Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-483/2022-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja I..H. d.o.o. iz O., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. B.&T. d.o.o. iz Z. protiv tuženice G. M. iz V. T., OIB:…., zastupane po punomoćnici I. F., odvjetnici iz V., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-428/2019-21 od 29. studenoga 2021., 17. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-428/2019-21 od 29. studenoga 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. R.-K. iz V. poslovni broj Ovrv-5212/2019 od 7. studenoga 2019. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 112,81 EUR/850,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 2021. do isplate.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 248,59 EUR/1.873,02 kune sa zakonskom zateznom kamatom na ime nepodmirenih računa za pružene telekomunikacijske usluge temeljem ugovora sklopljenog između prednika tužitelja T. d.o.o. i trgovačkog društva O. L. d.o.o., koji je u ime i za račun navedenog trgovačkog društva zaključila tuženica, kao član društva.
8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno da je tuženica, kao jedini član trgovačkog društva O. L. d.o.o., sklopila ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga sa prednikom tužitelja T. d.o.o., kao i da je nad trgovačkim društvom O. L. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-847/2015-5 od 4. veljače 2016. otvoren i zatvoren stečajni postupak, nakon čega je, po pravomoćnosti tog rješenja, brisano iz sudskog registra. Spornim utvrđuje istaknute prigovore nedostatka aktivne legitimacije jer je tuženica osporila prijenos (ugovor o cesiji) tražbine pravnog prednika tužitelja prema trgovačkom društvu O. L. d.o.o. na tužitelja i prigovor nedostatka pasivne legitimacije, odnosno može li tuženica, kao jedini član trgovačkog društva O. L. d.o.o., odgovarati za obveze tog društva.
9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje isti osnovanim, budući da su odredbe ugovora o cesiji od 14. ožujka 2012., zaključenog između T. d.o.o. i tužitelja, nepotpune jer iz istih nije razvidno da je upravo utužena tražbina predmet tog ugovora s obzirom da nije naveden ni naziv dužnika, ni iznos tražbine koja se prenosi, a niti je tužitelj tijekom postupka dostavio daljnju dokumentaciju ili predložio izvođenje dokaza na okolnost njegove aktivne legitimacije.
10. Također, osnovanim utvrđuje i istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice. Tako utvrđuje da, iako je tužitelj tijekom postupka isticao da je tuženica, kao član trgovačkog društva O. L. d.o.o., koristila navedeno društvo da bi oštetila vjerovnike na način da je koristila telekomunikacijske usluge bez da je iste podmirila, isto nije dokazao. U obrazloženju navedenog prvostupanjski sud ističe da iz dokumentacije priležeće spisu i iskaza tuženice danog na ročištu 26. listopada 2021., kojem iskazu tužitelj nije prigovarao, proizlazi da je tuženica, u ime trgovačkog društva O. L. d.o.o., trgovačkom društvu T. d.o.o. 17. prosinca 2011. podnijela zahtjev za produljenje ugovorne obveze za korištenje telekomunikacijskih usluga (list 24-25 spisa), a ne zahtjev za prvo zasnivanje predmetnog ugovornog odnosa, iz čega proizlazi da je ista od osnutka trgovačkog društva 2009., korisnik usluge prednika tužitelja. Nadalje, utvrđuje da su se kod trgovačkog društva O. L. d.o.o., zbog nesretnih životnih okolnosti tuženice, uslijed narušenog zdravlja sa primarnom dijagnozom u lipnju 2012., kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije tuženice (list 100-104 spisa) i iskaza tuženice, javile teškoće u poslovanju, a nakon toga s danom 7. ožujka 2013. i dugotrajna blokada računa (dopis Fina-e od 30. rujna 2021. na listu 129-140 spisa), te u konačnici stečajni postupak i brisanje trgovačkog društva iz sudskog registra.
11. S obzirom na navedeno, zaključuje da tuženica, kao član trgovačkog društva, nije sa prednikom tužitelja zaključila ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga kako bi istog oštetila u svojstvu vjerovnika, a niti da je zloupotrijebila svoja prava kao član društva, budući da predmetni pretplatnički odnos nije zasnovan za vrijeme blokade trgovačkog društva ili neposredno prije, već upravo suprotno, odnosno da je trgovačko društvo niz godina uredno ispunjavalo svoje obveze prema predniku tužitelja, te bi to i nadalje činilo da tuženicu, kao jedinog člana društva, u tome nije spriječilo teško zdravstveno stanje, slijedom čega da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 10. stavka 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD), te da nema odgovornosti tuženice u svojstvu jamca platca prema pravilima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO).
12. O troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. i 155. ZPP-a.
13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni koje od drugih bitnih procesnih povreda, zbog kojih se može pobijati prvostupanjska presuda u postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.
14. Naime, iako su osnovani žalbeni navodi tužitelja da je dostavljenom dokumentacijom dokazao svoju aktivnu legitimaciju, neosnovano tužitelj u žalbi spori stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi članka 10. stavka 3. i 4. ZTD-a za odgovornost tuženice za obveze trgovačkog društva O. L. d.o.o., kao člana društva, zbog zloupotrebe okolnosti da, kao član društva, ne odgovara za obveze društva.
15. Prema stavu ovog suda tužitelj je aktivnu legitimaciju priloženim ispravama u dovoljnoj mjeri dokazao, s obzirom da je tužitelj uz ugovor o cesiji zaključen sa T. d.o.o., dostavio i utužene račune izdane od strane pravnog prednika, kao i zahtjev za produljenje ugovorne obveze temeljem kojeg su isti izdani, a sve sukladno odredbi članka 2. stavku 5. ugovora o cesiji, iz čega proizlazi da je trgovačko društvo T. d.o.o. ugovorom o cesiji od 14. ožujka 2012. tužitelju ustupilo i predmetnu novčanu tražbinu. Stoga, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, tužitelj radi dokazivanja aktivne legitimacije nije trebao dostavljati u spis dokumentaciju ili predlagati daljnje dokaze radi dokazivanja svoje aktivne legitimacije.
16. Međutim, kako je ranije navedeno, neosnovano tužitelj u žalbi spori stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice
17. Odredbom članka 10. stavka 3. ZTD-a propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, dok je stavkom 4. propisano da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito: 1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.
18. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, pravilan je stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženice za predmetne obveze trgovačkog društva O. L. d.o.o., kao člana društva, zbog zloupotrebe okolnosti da, kao član društva, ne odgovara za obveze društva jer tužitelj to tijekom postupka nije dokazao, a niti je tužitelj iznio koje bi točno radnje tuženica poduzela kojima bi zloupotrijebila navedenu okolnost, odnosno na koji način je koristila društvo da bi oštetila prednika tužitelja. Naime, tuženica je ugovor sa prednikom tužitelja zaključila 2009., a isti produžila 2011., u vrijeme kad je trgovačko društvo O. L. d.o.o. uredno poslovalo i uredno ispunjavalo svoje obveze prema predniku tužitelja, a tijekom postupka je dokazala da su postojale objektivne okolnosti koje su dovele do poremećaja u poslovanju trgovačkog društva (zdravstveno stanje tuženice), odnosno da isto nije rezultat namjernih radnji poduzetih od strane tuženice na štetu vjerovnika.
19. S tim u vezi, neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da trgovačko društvo O. L. d.o.o. nije podmirilo obvezu prema predniku tužitelja ni za siječanj i veljaču 2013., iako tada nije bilo u blokadi, budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda jasno proizlazi da su poremećaji u radu trgovačkog društva O. L. d.o.o. počeli još 2012., stoga činjenica da isto nije podmirilo obveze za dva mjeseca prije konačne blokade računa trgovačkog društva, ne dokazuju ispunjenje pretpostavki za proboj pravne osobnosti iz ranije citiranih zakonskih odredbi.
20. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
23. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci, 17. siječnja 2024.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
