Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 6 Gž-522/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja K. Š., OIB …, K., zastupanog po punomoćniku M. F., OIB …, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. F. i B. P. V., V., protiv tuženika A. o. d.d., OIB …., Z., zastupanog po punomoćniku V. S., OIB …, odvjetniku u G. & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o., OIB …., Z.,Pisarnica V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pn-55/2017-32 od 20. siječnja 2020., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pn-55/2017-32 od 20. siječnja 2020..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 24.950,00 kuna sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2017. pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka 1. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 21.144,04 kuna sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka 2. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba usvoji i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe u cijelosti. Zahtjeva naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, s obzirom da je izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i međusobno neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale na teretnom vozilu marke R. M., registarske oznake VŽ 987-KR, u prometnoj nesreći 5. siječnja 2017. u M..

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Sporan je nastanak predmetnog štetnog događaja te posljedično tome odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaz i mišljenje Sveučilišta u Z., Fakulteta, utvrđuje da eventualni kontakt između teretnog vozila tužitelja i vozila V. P. registarske oznake VŽ 534-KD kojim je kritične zgode upravljao I. S. nije moguće isključiti, ali ne na mjestu i na način kako to ukazuju iskazi sudionika nesreće te u spis priložene fotografije snimljene po tužitelju, a s obzirom na nerazmjer oštećenja na vozilima te nedostatak nekih tragova, nepodudarnost fotografija i sl., poglavito s obzirom da su oštećenja na teretnom vozilu tužitelja neusporedivo veća od onih koja bi nastala prilikom sudara koji je definiran fotografijama tužitelja, kao i činjenicu da su prema priloženoj dokumentaciji po intenzitetu veća oštećenja nastala na teretnom vozilu koje je novijeg godišta, konstrukcijski čvršće karoserije i bitno veće mase od onih nastalih na bočnom dijelu starijeg osobnog automobila V. P., što je potpuno tehnički neprihvatljivo.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da se predmetna prometna nesreća nije dogodila na način opisan po tužitelju i svjedoku I. S., koji je bio sudionik sporne prometne nesreće, odnosno da oštećenja vozila tužitelja nisu nastala u predmetnom štetnom događaju, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. U konkretnom slučaju riječ je o šteti nastaloj na motornom vozilu tužitelja koja je prouzročena u sudaru dvaju vozila u pokretu pa mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO), kojom je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu štetni događaj (st.1.).

za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st.2.). Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (st.3.). Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (st.4.).

14. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom u pokretu primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, pri čemu je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju teret dokaza da je predmetna prometna nesreća uzrokovana isključivom krivnjom osiguranika tuženika.

15. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se predmetna prometna nesreća nije dogodila na način kako to tvrde tužitelj i drugi sudionik nesreće I. S.. Na takav zaključak nedvojbeno upućuju rezultati provedenog prometnog vještačenja od strane Fakulteta S. u Z., čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud osnovano prihvatio kao stručan i objektivan, pri čemu su primjedbe tužitelja otklonjene pismenim očitovanjem i saslušanjem vještaka.

16. Naime, iz nalaza i mišljenja Fakulteta, između ostalog, nedvojbeno proizlazi da prema dinamici nastanka nesreće opisanoj po tužitelju i drugom sudioniku, a imajući u vidu konačni položaj vozila nakon međusobnog sraza kako je to prikazano na fotografiji tužitelja, na vozilu tužitelja nisu mogla nastati predmetna oštećenja, već bi ista bila znatno manja. Također, proizlazi da određeni materijalni tragovi na licu mjesta nisu podudarni sa opisanim okolnostima nesreće, između ostalog položaj desnog retrovizora vozila V. P. ispod desne bočne strane tog vozila nakon njegova pomicanja vidljiv na fotografiji tužitelja, koji bi se prema konačnom položaju vozila trebao nalaziti s lijeve bočne strane tog vozila, a što je tehnički potpuno neprihvatljivo. Isto tako, prema nalazu i mišljenju vještaka brzina od 35-40 km/h kojom se prema vlastitom iskazu kretao tužitelj nije odgovarajuća konačnom položaju vozila jer bi pri takvoj brzini došlo do većeg pomaka vozila V. P. od onog vidljivog na fotografiji tužitelja. Dakle, prethodno utvrđene činjenice ne potvrđuju dinamiku nastanka sporne nesreće kako istu opisuju tužitelj i drugi sudionik I. S., a prema kojoj bi ista bila uzrokovana krivnjom osiguranika tuženika.

17. Tužitelj žalbenim navodima neosnovano otklanja dokaznu snagu nalaza i mišljenja Sveučilišta u Z., Fakulteta jer da je vještačenje obavio vještak T. P. koji nije zaposlenik fakulteta. Točno je da T. P. nije zaposlenik Fakulteta, već vanjski suradnik fakulteta na temelju sklopljenog Ugovora o djelu od 2. siječnja 2018., kojim mu fakultet povjerava provođenje vještačenja i izradu nalaza i mišljenja u predmetima Zavoda, a u skladu sa Pravilnikom Zavoda Fakulteta od 30.lipnja 2011..

17.1. Međutim, odredba čl. 126. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., dalje:ZS) koja je bila na snazi u vrijeme spornog vještačenja, a kojom je propisano da pravne osobe mogu obavljati sudsko vještačenje samo u okviru svoje registrirane djelatnosti pod uvjetom da to obavljaju njihovi zaposlenici koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2. ovog članka,kao i odredba čl. 4. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" br. 38/14., 123/15., 29/16., dalje:Pravilnik), kojom je propisano da pravne osobe ispunjavaju uvjete za

ako je utvrđeno da su

obavljanje poslova sudskog vještačenja, između ostalog,

njihovi zaposlenici imenovani stalnim sudskim vještacima, što se dokazuje rješenjem o imenovanju za stalnog sudskog vještaka za područje određenog županijskog odnosno trgovačkog suda, ne sprječava da vještačenje provode, pored osoba koje su zaposlenici pravne osobe, i njezini vanjski suradnici (tako i Rev x 745/2017 od 2. rujna 2020). U konkretnom slučaju, vještačenje je provedeno po vještacima T. P., dipl. ing., stalnom sudskom vještaku, doc. dr. sc. Ž. Š., stalnom sudskom vještaku i zaposleniku Fakulteta i T. K., mag.ing.traff., zaposleniku istog fakulteta, pa okolnost da je u vještačenju sudjelovao T. P. koji nije zaposlenik fakulteta ne otklanja dokaznu snagu nalaza i mišljenja fakulteta.

18. Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost i stručnost nalaza i mišljenja Fakulteta jer da je vještačenje provedeno bez prethodnog saslušanja tužitelja i predloženih svjedoka, nisu osnovani. Naime, tužitelj i svjedok I. S., koji je bio sudionik sporne nesreće, iskazivali su o okolnostima nastanka nesreće prilikom uviđaja na licu mjesta prije provedenog vještačenja, pri čemu žalbeni navodi kojima tužitelj osporava utvrđenja vještaka ističući da su sudionici nesreće micali pojedine dijelove vozila nakon nesreće, predstavljaju nove činjenice koje sukladno čl. 352.st.1. ZPP-a nije dopušteno iznositi tek u žalbi. Saslušanje svjedoka K. R.-H. i J. R. ukazuje se suvišnim budući da je predloženo na okolnosti (oštećenja vozila i njihova kompatibilnost) koje su već utvrđene ostalim izvedenim dokazima pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada te dokaze nije prihvatio.

19. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na drugu prometnu nesreću u kojoj je oštećeno njegovo vozilo u kontekstu osporavanja nalaza i mišljenja vještaka i utvrđene visine štete, predstavljaju nove činjenice i dokaze koje sukladno čl. 352.st.1. ZPP-a ne može s uspjehom iznositi u žalbi.

20. U odnosu na žalbene navode kojima se tužitelj poziva na nalaz i mišljenje vještaka J. R., dipl. ing.,koji je izrađen izvan ovog sudskog postupka na zahtjev tužitelja, valja reći da isti nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza, već je riječ o privatnoj ispravi koju sud valja cijeniti u okviru svih provedenih dokaza. Kako je mišljenje vještaka J. R. prema kojem nema spornih segmenata koji bi doveli u sumnju nastanak premetne nesreće prema tvrdnji tužitelja, u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem Fakulteta, pri čemu je tužitelju omogućeno da prigovara tom nalazu i mišljenju i neposredno ispita vještaka na ročištu za glavnu raspravu, a vještak je argumentirano otklonio sve iznesene primjedbe, to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje Fakulteta kao stručan i nepristran i na istome utemeljio pobijanu presudu.

21. Kako dakle provedenim dokazima nije utvrđeno da se sporna prometna nesreća dogodila na način kako to tvrdi tužitelj odnosno da bi ista bila prouzročena krivnjom osiguranika tuženika, to nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 1072. ZOO-a za odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. uvezi s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

23. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je pozivom na čl. 155. st.1 . ZPP-a, budući da je riječ o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan, v.r.