Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2182/2020-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. R. iz M., OIB: …, 2. V. R. iz V., OIB:…, 3. B. K. iz M., OIB: …i 4. Ž. K. iz M., OIB: …, zastupanih po punomoćniku B. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Općine V. –O., V., … OIB: …, zastupane po punomoćnici A. Z., odvjetnici iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj 29 P-635/2019-66 od 8. travnja 2020., u sjednici vijeća koja je održana 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj 29 P-635/2019-66 od 8. travnja 2020. godine u točki I. izreke, zatim u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da trpi uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč, kao i u točki III. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj 29 P-635/2019-66 od 8. travnja 2020. u dijelu točke II. izreke te odluke u kojem je naloženo tuženiku da na ime tužitelja izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama nekretnine opisane u točki I. izreke te presude, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su tužitelji vlasnici u omjeru od 1/4 dijela svaki nekretnine označene kao kat. čest. br. 1712, što u naravi predstavlja oranicu F., ukupne površine 4.782 m[2] , upisane u zk. ul. br. 76, k. o. V..

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana izda na ime tužitelja tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama nekretnine opisane u točki I. izreke iste presude, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te je naloženo tuženiku da trpi uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč.

3. U točki III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

4. Rješenjem suda odbijen je prijedlog tuženika za prekidom ovog parničnog postupka do okončanja postupka po reviziji tuženika na presudu i rješenje ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2661/2017-2 od 18. travnja 2018. godine.

5. Protiv gornje presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uviđaja na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke E. K., iskaza svjedoka D. S., M. B., I. B. i D. R., kao i iskaza tužitelja S. R., V. R. i Ž. K., utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini opisanoj u točki I. izreke pobijane presude, kao i zahtjev radi izdavanja tabularne isprave i trpljenja uknjižbe prava vlasništva, sve pobliže naznačeno u točki II. izreke iste odluke.

9. U vezi toga utvrđuje da je predmetna kat. čest. br. 1712, oranica F. od 4.782 m[2] , iz zk. ul. br. 76, k. o. V. nakon preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu V. koja je stupila na snagu 2011. godine promijenila oznaku iz nekadašnje oznake kat. čest. br. 1256/3, k. o. V. od 4.741 m[2] u sadašnju oznaku, te da je kat. čest. br. 1256/3, k. o. V. rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora K. P., Sekretarijata za financije, Uprave za zemljišno–imovinske poslove od 25. rujna 1958. dodijeljena na korištenje J. D. pok. I. V., žene D. iz V..

9.1. Nadalje utvrđuje da je ista nekretnina konačnim i izvršnim rješenjem Općine Poreč-Općinskog sekretarijata za poslove Uprave-Odsjeka za imovinskopravne poslove od 07. ožujka 1973. godine dodijeljena u vlasništvo J. D. pok. I. pok. D., kao agrarnom subjektu kolonističkog domaćinstva, temeljem odredbe članka 64. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske, koja je zajedno sa svojim suprugom D. D. zaključila kao primateljica uzdržavanja ugovor o doživotnom uzdržavanju s N. K. iz M., … kao davateljicom uzdržavanja, a kojim Ugovorom su navedeni primatelji uzdržavanja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu dali spomenutoj davateljici uzdržavanja, koju su kao svoju majku naslijedili tužitelji, a među ostalim i predmetnu nekretninu kao njezino izvanknjižno vlasništvo, i to svaki u 1/4 dijela.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da se predmetna nekretnina nalazi uz A. K., te da u naravi predstavlja djelomično ograđeni depo s kamp prikolicama, a da se ista u vrijeme održavanja uviđaja nije nalazila u posjedu tužitelja, ali da iz iskaza svjedoka M. i I. B. proizlazi da im je sada pokojna J. D. predložila da obrađuju tu nekretninu kao vrt, te da su isti nakon njezine smrti ogradili tu nekretninu i od tada je koriste kao depo, s time da su za odobrenje pitali roditelje tužitelja N. i M., koji su im dali takvu suglasnost.

11. Pri tome utvrđuje da su J. D. i D. D. ranije živjeli u V., u kojeg se J. D. vratila 1985. godine, a D. desetak godina prije toga, ali da isti nisu imali evidentirano prebivalište na području M..

12. S obzirom na navedeno, utvrđuje neosnovanima navode tuženika da je prednica tužitelja J. D. napustila predmetnu nekretninu, pa da bi u smislu odredbe članka 50.c stavak 1. i 2. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“ NRH br. 111/47, u nastavku teksta: ZOPARIK) izgubila pravo vlasništva iste, već da iz cjeline provedenih dokaza proizlazi da je ona samo dozvolila da druge osobe obrađuju odnosno koriste tu nekretninu, čime je nastavila voditi brigu o istoj.

13. Stoga utvrđuje da je J. D. stekla vlasništvo prijeporne nekretnine temeljem zakona, u skladu s odredbom članka 2. ZOPARIK-a, i to s danom kada je spomenuto rješenje Općine P. –O. od 07. ožujka 1973. godine kojim joj je dodijeljena predmetna nekretnina postalo konačno, tj. dana 15. travnja 1973. godine, te da se radi o izvanknjižnom stjecanju vlasništva na temelju odluke nadležnog tijela, za koje stjecanje upis u zemljišnu knjigu nije konstitutivna pretpostavka, a da je prednica tužitelja (njihova majka N. K.) nakon smrti J. D. stekla izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 06. lipnja 1985. godine, dok su tužitelji u trenutku majčine smrti (31. svibnja 2011. godine) stekli vlasništvo sporne nekretnine nasljeđivanjem, u skladu s odredbom članka 128. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u nastavku teksta: ZV), pa da su smislu stavka 2. istog članka ZV-a ovlašteni ishoditi upis svojeg prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

14. Pri tome utvrđuje kako predmetna nekretnina ima površinu od 4.782 m[2] , a da je J. D. rješenjem Općine P. od 07. ožujka 1973. godine dodijeljena predmetna nekretnina u vlasništvo, tada oznake kat. čest. br. 1256/3, u površini od 1.357 m[2] , od 1.984 m[2] i 1.400 m , tj. ukupno 4.741 m , ali da razlika površine od 41 m predstavlja odstupanje koje je često kod novih izmjera, a kakvo je bilo i povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. V., pa da kao takvo nije od utjecaja.

15. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude, dok odluku o parničnim troškovima iz točke III. izreke temelji na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude, osim u dijelu točke II. izreke te odluke u kojem je naloženo tuženiku da na ime tužitelja izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama nekretnine opisane u točki I. izreke te presude, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može valjano ispitati.

17. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. istog Zakona, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije postupio protivno potonjoj odredbi ZPP-a.

18. Neosnovano tuženik žalbenim navodima upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 377. stavak 2. ZPP-a, jer s obzirom na činjenična utvrđenja suda prvog stupnja nakon donošenja presude i rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 2661/2017-2 od 18. travnja 2018. godine nije trebalo utvrđivati da li je prijeporna nekretnina bila sposobna za dosjedanje, odnosno da li je bila u društvenom vlasništvu, te da li su tužitelji stekli vlasništvo iste dosjedanjem.

19. Naime, rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora Kotara Pula, Sekretarijata za financije, Uprave za zemljišno–imovinske poslove od 25. rujna 1958. godine utvrđeno je agrarnim subjektom kolonističko domaćinstvo J. D. pok. I.

V., žene D., po zanimanju zemljoradnice iz D., k. M., sadašnje boravište V., k. P., koje se sastoji od dva člana, i to J. D. i njezinog supruga D., a kojem agrarnom domaćinstvu je tom odlukom predmetna nekretnina, tada pod oznakom kat. čest. br. 1256/3, k. o. V., dodijeljena na korištenje.

20. Nadalje, ista nekretnina je konačnim, pravomoćnim i izvršnim rješenjem Općine P. od 07. ožujka 1973. godine dodijeljena u vlasništvo agrarnom subjektu kolonističkom domaćinstvu J. D. pok. I., žene D., po zanimanju zemljoradnice iz V., koje se sastoji od dva člana, i to J. D. i njezinog supruga D., u ukupnoj površini od 4.741 m[2] , u kojoj površini je ista bila dodijeljena na korištenje navedenom kolonističkom domaćinstvu i spomenutim rješenjem Narodne Republike Hrvatske, Narodnog odbora K. P., S. za financije, Uprave za zemljišno–imovinske poslove od 25. rujna 1958. godine.

21. S obzirom na navedeno, kao i činjenicu da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi prednici tužitelja J. D. i D. D. napustili predmetnu nekretninu, jer to ne proizlazi iz cjeline provedenih dokaza, to su iste osobe danom pravomoćnosti spomenutog rješenja Općine P. od 07. ožujka 1973. godine, tj. dana 15. travnja 1973. godine, po sili zakona (ex lege) postali vlasnici predmetne nekretnine, u skladu s odredbom članka 2. ZOPARIK-a, pa je u tom smislu neodlučno to što potonje rješenje nije provedeno u zemljišnim knjigama, jer takav upis nema konstitutivni pravni učinak. 22. Nadalje, iz sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 06. lipnja 1985. godine zaključili D. (D.) D. i J. D. kao primatelji uzdržavanja i majka tužitelja Nevenka Klinac kao davateljica uzdržavanja (list 26-28 spisa) proizlazi da su navedeni primatelji uzdržavanja kao naknadu za pruženo uzdržavanje ostavili u vlasništvo majci tužitelja nakon njihove smrti svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, i to cit. „odmah časom sačinjenja ovog ugovora“, pa je N. K. temeljem tog Ugovora između ostalog postala izvanknjižna vlasnica i predmetne kat. čest. br. 1712, k. o. V. (ranije kat. čest. br. 1256/3, k. o. V.), koju su kao takvu imovinu u trenutku majčine smrti dana 31. svibnja 2011. godine (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika A. P. iz M. poslovni broj UPP/OS-83/11 od 17. siječnja 2013. godine-list 17- 20 spisa) stekli tužitelji kao njezini nasljednici, svaki u 1/4 idealnog dijela, u skladu s odredbom članka 128. stavak 1. ZV-a, pa su isti u smislu stavka 2. istog članka ZV-a ovlašteni od tuženika tražiti trpljenje takvog upisa u zemljišnim knjigama.

22.1. Naime, s obzirom na navedeno, te pravilno utvrđenje suda, koje tuženik niti ne osporava u žalbi, prema kojem razlika u površini kat. čest. br. 1712, k. o. V. od 4.782 m[2] i površine iste nekretnine (ranije pod oznakom kat. čest. br. 1256/3, k. o. V.) od ukupno 4.741 m[2] , tj. površina od 41 m , predstavlja odstupanje koje je često kod novih izmjera, a kakvo je bilo i povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. V., pa kao takvo nije od utjecaja, pravilnom je primjenom materijalnog prava udovoljeno tužbenom zahtjevu kako je naznačen u točki I. izreke pobijane presude, kao i zahtjevu tužitelja radi trpljenja uknjižbe njihovog prava vlasništva temeljem pobijane presude kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč, a to stoga jer iz navedenog proizlazi da su tužitelji pravo vlasništva sporne nekretnine stekli nasljeđivanjem, u vezi čega pogrešno tuženik smatra da se činjenični supstrat predmetne tužbe odnosio samo i isključivo na stjecanje prava vlasništva dospjelošću, pa da bi donošenjem pobijane odluke bio prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

23. Iz navedenih razloga za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

24. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima iz točke III. izreke pobijane presude, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a.

25. Međutim, usvajanjem zahtjeva tužitelja radi izdavanja tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama nekretnine opisane u točki I. izreke te presude, koju će u protivnom zamijeniti pobijana presuda, ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, a to stoga jer je presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2661/2017-2 od 18. travnja 2018. godine potvrđena ranija presuda prvostupanjskog suda poslovni broj 3 P-2519/15-33 od 26. lipnja 2017. godine između ostalog i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi izdavanja tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine, pa je ponovnim odlučivanjem o već pravomoćno presuđenom zahtjevu postupljeno protivno odredbi članka 333. stavak 2. ZPP-a.

26. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ove drugostupanjske presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika i odgovarajućom primjenom odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a ukinuta ožalbena odluka u dijelu koji je naznačen u izreci rješenja, bez vraćanja predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

27. Iako iz navedenog proizlazi da je tuženik djelomično uspio s žalbom, taj njegov uspjeh odnosi se samo na neznatni dio ožalbene presude, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka po žalbi.

U Rijeci, 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar v.r.