REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 887/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB: …, iz S., …, koga zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika A. B. d.d., Z., …., OIB: …, koga zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva N. S. d.o.o iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1516/2019-3 od 19. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3238/2018 od 11. ožujka 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 216-333/2005 od 2. rujna 2005. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u čl. 8. ugovoreno kako je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita tuženik ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama H. A.-A.-B. d.d.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.808,32 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB za EUR na dan isplate sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 23. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.709,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 11. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

2. Protiv tog dijela drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP) podnosi tuženik radi pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda broj Revd-1999/2021-2 od 8. rujna 2021.:

1. "Je li odredba Ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada (taksa) koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("ZOO"), odnosno odredbi čl. 1068. st. 3. i čl. 165. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989, Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) ("ZOO/91")?

2. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a, odnosno čl. 1068. st. 3. ZOO/91, u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, odnosno čl.1068. st. 3. ZOO/91, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?"

3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 2. rujna 2005. kojom je ugovoreno kako je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita tuženik ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama H. A.-A.-B. d.d., te radi povrata novčanog iznosa primljenog na temelju te ugovorne odredbe.

6. Drugostupanjski sud je u pogledu postavljenog pitanja u pobijanoj presudi naveo:

''Ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi tuženika da je sud na okolnost je li prijevremenom otplatom kredita tužitelju nastala šteta trebao provesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem. Naime, tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je zbog prijevremene otplate kredita imao stvarne troškove u vidu administrativnih troškova, troškova osoblja ili slično, već se tvrdnja svodi na izgubljeni kamatni prihod do kojeg je došlo zbog prijevremene otplate kredita a u kojem smislu je priložio i izračun na iznos od 80.367,08 EUR-a. Odredbom članka 1068. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) pak propisano je da u slučaju vraćanja kredita i prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen, a šteta za koju tuženik tvrdi da je pretrpio prijevremenom otplatom kredita od strane tužitelja svodi se upravo na taj iznos.''

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Odredbe čl. 1068. mjerodavnog ZOO ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) u cijelosti glase:

''(1) Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit.

(2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.

(3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davalac kredita pretrpio.

(4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen.''

9. Ovo vijeće revizijskog suda donijelo je presudu broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. u kojoj su, u vezi s postavljenim pitanjima, zauzeta sljedeća pravna shvaćanja:

''Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate. Pritom je potpuno neodlučno pozivanje tuženika na osnovno načelo građanskog prava (načelo dispozitivnosti) te s tim u vezi činjenicu da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama (članak 10. stavak 2. Ugovora o kreditu) i sadržana u Općim uvjetima poslovanja tuženika, budući da se takva ugovorna odredba, ako je ništava, ne može ugovarati. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita (paušalno pozivanje na svoje akte, pa tako i Tarifu kojom je propisana visina te naknade to zasigurno nije), opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti). Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, radi se o ništavoj odredbi. Ovakvo shvaćanje, da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 101/17), a kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014.). Iako se, dakle, vodeći računa o danu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, taj Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banke bi u tom slučaju imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita.''

10. Ovo vijeće revizijskog suda ostaje kod tih pravnih shvaćanja, pa odgovori na postavljena pitanja glase:

"1. Odredba Ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada (taksa) koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita i koja se naknada (taksa) odnosi na izgubljeni kamatni prihod do kojeg je došlo zbog prijevremene otplate kredita, ne bi bila protivna odredbi čl. 1068. st. 3. ZOO, ali samo pod uvjetom da nije protivna odredbi čl. 1068. st. 4. ZOO. Kako je u konkretnom slučaju protivna odredbi čl. 1068. st. 4. ZOO, ona je ništava.

2. Banka – davatelj kredita ima načelno pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1068. st. 3. ZOO, u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju čl. 1068. st. 3. ZOO, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita, ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene otplate, jer je to protivno odredbi čl. 1068. st. 4. ZOO.''

11. Zato je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova kako je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita i koja u svojoj suštini predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja njegova trajanja, ništava, budući da je protivna mjerodavnoj odredbi čl. 1068. st. 4. ZOO.

12. Kako stoga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod t. I. izreke.

13. Kao pod t. II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer trošak tužitelja koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.