Broj:10.P-1202/2023-8

 

Broj:10.P-1202/2023-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

        U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

       P   R E S U D  A

 

 

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. A. iz O., OIB, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. bank d.d. Z., OIB, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz O. društva P. i K. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. studenog 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. K., odvjetnika iz O. i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, nakon donošenja i objave dana 5. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I/              Utvrđuje se da je ništetna odredba:

 

- iz članka 3. točka 4. Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010448371/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 8. kolovoza 2005., a potvrđenog dana 12. kolovoza 2005., po javnom bilježniku L. P. iz O. pod brojem OU-1802/2005, u dijelu odredbe koji glasi: „…obračunanim po srednjem tečaju S. banke d.d. O., za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

- iz članka 4. stavak 1. Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010448371/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 8. kolovoza 2005., a potvrđenog dana 12. kolovoza 2005., po javnom bilježniku L. P. iz O., pod brojem OU-1802/2005, koja glasi:

„Korisnik kredita izričito prihvaća naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“.

 

II/              Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 5.480,86 eura/41.295,56 kuna[1] (slovima: pettisućačetiristoosamdeseteuraiosamdesetšestcenti /četrdesetjednutisućudvjestodevedesetpetkunaipedesetšestlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

 

        17,22 kn / 2,29 € tekućom od 16.10.2007.

        17,70 kn / 2,35 € tekućom od 16.11.2007.

        16,99 kn / 2,25 € tekućom od 16.12.2007.

 

        17,41 kn / 2,31 € tekućom od 16.01.2008.

        17,27 kn / 2,29 € tekućom od 16.02.2008.

        16,04 kn / 2,13 € tekućom od 16.03.2008.

        17,03 kn / 2,26 € tekućom od 16.04.2008.

        16,32 kn / 2,17 € tekućom od 16.05.2008.

        16,80 kn / 2,23 € tekućom od 16.06.2008.

        16,08 kn / 2,13 € tekućom od 16.07.2008.

        16,51 kn / 2,19 € tekućom od 16.08.2008.

        16,42 kn / 2,18 € tekućom od 16.09.2008.

        15,75 kn / 2,09 € tekućom od 16.10.2008.

        68,70 kn / 9,12 € tekućom od 16.11.2008.

        15,51 kn / 2,06 € tekućom od 16.12.2008.

 

        144,05 kn / 19,12 € tekućom od 16.01.2009.

        159,96 kn / 21,23 € tekućom od 16.02.2009.

        163,85 kn / 21,75 € tekućom od 16.03.2009.

        150,17 kn / 19,93 € tekućom od 16.04.2009.

        142,81 kn / 18,95 € tekućom od 16.05.2009.

        188,97 kn / 25,08 € tekućom od 16.06.2009.

        156,35 kn / 20,75 € tekućom od 16.07.2009.

        169,35 kn / 22,48 € tekućom od 16.08.2009.

        186,71 kn / 24,78 € tekućom od 16.09.2009.

        168,01 kn / 22,30 € tekućom od 16.10.2009.

        162,13 kn / 21,52 € tekućom od 16.11.2009.

        182,31 kn / 24,20 € tekućom od 16.12.2009.

 

        211,04 kn / 28,01 € tekućom od 16.01.2010.

        235,82 kn / 31,30 € tekućom od 16.02.2010.

        214,35 kn / 28,45 € tekućom od 16.03.2010.

        274,54 kn / 36,44 € tekućom od 16.04.2010.

        253,88 kn / 33,70 € tekućom od 16.05.2010.

        277,60 kn / 36,84 € tekućom od 16.06.2010.

        399,95 kn / 53,08 € tekućom od 16.07.2010.

        372,30 kn / 49,41 € tekućom od 16.08.2010.

        476,04 kn / 63,18 € tekućom od 18.09.2010.

        415,34 kn / 55,13 € tekućom od 16.10.2010.

        375,93 kn / 49,89 € tekućom od 16.11.2010.

        500,99 kn / 66,49 € tekućom od 16.12.2010.

 

        559,18 kn / 74,22 € tekućom od 16.01.2011.

        498,30 kn / 66,14 € tekućom od 17.02.2011.

        495,22 kn / 65,73 € tekućom od 16.03.2011.

        472,02 kn / 62,65 € tekućom od 16.04.2011.

        476,88 kn / 63,29 € tekućom od 16.05.2011.

        616,16 kn / 81,78 € tekućom od 16.06.2011.

        631,50 kn / 83,81 € tekućom od 16.07.2011.

        791,53 kn / 105,05 € tekućom od 16.08.2011.

        742,52 kn / 98,55 € tekućom od 16.09.2011.

        638,47 kn / 84,74 € tekućom od 16.10.2011.

        622,38 kn / 82,60 € tekućom od 16.11.2011.

        609,14 kn / 80,85 € tekućom od 16.12.2011.

 

        644,96 kn / 85,60 € tekućom od 16.01.2012.

        675,62 kn / 89,67 € tekućom od 16.02.2012.

        670,88 kn / 89,04 € tekućom od 16.03.2012.

        654,88 kn / 86,92 € tekućom od 16.04.2012.

        657,47 kn / 87,26 € tekućom od 16.05.2012.

        671,42 kn / 89,11 € tekućom od 16.06.2012.

        656,74 kn / 87,16 € tekućom od 16.07.2012.

        655,71 kn / 87,03 € tekućom od 16.08.2012.

        641,33 kn / 85,12 € tekućom od 16.09.2012.

        617,11 kn / 81,90 € tekućom od 16.10.2012.

        642,65 kn / 85,29 € tekućom od 16.11.2012.

        651,25 kn / 86,44 € tekućom od 16.12.2012.

 

        647,35 kn / 85,92 € tekućom od 16.01.2013.

        601,87 kn / 79,88 € tekućom od 16.02.2013.

        625,15 kn / 82,97 € tekućom od 16.03.2013.

        639,60 kn / 84,89 € tekućom od 16.04.2013.

        620,27 kn / 82,32 € tekućom od 16.05.2013.

        580,66 kn / 77,07 € tekućom od 16.06.2013.

        555,93 kn / 73,78 € tekućom od 16.07.2013.

        574,82 kn / 76,29 € tekućom od 16.08.2013.

        591,25 kn / 78,47 € tekućom od 16.09.2013.

        623,86 kn / 82,80 € tekućom od 16.10.2013.

        602,48 kn / 79,96 € tekućom od 16.11.2013.

        611,99 kn / 81,23 € tekućom od 16.12.2013.

 

        616,51 kn / 81,82 € tekućom od 16.01.2014.

        578,50 kn / 76,78 € tekućom od 16.02.2014.

        592,44 kn / 78,63 € tekućom od 16.03.2014.

        585,83 kn / 77,75 € tekućom od 16.04.2014.

        569,65 kn / 75,61 € tekućom od 16.05.2014.

        566,81 kn / 75,23 € tekućom od 16.06.2014.

        566,97 kn / 75,25 € tekućom od 16.07.2014.

        585,91 kn / 77,76 € tekućom od 16.08.2014.

        608,08 kn / 80,71 € tekućom od 16.09.2014.

        603,54 kn / 80,10 € tekućom od 16.10.2014.

        613,26 kn / 81,39 € tekućom od 16.11.2014.

        630,03 kn / 83,62 € tekućom od 16.12.2014.

 

        621,52 kn / 82,49 € tekućom od 16.01.2015.

        625,62 kn / 83,03 € tekućom od 16.02.2015.

        625,62 kn / 83,03 € tekućom od 16.03.2015.

        625,63 kn / 83,04 € tekućom od 16.04.2015.

        625,63 kn / 83,04 € tekućom od 16.05.2015.

        625,62 kn / 83,03 € tekućom od 16.06.2015.

        625,62 kn / 83,03 € tekućom od 16.07.2015.

        625,62 kn / 83,03 € tekućom od 16.08.2015.

        624,40 kn / 82,87 € tekućom od 16.09.2015.,

 

do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III/              Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.882,51 eura/21.718,27 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV/              U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.

 

 

Obrazloženje

             

1.               Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010448371/2005, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran dana 12. kolovoza 2005., po javnom bilježniku L. P. iz O., pod poslovnim brojem OU-1802/2005, prema kojem se tuženik, kao kreditor, obvezao tužitelju, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos od 35.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za devize S. banke na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 10 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, s tim da je bila početno ugovorena kamatna stopa od 5,25% godišnje, međutim tijekom otplate kredita tuženik ju je u više navrata mijenjao na štetu tužitelja, a što tužitelj takav način promjene kamatne stope drži ništetnim, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome, a isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužitelj se poziva i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., kojom izrekom presude se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Također, navedenom odlukom utvrđeno je da je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Sukladno navedenom, a s obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom Odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Tužitelj se poziva i na članak 1111. stavak 1. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima, te članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, ističući da je sud vezan za utvrđenja u navedenim parnicama ukoliko se stranka na iste poziva, a prema članku 6. stavak 3. Zakona o sudovima, propisano je da je svatko u RH dužan poštivati pravomoćnu izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, a s obzirom da tuženik isto odbija, to je tužitelj nakon što je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje podneskom od 10. listopada 2022., konačno postavio tužbeni zahtjev na način kako je to pobliže navedeno izrekom ove presude.

 

2.               Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, kao i okolnost da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu naprijed citiranih presuda, kao i Zakona o zaštiti potrošača i odredbe članka 502. c. Zakona o parničnom postupku. U svezi isticanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima, tj. Zakonu o bankama, Zakonu o zaštiti potrošača, kao i na temelju Zakona o obveznim odnosima. Pored navedenog, uopće nije sporno da su tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora ugovorili promjenjivu kamatnu stopu, a koja ugovorna odredba je bila jasna, precizna i nedvosmislena. U svezi valutne klauzule, tužitelj je prije svega u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, jer se radilo o jasnoj odredbi, ali potrebito je istaći da je tužitelj mogao odabrati i druge valute, ali je isti odabrao predmetni kredit upravo iz razloga, jer je isti za njega bio najpovoljniji. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena, jer nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik, dakle konkretna ugovorna odredba je bila u skladu s prisilnim propisima Zakona o obveznim odnosima. Kao i odredba o promjenjivosti kamate, tako je i odredba o valutnoj klauzuli bila razumljiva i tužitelju potpuno jasna. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan.

 

3.               Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj po punomoćniku u cijelosti se protivio navodima tuženika kao neosnovanima.

 

4.               Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010448371/2005, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran dana 12. kolovoza 2005., po javnom bilježniku L. P. iz O., pod poslovnim brojem OU-1802/2005; rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-09/1533-3, od 27. veljače 2009., o pripajanju društva S. banka d.d. O., dioničkom društvu H. A.-A.-bank d.d., i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Tt-16/22619-2, od 11. srpnja 2016.; Zahtjev za dostavom podataka od 17. svibnja 2019.; Odgovor na zahtjev za izdavanjem dokumentacije od 20. svibnja 2019.; random walk model kretanja tečaja od 1. ožujka 2013.; Biltena HNB-a broj 238, stranica 40, Hypo Times broj 7 i broj 8; sudsku praksu; mišljenje nezavisnog odvjetnika Nielsa Wahla, od 27. travnja 2017.; metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A. A. bank d.d.; dopis svjedoka M. B. od 24. listopada 2022.; izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka T. V. od 4. svibnja 2022., i očitovanje vještaka na primjedbe tuženika od 4. srpnja 2022., te saslušao vještaka na ročištu od 14. listopada 2022., i tužiteljicu u svojstvu stranke.

 

5.               Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka T. V. slijedi da je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio sa tuženikom, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010448371/2005, tj. namjena istog kredita se odnosila na stambeni kredit za adaptaciju kuće. Kredit je odobren u iznosu od 35.000,00 CHF, s tim da je u otplatu stavljena kunska protuvrijednost obračunata po srednjem tečaju za devize Slavonske banke na dan korištenja kredita tj. iznos od 35.040,26 CHF. Ugovoreni rok otplate kredita je iznosio 10 godina ili 120 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF banke na dan dospijeća tj. plaćanja, te je isto tako bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,25 % godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama Banke bez posebnog zaključivanja Aneksa istom Ugovoru. Tužitelj se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužitelja mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa. Tužitelj također zahtijeva i povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF. Tijekom otplate kredita vještak utvrđuje da je kamatna stopa bila mijenjana, te je tužitelj plaćao kredit po višoj kamatnoj stopi od početno ugovorene u periodu od 1. listopada 2007., pa do 1. prosinca 2008., od 1. siječnja 2009., do 1. svibnja 2009., od 1. lipnja 2009. do 1. prosinca 2010., od 1. siječnja 2011., do 1. listopada 2011., i od 1. studenog 2011., do 1. siječnja 2014., kada je sa 5,25 % otišla na više tj. na 5,40%, 6,00%, 6,75%, 6,50% i 6,30%. Kamatna stopa je podizana temeljem odluke banke, o čemu je tužitelj dobio obavijest, a razlika između obračunate kamate, koju je tužitelj platio po mijenjanoj kamatnoj stopi više od početno ugovorene i kamate koju bi tužitelj platio da je plaćao, dakle, po stopi od 5,25 %, po vještaku iznosi 5.597,81 kuna. Vještak, nadalje, također utvrđuje da je tužitelj platio anuitete po tečaju višem od tečaja od isplate kredita, te preplaćene razlike po valutnoj klauzuli ukupno iznose 35.697,75 kuna, dakle tužitelj je po predmetnom kreditu ukupno isti preplatio 41.295,56 kuna, što preračunato u EUR-e iznosi 5.480,86 EUR-a. Dopunom nalaza i mišljenja, a u svezi primjedbe tuženika, stalni sudski vještak je naveo da je tuženik svoj izračun preplaćenih razlika izračuna u nešto manje od nje kao vještaka iz razloga što je kod tuženika prikazan plaćeni anuitet u iznosu od 252.156,66 kn, dok prema dokumentima banke pregleda prometa za klijenta vrijednost plaćenog anuiteta je iznosio 252.232,47 kn, a upravo onako kako je to prikazano u njezinom nalazu, pa je stoga vještak naveo da ostaje kod svoga izračuna i razlika, dakle očigledno je da je izračun vještaka se bazirao na temelju dokumentacije koju je sama banka dostavila.

 

6.               Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, kao i dopunu nalaza, budući je isti dan sukladno pravilima struke, logično i uvjerljivo, te sukladno materijalnim dokazima.

 

7.               Iz iskaza tužiteljice u svojstvu stranke slijedi da je tužiteljici bio potreban kredit za izgradnju kuće, te je sa suprugom obilazila i druge banke, ali su se odlučili za S. banku iz razloga što je to bila matična banka. Bankar koji je bio zadužen za kredite ponudio im je kredit u EUR-ima i CHF, međutim za EUR-e je bila veća kamata i misli da je bila 5,20%, a u CHF je bila 4,80%. O tečaju CHF nije bilo uopće govora i tada je došlo do potpisivanja Ugovora na kojem je pisalo koliko iznosi mjesečni anuitet, i to je za nju i supruga bilo dostatno, s tim da je Ugovor o kreditu bio pripremljen i tipiziran, Ugovor o kreditu su pročitali, ali baš se u sve to nisu razumjeli, te ubiti su imali povjerenje u banku i to je za njih bilo to. Ukratko pristali su na kredit u CHF jer je bila manja kamata, Ugovor je bio pripremljen i odmah je i potpisan. Misli da je prva rata bila oko 1.400,00 kn, na kraju se ona popela na 2.200,00 kuna i taj kredit je otplaćen. Kod javnog bilježnika je bilo tri osobe, jedna osoba za koju misli da je bio javni bilježnik je gledao Ugovor i nešto je ta osoba uvezivala, ali njoj i suprugu nitko ništa nije govorio, a ona ni ne zna što znači solemnizacija Ugovora. Zna da je javni bilježnik ispostavio račun. Kredit su digli za kuću u kojoj i dan danas žive.

 

8.               Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti dan uvjerljivo, logično, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

 

9.              Na ročištu od 1. prosinca 2022., sud je donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe, budući je tužiteljica nakon pribave dokumentacije postavila određeni tužbeni zahtjev, pa se smatra da je takav zahtjev podnijela već i u tužbi. Podneskom od 6. srpnja 2022., tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev, te kako se ne radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), tuženik se istoj nije mogao niti protiviti.

             

10.          Na ročištu od 6. studenog 2023., tuženik je odustao od saslušanja svjedoka M. B., budući se ista, iako uredno pozvana, nije odazivala na ročišta radi saslušanja, a uvidom u podnesak od 24. listopada 2022., utvrđeno je da je svjedokinja zamolila sud da ju ne poziva na ročišta u svojstvu svjedoka, ne samo u ovom predmetu već i u drugim predmetima, jer se 14 godina nalazi u mirovini, a zbog bolesti se ne može odazivati na pozive suda, te je zamolila da ju se i ubuduće zbog bolesti ne poziva na ročišta.              

             

11.          Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik H. A. A. bank d.d. Z. (pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine, do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

 

12.          Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

 

13.          Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

14.          Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

15.          Člankom 87. istog Zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

 

16.          Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

 

17.          Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

 

18.          Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

19.          Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH, broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7., izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije H. A. A. bank d.d. Z. pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. banke d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

 

20.          Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

21.          U odnosu na eventualno potraživanje tuženika naspram tužitelja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog, valja navesti kako isto nije osnovano. Plaćanje tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ni ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio. Iz tog razloga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Tuženikovim smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa potrošača i nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, pa da bi odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna, a kamata je smanjena na temelju članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, i predstavlja kogentnu zakonsku odredbu koju je tuženik dužan poštovati, tako da tuženik nema pravo na isplatu razlike između te zakonom određene kamate i kamate koja je bila ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu. Ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju jer je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru ostala neizmijenjena, nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na konkretni Ugovor odnosi odredba članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kako je to ranije navedeno neovisno o tome što je tužitelj naknadu preplaćene kamate tražio te mu je isto dosuđeno prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi jer samim tim sklopljeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije postao ugovor s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, pa i na niže, a za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike CHF, koji nisu bili jasno predočeni tužitelju, tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem nižih anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primljeno, pa time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

 

22.          Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

 

23.              Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140030242-60010448371/2005, dana 8. kolovoza 2005., ovjeren dana 12. kolovoza 2005., po javnom bilježniku L. P. iz O. pod brojem OU-1802/2005, na iznos od 35.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za devize S. banke na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 10 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,25% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 375,95 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plasmana kredita, odnosno visina anuiteta se tijekom otplate kredita, radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, povećavala mjesečno, a  anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja, srednji tečaj HNB-a za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,744575 kuna za 1 CHF.

 

24.              Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

 

25.              Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri metodologija promjene kamatne stope, a niti je tužitelj s tuženikom pregovarao o promjeni kamatne stope, koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, pa slijedom navedenog kamatna stopa nije određena, niti odrediva, što odredbu o ugovornoj kamati iz članak 4. stavak 1. predmetnog Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010448371/2005., osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope od 5,25% godišnje određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu, čini ništetnom, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sukladno članku 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

 

26.              Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz članka 3.4., i članka 4. stavak 1. Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010448371/2005, između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

 

27.              Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a koja ništetnost je utvrđena navedenim pravomoćnim sudskim odlukama na koje se poziva tužitelj, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. i 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 5.480,86 eura/41.295,56 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod II/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,25% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

 

28.              Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO).

 

29.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

 

30.              Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, sastav obrazloženog podneska od 23. prosinca 2020., 10. listopada 2022., 15. rujna 2023., u iznosu od 199,08 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 15. ožujka 2022., 4. srpnja 2022., 14. listopada 2022., 1. prosinca 2022., 23. studenog 2023., u iznosu od 199,08 eura za svako ročište, zastupanje na ročištu za objavu presude od 28. prosinca 2022., i 5. prosinca 2023., u iznosu od 99,54 eura za svako ročište, sastav žalbe od 3. siječnja 2023., u iznosu od 49,77 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 510,14 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 331,80 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.882,51 eura, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

 

31.              Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 24. rujna 2020., 17. ožujka 2022., u iznosu od 49,77 eura za svaki podnesak, sastav podnesaka od 24. svibnja 2022., 6. srpnja 2022., u iznosu od 199,08 eura za svaki podnesak, svi iznosi uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, kao ni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu o 53,08 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od  101,26 eura i sudskih pristojbi na žalbu protiv presude u iznosu od 53,08 eura, budući tužitelj navedeni trošak nije niti platio, a tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

 

U Osijeku, 5. prosinca 2023.

S U D A C:

                                                                                                                        LIDIJA ŠMIT

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM  LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

              DOSTAVITI:

              1. Pun. tužiteljice

              2. Pun. tuženika

Fiksni tečaj konverzije 7,53450