REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: PPž-10551/2023

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. M., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika M. M., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, Prekršajni odjel od 7. travnja 2023., poslovni broj: 26. Pp P-481/2020, na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M. M., i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik M. M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, s time da se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, okrivljeniku primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik za vrijeme od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. U žalbi okrivljenik navodi da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer se presuda temelji na iskazu jedinog ispitanog svjedoka, policijskog službenika M. A. kojeg je sud neopravdano ocijenio vjerodostojnim. Iskaz navedenog svjedoka da je neistinit te kao takav predstavlja nezakoniti dokaz. Navodi dalje da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer mu nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete. Nadalje navodi da nije točno da je prekršajno kažnjavan, a što je vidljivo iz prekršajne evidencije koju je sud sam pribavio. Time da je povrijeđena odredba članka 88. Prekršajnog zakona. Sud da pogrešno prejudicira da se nije odazvao na pozive, te da je opće poznato da se u posljednje vrijeme otežano odvija poštanska komunikacija. Sud da pogrešno kao otegotnu okolnost navodi opis prekršaja za koji ga se tereti. Smatra da mu je izrečena kazna nerazmjerna.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

9. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka, policijskog službenika M. A., jer je isti dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza kako se to pokušava prikazati u žalbi.

10. Naime, iz iskaza svjedoka M. A. proizlazi da je on predmetne zgode vršio nadzor cestovnog prometa s kolegom A. M., te da su od šefa smjene dobili dojavu da vozač vozila reg. oznake xxxx upravlja državnom cestom vrludajući kolnikom u predjelu Smokvice te da je dolaskom s kolegom do predjela K. uočio vozilo ispred sebe kako vrluda svojom desnom kolničkom trakom, te da su uključili svjetlosne i zvučne signale te je nakon pokušaja bijega okrivljenik uvidjevši da ne može pobjeći zaustavio vozilo, nakon čega se je odbio alkotestirati te je isti odveden u PP Crikvenica.

11. Iskaz ovog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Iskaz navedenog svjedoka je u potpunoj suglasnosti sa zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid. Nije osnovan žalbeni navod da na osnovu samo iskaza policijskog službenika nije moguće pravilno utvrditi činjenično stanje, pogotovo kada je sud osim navedenog dokaza proveo i dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu.

12. Stoga je potpuno neosnovan navod žalbe usmjeren na vjerodostojnost iskaza ispitanog svjedoka, jer je iskaz istog dan na propisan način i ima dokaznu snagu i vrijednost, potrebnu za utvrđivanje svih pravno relevantnih činjenica, te s obzirom na detaljno i okolnosno svjedočenje ispitanog svjedoka, kojem je sud poklonio vjeru dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao i izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza, jer je na temelju provedenog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.

13. Sukladno tome neosnovan je navod žalbe da bi ispitivanjem jednog svjedoka bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, a pogotovo da bi se radilo o nezakonitom dokazu.

14. Također je neosnovan navod žalbe da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu.

15. Naime, okrivljenik je 4 puta pozivan od strane suda radi ispitivanja i to tri puta od strane Općinskog suda u Rijeci u postupku pružanja pravne pomoći, za dane 12. travnja 2021., 24. svibnja 2021., i 15. lipnja 2021., te se svaki puta poziv za ročište vratio s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, te je četvrti puta bio pozvan od strane suda u Crikvenici za ročište zakazano za dan 26. siječnja 2023. kada se je poziv također vratio s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, nakon čega je sukladno članku 145. stavku 5. Prekršajnog zakona poziv dostavljen putem oglasne ploče, pri čemu je potpuno neosnovan navod žalbe i bez ikakve valjane argumentacije da se u sva četiri navrata radi o otežanoj poštanskoj komunikaciji, a ne izbjegavanju poziva od strane okrivljenika.

16. Također valja navesti da je člankom 145. stavkom 5. Prekršajnog zakona među ostalim propisano je ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku dostaviti jer sudu nije prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom, a o čemu je okrivljenik također upoznat u obavijesti o počinjenom prekršaju, koja mu je uredno uručena i koju je vlastoručno potpisao.

17. Nadalje, potpuno je netočan navod žalbe da je okrivljenik nekažnjavan jer iz potvrde Minisarstva pravosuđa, klasa: 740-04/23-02/55010 od 27. travnja 2023. je vidljivo da je okrivljenik dva puta kažnjavan i to presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Ppu J-3279/2019 od 21. siječnja 2022., pravomoćna 21. siječnja 2022. i odlukom istog suda broj: Pp J-1792/2019 od 6. srpnja 2022., pravomoćna 19. listopada 2022.

18. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

20. U pravu je žalitelj da otegotna okolnost ne može biti ono što je obilježje djela, međutim ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom na dosadašnju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika.

21. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, uz rok kušnje od 6 mjeseci, odnosno primjenu uvjetne osude sukladno članku 44. Prekršajnog zakona, ostavljajući mu vrijeme da svojim budućim ponašanjem opravda izricanje uvjetne osude, jer će se u slučaju ponavljanja prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna uvjetna osuda opozvati.

22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

23. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. siječnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.