1              Poslovni broj Gž R-226/2023-2

 

   

                                                                                   

 

 

 

                                                                Poslovni broj Gž R-226/2023-2

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

        P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužiteljice V. Š. iz D. S., E. OIB …, drugotužitelja R. R. iz R. B., OIB …, trećetužiteljice J. H. iz Z., OIB … i četvrtotužitelja D. Š. iz H., OIB …, svi zastupani po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. bolnice D., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. R. iz Z., radi  isplate, odlučujući po žalbi tuženika, podnijete protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-4269/2021-17 od 1. lipnja 2023., 5.  prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika K. bolnice D. te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-4269/2021-17 od 1. lipnja 2023., u točkama I., II., III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-4269/2021-17 od 1. lipnja 2023. naloženo je tuženiku u točki I. isplatiti prvo tužiteljici bruto iznos od 935,84 eura[1]/7.050,18 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u točki II. izreke drugo tužitelju bruto iznos od 768,03 eura/5.784,70 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u točki III. izreke treće tužiteljici iznos od 700,33 eura/5.276,62 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u točki IV. izreke četvrto tužitelju iznos od 766,20 eura/5.772,93 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je u točki V. izreke naloženo tuženiku naknaditi svim tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.804,16 eura/13.593,44 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv te presude (točke I., II., III., IV. izreke) žalbu podnosi  tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući u  cijelosti i pravilnost odluke o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske presude.

3. Iz naprijed iznijetih žalbenih razloga tuženik predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje zahtijevajući  ujedno i naknadu troškova   žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od  bitnih  povreda odredaba parničnog postupka  iz odredbe čl. 354.st.2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti  pa niti bitna povreda iz odredbe članka 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik u podnesenoj žalbi jer presuda nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi  mogla ispitati sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna te se može ispitati.

7. Presuda suda prvog stupnja  koja se pobija žalbom, s obzirom da je donijeta u postupku u sporu  male vrijednosti  sukladno odredbi čl.467.st.1. ZPP-a ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u toliko u konkretnom slučaju neosnovano pozivanje tuženika u podnesenoj žalbi na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 353.st.1. ZPP-a.

8. U konkretnom slučaju nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava slijedom čega je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci.

9. Predmet spora je zahtjev  prvo tužitelja, drugo tužitelja, treće tužitelja i četvrto tužitelja za isplatu  bruto iznosa na ime razlike plaće temeljem osnovice za obračun plaće u razdoblju od siječnja 2016. pa do siječnja 2017. temeljem odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

10. Između stranaka nije sporno da su u ovom postupku  prvo tužitelj,  drugo tužitelj, treće tužitelj i četvrto tužitelji  u spornom razdoblju zaposlenici tužitelja kao javne ustanove te nije sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na svakog od tužitelja.

11. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe, tj. u prvostupanjskom postupku, kao i u žalbenoj fazi postupka  sporno je pitanje je li  je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene sporazuma) i plaću prvo tužitelju,  drugo tužitelju, treće tužitelj i četvrto tužitelju kao zaposlenicima tuženika obračunati s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da Izmjene sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi.

13. Naime, Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl.49.st.4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

14. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u dalje: TKU/10) u kojemu su u čl.51.st.4. ugovorile da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

15. Pored toga, ugovorne strane su člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

16. Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU-/10 i TKU-/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora.

17. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

18. Izmjenama Sporazuma u članku III propisano je da se članak III mijenja na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nadalje, izmijenjen je i članak IV te je određeno da točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

19. U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

20. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

21. Projekciju rasta plaća na temelju podataka o plaćama i tekućih gospodarskih kretanja ugovorne strane odredit će dogovorom. Ako se dogovor ne postigne projekciju će odrediti Arbitražno vijeće sukladno proceduri iz članka o Arbitražnom vijeću iz ovih Izmjena, a člankom VII. se utvrđuju odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna:

1/ Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.

2/ Potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio u 2009. godini u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više čime su se temeljem potpisanog Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka odnosno arbitraži u slučaju da revizija nije postignuta. Također potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio tijekom 2010. godine pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5% čime su se također ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka.

22. Iz citiranih odredbi Izmjena Sporazuma vidljivo je da su ugovorne strane ugovorile:

1/ povrat osnovice na iznos od 5.415,37 kuna bruto, nakon porasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto – što je propisano člankom III;

2/ usklađivanje pariteta osnovice, za koje je predviđeno da će započeti nakon isteka 6 mjeseci od povrata osnovice i u kojemu će se utvrditi paritet plaća u javnim službama s plaćama u privredi, kao osnova za daljnje povećanje osnovice – što je propisano člankom IV;

3/ odgodu usklađivanja osnovice u slučaju pada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad u prethodnoj godini – što je propisano člankom VII.

23. Predmet ovog spora je vraćanje osnovice iz članka III Izmjena Sporazuma, što tužitelji naznačuju još u tužbi. Uvjet za vraćanje osnovice je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto.

24. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz članka III Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto.

25. S obzirom na prethodno izloženo, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev prvo tužitelja u visini od 935,84 eura/7.050,18 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, drugo tužitelja u iznosu od 768,03 eura/5.784,70 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, treće tužitelja u iznosu od 700,33 eura/5.276,62 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te četvrto tužitelja u iznosu od 766,20 eura/5.772,93 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve na ime razlike u plaći  svakog od tužitelja za razdoblje od siječnja 2016.  pa do siječnja 2017. budući da su u navedenom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto, u visini čiji matematički izračun prema tim parametrima nije bio sporan.

26. Stoga su žalbeni navodi kojima se osporava osnovanost predmetne tražbine neosnovani.

27. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. u vezi sa člankom 457. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te presudu suda prvog stupnja potvrditi u točkama I.,II., III. i IV. izreke.

              28. Neosnovano tuženik podnesenom žalbom osporava pravilnost odluke o parničnom trošku sadržane u točki V. izreke pobijane presude kojim je obvezan na naknadu tužiteljima parničnog troška u visini od 2.040,58 eur/15.375,00 kn smatrajući da je ista u cijelosti nezakonita. U podnesenoj žalbi posebno ukazuje da je sud pogrešno odlučio kada je tužiteljima dosudio trošak sastava dva podneska i dva zastupanja na ročištu i to za  svaku ovu radnju  u visini od 199,08 eur/1.500,00 kn  smatrajući da se vrijednost ovih poduzetih radnji ima odrediti prema vrijednosti predmeta spora  u vrijeme  njihova poduzimanja tj. u visini od 75 bodova prema kojoj visini da je tužiteljima trebalo odmjeriti trošak tih poduzetih radnji.

              29. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanost i visinu troškova u ovom postupku tužitelja te je pravilno obvezao tuženika na isplatu, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

30.  U konkretnom slučaju svaki od tužitelja podnio je pojedinačnu tužbu pa  prvo tužiteljici, drugo tužitelju, treće tužiteljici i četvrto tužitelju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) za sastav tužbe s obzirom da se je vrijednosti predmeta spora za svakog tužitelja kretala u rasponu od  663,62 eur/5.000,01 kn do 1.327,23 eur/10.000,00 kn pripada pravo na naknadu u visini od 75 bodova svakome, a sve prema Tbr.7.t.1. pri čemu vrijednost jednog boda iznosi 1,99 eur/15 kn (Tbr. 50), odnosno u visini od 149,31 eur/1.125,00 kn za svakog tužitelja uvećano za PDV od 25% kako je to i priznao sud prvog stupnja.

31. Rješenjem prvostupanjskog suda posl.br. Pr-4269/2021-3 od 26. travnja 2022. sukladno odredbi čl. 313.st.1. ZPP-a spojene su parnice u ovom postupku  prvo, drugo, treće i četvrto tužitelja radi zajedničkog raspravljanja te se je postupak nastavio voditi pod zajedničkim poslovnim brojem time da  sve tužitelje zastupa isti punomoćnik.

32. U takvoj situaciji  kada više tužitelja zastupa jedan punomoćnik kod određivanja troškova postupka koji su nastali nakon spajanja parnice zahtjevi tužitelja se zbrajaju i zbroj svih zahtjeva je vrijednost predmeta spora na koju se obračunavaju troškovi postupka. Ovo stoga jer je punomoćnik tužitelja nakon spajanja parnica poduzimao radnje u postupku u odnosu na sve tužitelje pa isti ima pravo obračunati trošak postupka prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva tužitelja a ne prema vrijednosti  tužbenog zahtjeva svakog pojedinog tužitelja tj. u visini od 75 bodova  kako to pogrešno podnesenom žalbom smatra tuženik. (Takav je i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015.

33. Ujedno ukazuje se da sadržaj odredbe članka 161. stavak 2. ZPP-a propisuje da će sud prema razmjeru udjela suparničara odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara što podrazumijeva da udjeli suparničara predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva (tako i u Rev. 2752/11). Stoga se, kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.

 

34. Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora za poduzete radnje po punomoćniku tužitelja nakon izvršenog spajanja utvrdio zbrajanjem vrijednosti svih zahtjeva tužitelja tj. prema vrijednosti predmeta spora od 3.170,40 eur/23.887,38 kn a prema kojoj vrijednosti punomoćniku tužitelja za poduzete radnje nakon spajanja parnica pripada pravo na nagradu u visini od 100 bodova po radnji time da  vrijednost jednog boda iznosi 1,99 eur/15,00 kn (Tbr.50).

35. Zbog navedenog u konkretnom slučaju punomoćniku tužitelja za zastupanje prvo tužiteljice, drugo tužitelja, treće tužiteljice i četvrto tužitelja a sve prema Tbr.8.t.1. Tarife za radnje poduzete nakon spajanja tj. za sastav podnesaka od 11. listopada 2022. i 9. siječnja 2023. pravilno je  priznato pravo na nagradu u visini od 199,08 eur/1.500,00 kn za svaki  te trošak zastupanja na ročištima 17. listopada 2022. i 29. svibnja 2023. na kojima se je raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr.9.t.1. Tarife za svako po 199,08 eur/1.500,00 kn,  sve ovo  uvećano po Tbr. 36. Tarife za 30% te PDV od 25%, odnosno pravo na naknadu parničnog troška u sveukupnom novčanom iznosu  od 1.804,16 eur/13.593,44 kn kako je to naznačeno u toč. V. izreke prvostupanjske presude.

36. Slijedom iznijetog žalba tuženika i u dijelu kojim pobija pravilnost odluke o parničnom trošku sadržane u toč. V. izreke prvostupanjske presude je neosnovana pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 129.st.5. i čl. 457.st.1. ZPP-a istu i u tom dijelu kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u toč. I.  izreke.

37. Tuženik nije uspio s žalbom pa je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

U Rijeci, 5. prosinca 2023.

 

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić