnina ovdje kad su došli
njezin tata je jednostavno prepustio njima da koriste tu nekretninu gdje je nadstrešnica,
ali to je znao L., L. je bio pitao njezinog pokojnog oca da li će to moći
koristiti, samo nadstrešnicu, obitelj koja dođe živjeti u Š., jer nemaju nikakvih svojih
nekretnina. Njezin otac je to dozvolio. Obitelj od D. je automatski uzela sve u
korištenje što je koristio L. i njegova obitelj. M. je znao da je nadstrešnica na

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 7 -

zemljištu njezina oca. D. je morao znati da nadstrešnica nije njegova jer je morao
izvršiti mjerenje ove parcele gdje je sada cementirano. D. je znao da to nije njegova
nekretnina. Obitelj od D. je koristila ovu nekretninu samo nadstrešnicu do zidova,
na ovoj zelenoj površini (str. 28) uvijek je to koristila njezina obitelj, tu su imali kope
od sijena, drva. Nikada nitko nije govorio da bi ta nekretnina bila od nekog drugog, a
ne njihova. U selu su svi znali da je ta nekretnina od njezinog oca. Otac je postao
vlasnik ove nekretnine nakon njezina djeda, R. Š.. Ne zna kako je on postao
vlasnik. Njezin tata je zvao elektru da bi se otpilila grana murve i platio. Ona je D.
prvi put dala naslutiti da je to njezina nekretnina kad je naslijedila oca, a to je bilo
unatrag četiri godine. On se nije slagao sa tim i rekao je samo da će sve dobiti
napismeno.

17. Analizirajući iskaze svjedoka utvrđeno je da predmetnu nekretninu,
(nadstrešnicu) dugi niz godina koristi tužitelj, ranije njegov otac, još od 1982. godine.
Utvrđeno je da pri dolasku u selo Š. obitelj tužitelja na ovom području nije imala
nikakve nekretnine, već su nekretnine kupljene od jedinica lokalne samouprave. Sud
ocjenjuje da pokojni otac tužitelja nije kupio nekretninu koja je predmetom tužbe od
pokojnog L.. Naime usporedbom materijalnih dokaza utvrđeno je da je u vrijeme
kad je obitelj tužitelja došla u Š. ta nekretnina bila u društvenom vlasništvu, a da
su tu nekretninu bili, radi neplaćanja poreza izgubili prednici tužene, da bi kasnije tu
nekretninu stekao-kupio D. I., ta prodaja je nakon drugog svjetskog rata
utvrđena ništavom i nekretnine su prešle u režim društvenog vlasništva, dok je D.
I. optirao u I.. To je sve vidljivo iz obrazloženja navedene presude, P-103/89-8.
P. Š. I. upisan je kao vlasnik temeljem pravomoćne odluke suda, posl. br.
P-103/89-8, a potom je tužena upisana kao vlasnica na temelju ugovora o dosmrntom
uzdržavanju. Tužena je jasno iskazala da je njezin pokojni otac dozvolio ocu tužitelja
da predmetnu nekretninu, (nadstrešnicu) koristi, zato jer on nije imao svojih nekretnina
u selu, što je točno, jer su nekretnine u selu u korist tužitelja i njegove obitelji stečene
tek kupoprodajom od prodavatelja, O. G.. Time što je pokojni otac tužene,
pa i tužena dozvolila obitelji tužitelja da koristi predmetnu nekretninu, (nadstrešnicu),
nije mu samim time prepustila tu nekretninu u vlasništvo. Nadalje, svi saslušani
svjedoci, koje je predložio tužitelj iskazuju da je tužitelj i njegova obitelj koristili samo
nadstrešnicu, tužitelj navodi da je koristio cijelu nekretninu, pa je i njegov iskaz u
suprotnosti sa iskazima svjedoka. Sud ne vjeruje tužitelju da nije provjeravao
zemljišnoknjižno stanje 40 godina, od kad je njegova obitelj došla živjeti u selo Š..
To posebno i zato jer je tužitelj znao da njegova obitelj nije imala nikakvih nekretnina
u tom selu, već su nekretnine stečene kupoprodajom od jedinice lokalne samouprave,
pa je nelogično da tužitelj nikada ne bi provjerio da li je barem sporna nekretnina
upisana na njegovu obitelj, oca, ili pak njega, nakon smrti oca, posebno imajući u vidu
da je ta nekretnina na udaljenosti nekoliko metara od njegove kuće. Ne manje bitno je
i da je u posjedovnom listu kao posjednik utužene nekretnine upisan pokojni otac
tužene, pa je nelogično da tužitelj nikada nije provjeravao niti upisano posjedovno
stanje.

18. U konačnici, sud primjenjuje i odredbu Članka 130. ZV-a propisuje da (1) Tko
stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis
stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. (2) Vlasništvo nekretnine stečene na
temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem
u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje
je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Iz izvedenih dokaza u postupku

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 8 -

utvrđeno je da je tužena upisala svoje pravo vlasništva na temelju ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju, dakle naplatnog pravnog posla, a tužitelj koji tvrdi da je
stekao pravo vlasništva dosjelošću imao je dovoljno vremena to svoje pravo i regulirati,
dokazati u odgovarajućem postupku, a što nije učinio, ukoliko je smatrao da je vlasnik
nekretnine. S druge strane, tužena nije imala nikakva razloga posumnjati da joj ne
pripada pravo vlasništva utužene nekretnine. Njezin pokojni otac stekao je utuženu
nekretninu o čemu govori pravomoćna odluka u predmetu posl. br. P-103/89, a
utužena nekretnina bila je u vlasništvu njezinih predaka. Potom je ona postala
vlasnicom nekretnine na temelju pravnog posla, ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
To što tužena nije osporavala tužitelju da koristi nekretninu, (nadstrešnicu), ne znači
da je ona time njemu priznala vlasništvo. Tužitelj i tužena su prvi susjedi, tužena nema
adresu prebivališta u Š., pa se može zaključiti da je tužena nije imala razloga
braniti tužitelju posjed, ali to ne znači da mu time priznaje vlasništvo.

19. Odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96,
68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda, 22/00 – Odluka Ustavnog suda, 73/00, 114/01,
79/06, 141/06 i 152/08 (dalje ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari
samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno
traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari.
Samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe u vlasništvo nekretninu
protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U smislu odredbe čl.

18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Posjed je
pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao
dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje
čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje posjeda je u ovom
postupku dovedeno u pitanje. Nije sporno da tužitelj predmetnu nekretninu koristi,
nadstrešnicu, međutim nju koristi i tužiteljica, sada na njoj ima frezu. Nelogično je da
se tužitelj ne bi pobunio da tužiteljica bez ikakva pitanja stavi frezu na nekretninu za
koju tužitelj smatra da je njegovo vlasništvo. S druge strane, upravo je i obitelj tužiteljice
rezala murvu na nekretnini. Tužitelj tvrdi da posjeduje cijelu nekretninu, ali tu tvrdnju
također nije dokazao u postupku, jer i saslušani svjedoci iskazuju da koristi samo
nadstrešnicu, dok su na ostalom travnatom dijelu nekretnine vidljivi upravo znakovi
posjeda tužiteljice, njezina freza.

20. Stoga je zbog svega iznijetog ocjenjeno da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

21. Tužena je u postupku uspjeli u cijelosti pa joj u smislu odr. čl. 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 dalje ZPP pripada
parnični trošak. Tužena je zahtijevala trošak sastava odgovora na tužbu, 199,00 eura,
podnesak 199,00 eura, pristup na dva ročišta, svako 199,00 eura, ukupno 796 eura,
PDV 25% , 199 eura, sveukupno 995 eura.

Ovaj trošak, sud je smatrao potrebnim u smislu odr. čl. 155. Zakona o
parničnom postupku, trošak je postavljen u skladu s Tarifom o nagradama i
naknadama za rad odvjetnika, tbr. 8, 9, 42., te je donijeta odluka o trošku na način
kao u izreci.

Tužitelju koji je izgubio u postupku ne pripada parnični trošak.

- / -

Poslovni broj P-24/2023-21 - 9 -

22. Slijedom iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona u smislu odr. čl. 325. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

U Bujama - Buie, 05. prosinca 2023.

Sutkinja Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem
ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude za stranku koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a za stranku koja je bila uredno
obaviještena o danu ročišta za objavu presude žalbeni rok od 15 (petnaest) dana teče
od dana objave presude.

Dna:

1. Punomoćniku tužitelja,

2. Punomoćniku tužene.

- / -