REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4146/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u R., protiv tuženika „P. L.“ d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica iz Odvjetničkog društva S., K., B. i P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-156/2023-2 od 8. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8406/19-32 od 17. listopada 2022., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje pod 1.

II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja pod 2. i 3.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-156/2023-2 od 8. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8406/19-32 od 17. listopada 2022.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tuženik smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase: „1. U okolnostima poput onih iz konkretnog postupka, na kojoj je parničnoj strani teret dokazivanja (nedostatka) statusa potrošača? Je li tužitelj koji se poziva na primjenu odredaba o zaštiti potrošača dužan dokazati svoj status potrošača u slučaju osporavanja istog od strane tuženika koji nije obuhvaćen pravomoćnom presudom donesenom povodom kolektivne tužbe protiv određenih banaka?

2. Proizlazi li tužiteljev status potrošača iz predmetnog Ugovora o kreditu?

3. Je li potrošač koji prilikom sklapanja ugovora nije pročitao ugovor obuhvaćen pojmom prosječnog potrošača tj. pojmom dobro informirane, razumne, pažljive i oprezne osobe odnosno primjenjuje li se na takvu osobu odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03)?“.

2.1. Kao razlog važnosti prvog pitanja tuženik se poziva na odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1112/2020, Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1748/2021, Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ovr- 267/2022 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1519/2021, dok u odnosu na drugo i treće pitanje navodi da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

4.1. To iz razloga jer se radi o pitanju kojim predlagatelj polazi od pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa pa od odgovora na isto ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da tužitelj ima status potrošača budući da iz Ugovora o kreditu niti iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je tužitelj vozilo kupovao i koristio u poslovne svrhe, a da tuženik tijekom postupka to nije ni tvrdio, pitanje kojim se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nije pitanje koje bi bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. U tom smislu valja ukazati da to što je tuženik osporio tužitelju status potrošača navodima da tužitelj nije dokazao da je osobno uplaćivao rate kredita ne utječe na tužiteljev status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03).

4.2. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.

5. U odnosu na preostala postavljena pitanja (pod 2. i 3.), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što tuženik ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, niti se poziva na nepodudarnost drugostupanjske presude s praksom revizijskog suda, a navodi da je u tijeku znatan broj parnica u kojima je činjenično i pravno stanje u većoj mjeri slično onom iz predmeta spora te da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda, nema značenje određeno iznesenih razloga važnosti.

6. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanje naznačeno pod 1. nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.

7. Budući da u odnosu na pitanja naznačena pod 2. i 3. nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, odbačen je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 17. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.