Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska 62

Poslovni broj: I Kž-406/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 144/22. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. rujna 2023. broj K-30/2023., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i braniteljice optuženika, odvjetnice J. D. M.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog V. T. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi V. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz članka 110. KZ/11. i dva kaznena djela protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude. Za počinjena kaznena djela utvrđene su mu pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. na temelju istog propisa u trajanju od 9 (devet) godina te za kaznena djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11. na temelju istog propisa u trajanju od po 1 (jedne) godine pa je uz primjenu članka 51. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

1.1. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 3. studenog 2022. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom V. T. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), oštećenicima D. P., I. P. i trgovačkom društvu U. p. j.d.o.o. je dosuđen imovinskopravni zahtjevi te je nalaženo optuženiku na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti D. P., iznos 45.000,00 eura / 339.052,50 kuna (četrdeset pet tisuća eura i nula centi / tristo trideset devet tisuća pedeset dvije kune i pedeset lipa), I. P. iznos 8.954,95 eura / 67.471,07 kuna (osam tisuća devetsto pedeset četiri eura i devedeset pet centi / šezdeset sedam tisuća četiristo sedamdeset jedna kuna i sedam lipa), trgovačkom društvu U. p. j.d.o.o. iznos 49.771,05 eura / 374.999,98 kuna (četrdeset devet tisuća sedamsto sedamdeset jedan euro i pet centi / tristo sedamdeset četiri tisuće devetsto devedeset devet kuna i devedeset osam lipa), sve u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači te optuženika osudi na pojedinačne bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju te da mu izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženik se žali po branitelju, odvjetniku N. A., zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi V. T. po branitelju odvjetnikfu N. A. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i njegov branitelj kao i nadležni državni odvjetnik.

5.1. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno i u zamjenu za branitelja odvjetnika N. A., odvjetnice J.D.M. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne kao olakotne okolnosti cijenio je optuženikovo priznanje kaznenog djela, izraženo iskreno žaljenje i kajanje, činjenicu da je prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva bio bitno smanjeno ubrojiv dok je prilikom počinjenja kaznenih djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom bio smanjeno ubrojiv, osobne i imovinske prilike i ozbiljna namjera da oštećenicima nadoknadi svu štetu (točka 7. – 7.4.).

7.1. Kao otegotne okolnosti prvostupanjski sud cijenio je raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost te način i okolnosti počinjenja kaznenog djela (točka 8. - 8.1).

8. Državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna preblaga jer je prvostupanjski sud neosnovano kao olakotne okolnosti uzeo u obzir priznanje kaznenog djela, koje je uslijedilo tek nakon svih provedenih dokaza pa slijedom toga nema takvo značenje. Izraženo kajanje i žaljenje kao i osobne prilike optuženika pak predstavljaju okolnosti koje su imanentne redovnom ponašanju građana. U odnosu na otegotne okolnosti, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri raniju prekršajnu i kaznenu osuđivanost, način počinjenja kaznenog djela koji se ogleda u izrazitoj kriminalnoj volji, upornosti te hladnokrvnosti i bešćutnosti.

9. Optuženik smatra, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, da je izrečena prestroga kazna zatvora, a pritom posebno upire na činjenicu da su on i članovi njegove obitelj poduzeli radnje radi prodaje obiteljske imovine kako bi se nadoknadila šteta oštećenicima te dostavlja u spis potvrde iz kojih je razvidno da je optuženik podmirio dio odštetnih zahtjeva.

10. Međutim, suprotno stavu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je osnovano, kao olakotne okolnosti, uzeo u obzir priznanje kaznenog djela te izraženo kajanje i žaljenje. Naime, do istog je došlo odmah nakon potvrđivanja optužnice, na raspravi 25. srpnja 2023. (list 1133), kada je optuženik priznao i postavljene imovinskopravne zahtjeve, a što ukazuje na ispravnu procjenu prvostupanjskog suda o optuženikovoj iskrenosti. Isto se odnosi i na osobne i imovinske prilike (točka 7.2.2.) jer okolnosti na koje ukazuje državni odvjetnik predstavljaju samo manji i suštinski nebitan dio osobnih i imovinskih prilika koje osnovano prvostupanjski sud uzima kao olakotne.

10.1. Prvostupanjski sud je također, suprotno stavu državnog odvjetnika, u pravoj mjeri cijenio kao otegotnu okolnost, raniju prekršajnu i kaznenu osuđivanost optuženika, ujedno naglasivši da se ne radi o istovrsnim djelima niti o djelima s elementima nasilja (točka 8.), jednako kao i način i redoslijed počinjenih kaznenih djela (točka 8.1. i 10.1.).

10.2. Po optuženiku istaknuti navodi, odnosno da je već poduzeo ranije kako bi sam djelomično obeštetio oštećenike okolnosti su koje su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda našle već dovoljno odraza u pojedinačno utvrđenim kaznama.

10.3. Stoga su i po stavu ovog drugostupanjskog suda odgovarajuće pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to kazna zatvora za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. u trajanju od 9 (devet) godina te za kaznena djela dovođenja u opasnost života imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. u trajanju od po 1 (jedne) godine. Također odgovarajućom ovaj drugostupanjski sud nalazi izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir činjenicu na koju ukazuje optuženik u žalbi da je, ne samo iskazao namjeru da obešteti oštećenike nego je prodajom obiteljske imovine isplaćen dio imovinskopravnih zahtjeva i to D. P. iznos 25.000,00 EUR (od 45.000,00), I. P. iznos od 3.000,00 EUR (od 8.954,95) te „U. p.“ j.d.o.o. iznos od 15.000,00 EUR (od 49.771,05).Opisani postupci optuženika upućuju na zaključak da je svjestan potpune neprihvatljivosti svojih postupaka i spreman suočiti se s posljedicama, što daje osnove za zaključak da je ovako odmjerena jedinstvena kazna zatvora odgovarajuća ličnosti optuženika, kojem je uz to izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja o alkoholu (članak 69. KZ/11.) Osim toga, takva kazna odgovarajuća je i tome što su sva djela počinjena u kratkom periodu, očito također zbog ovisnosti o alkoholu. Iz navedenih razloga upravo ta kazna je primjerena osobnim prilikama i ličnosti optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela kao i da se uz izrečenu sigurnosnu mjeru utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin,v.r.