Poslovni broj: Usž-2196/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja W. Z. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenica D. H., odvjetnica iz Odvjetničkog društva I. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-866/2022-13 od 27. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja W. Z. d.o.o., Z. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-866/2022-13 od 27. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.634,15 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-866/2022-13 od 27. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/169, urbroj: 513-04-22-2 od 19. siječnja 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije razmotrio njegove navode, već je naprosto ponovio navode prvostupanjskog i tuženog tijela iz njihovih prijašnjih odluka, a nije se izravno osvrnuo niti na jedan njegov navod. Ističe da su usluge za koje su izdani računi uredno izvršene od strane partnera za dostavu naznačenih na računima, a iz cjelokupnog stanja spisa je vidljivo da je njegova osnovna djelatnost upravljanje W. aplikacijom za dostavu hrane, na način da je tužitelj posrednik između korisnika aplikacije i restorana i sličnih objekata te je zadužen za organizaciju usluge dostave, dok samu dostavu vrše podizvođači – partneri za dostavu. Unatoč navedenom, neosnovano mu je osporeno pravo na odbitak pretporeza po računima njegovih partnera za dostavu uz obrazloženje da nema pravo odbiti pretporez za isporuke dobara ili usluga koje su mu partneri za dostavu obavili za potrebe oporezivih transakcija, zbog toga što uslugu dostave, prema tvrdnjama prvostupanjskog tijela i tuženika, a sada i prvostupanjskog suda, nisu izvršili partneri za dostavu, već fizičke osobe, prema njegovom nalogu. Prilikom donošenja takvog zaključka prvostupanjski sud nije dao niti jedan razlog zašto usluge ne bi bile izvršene i iz čega to točno proizlazi, već se paušalno priklonio rješenjima poreznih tijela. Činjenica da poslovni partneri za dostavu hrane možda nisu podmirivali svoje porezne obveze ni na koji način se ne može dovesti u vezu s tvrdnjom da nisu izvršili usluge koje im je on plaćao. Usluga dostave je očigledno izvršena i to putem dostavljača fizičkih osoba zaposlenih kod partnera za dostavu, a on nije bio dužan, a niti u mogućnosti provjeravati jesu li njegovi partneri za dostavu uredno izvršili sve svoje zakonske obveze u svakom datom trenutku. Tužitelj ističe da dostavljači partnera za dostavu nisu zaposlenici tužitelja te navedeno detaljno i opširno obrazlaže u žalbi i zaključno navodi da okolnost da partneri za dostavu, pravne osobe, ne vrše osobno uslugu dostave, nego njihovi djelatnici je posljedica toga da pravna osoba ne može fizički sama izvršiti uslugu dostave, već to ultimativno mora biti fizička osoba koja je u nekoj vrsti odnosa s tom pravnom osobom. Da je prvostupanjski sud razmotrio sve njegove navode i izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu utvrdio bi da postoji ugovorni odnos između tužitelja i njegovih partnera za dostavu, partneri za dostavu su izvršili uslugu dostave tužitelju preko svojih djelatnika, izdani su računi za navedene usluge te je uslugu dostave tužitelj platio svojim partnerima za dostavu. Povredu pravila postupka tužitelj vidi u tome što prvostupanjska presuda nije obrazložena nego je prvostupanjski sud postupio na isti način kao i drugostupanjsko tijelo te se nije osvrnuo ni na jedan njegov navod, odnosno, u situaciji kada se već odlučio paušalno složiti s navodima upravnih tijela, prvostupanjski sud propustio je obrazložiti iz kojih razloga u cijelosti prihvaća utvrđenja upravnih tijela. Smatra da je na njegovu štetu primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja što u žalbi obrazlaže. Predlaže da ovaj Sud ukine prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da mu nadoknadi troškove upravnog spora i žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao usmenu raspravu 17. ožujka 2023. čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik tijela prvog stupnja od 14. siječnja 2021. na koji je tužitelj uložio prigovor, a razlozi iz kojih nije prihvaćen prigovor navedeni su u obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Poreznim nadzorom utvrđene su određene nepravilnosti u poslovanju tužitelja te je tijelo prvog stupnja u obrazloženju svojeg rješenja navelo razloge povećanja porezne osnovice na način da se prethodno iznose podaci iz poslovne dokumentacije tužitelja, analizira se sadržaj ugovora tužitelja s partnerima dostavljačima kao i sadržaj dostavljene dokumentacije odnosno računa partnera dostavljača te očitovanja odnosno objašnjenja tužitelja. Tijekom poreznog nadzora izvršen je i vezani nadzor najvećeg dobavljača usluga dostave poreznog obveznika društva L. V. d.o.o. te društva M. J. j.d.o.o., izneseni su podaci koji su sadržani u informacijskom sustavu Porezne uprave i za druge veće partnere dostavljače tužitelja i detaljno je opisan način na koji se angažira pojedini dostavljač fizička osoba, način rada, otkaz suradnje u slučaju nepridržavanja ugovora kao i način dobivanja informacija o izvršenom broju dostava i ostvarenoj zaradi.

8. Dakle, iz podataka u spisu predmeta i utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku proizlazi da uslugu dostave hrane nisu obavile pravne osobe koje su navedene na spornim računima, jer je iz svega razvidno da uslugu dostave naručene hrane preko W. aplikacije obavljaju dostavljači fizičke osobe po nalogu i uputama tužitelja, a ne po nalogu pravnih osoba partnera dostavljača koji su sa tužiteljem zaključili ugovor o dostavi. Naime, utvrđeno je da kada se pojedini dostavljač, fizička osoba, ulogira u W. aplikaciju tužitelj ga preko aplikacije upućuje gdje će preuzeti svaku pojedinu dostavu hrane i kome će je dostaviti, kontrolira mu radno vrijeme, broj dostava i zaradu i generira obračun odnosno izdavanje računa za svakog dostavljača te svaki dostavljač dobiva informaciju u aplikaciji W. koliko je dostava izvršio i koliko je zaradio.

9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 57. stavka 1. i 2. i članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19.) te tužitelju osnovano utvrdio manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. i od 1. siječnja 2020. do 31. svibnja 2020. s pripadajućim kamatama te naložio provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice.

11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni i tumačenju mjerodavnog materijalnog prava, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prvostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge za svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelja za poništenje rješenja tuženika kojim mu je naloženo plaćanje poreza na dodanu vrijednost te dao razloge na temelju kojih je smatrao da su dokazi koje je provelo prvostupanjsko porezno tijelo dostatni i prihvatljivi.

13. Prigovori tužitelja u žalbi nisu odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, te se posebno napominje da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud osnovano i jasno očitovao, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da tužitelj nije uspio ni s žalbom protiv prvostupanjske presude iz istih razloga mu ne pripada niti pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Mirjana Juričić v.r.