Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 6 Gž R-29/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice V. Š., OIB: …, iz S., koju zastupaju punomoćnice E. K. B. i M. B. - P., odvjetnice u S., protiv tuženika Škole, OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6029/2021-6 od 26. studenog 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6029/2021-6 od 26. studenog 2021. u dosuđujućem dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici iznos od 1.360,39 eura/10.249,86 kuna[1] s pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6029/2021-6 od 26. studenog 2021. u točki I. izreke.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se rješenje prvostupanjskog suda u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 124,43 eura (slovima:stodvadesetčetirieuračetrdesettricenta) u roku od petnaest dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka tuženik odbija kao neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 10.249,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog dana slijedećeg mjeseca za protekli mjesec pa do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, sa zateznim kamatama od 26. studenog 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući dosuđujući dio presude i odluke o troškovima postupka, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1. i 3.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., u ukupnom bruto iznosu od 10.249,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011..

6. Tuženik ne konkretizira u čemu se sastoje e bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.1., 2.,4.,5.,6.,8.,9.,10.,11.,12.,13., i 14. ZPP-a već se samo paušalno poziva na iste, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude i rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji predstavlja javnu službu, na radnom mjestu nastavnik-savjetnik i da joj je tuženik obračunao i isplatio plaću temeljem osnovice u iznosu od tadašnjih 5.108,84 kn odnosno za siječanj 2017. u iznosu od 5.211,02 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po većoj osnovici.

8. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje:

- da su Vlada RH i Sindikati 1: Sindikat 2, sindikat 3, sindikat 4, Sindikat 5, sindikat 5, sindikat 6, sindikat 7, te sindikat 8 zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati 1 zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati 1 zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po sindikatu 6 iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima zavoda trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

9. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zauzima stav da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09, dalje:ZOPJS) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata 1, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10, daje:KU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje:KU/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. TKU/10) da je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Identično je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12. U tom smislu, prema stavu prvostupanjskog suda, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10. Pri ome, prvostupanjski sud zauzima stav da okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to sindikat 6 samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost kolektivnog ugovora.

11. Vezano za odgodu primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, prvostupanjski sud zauzima stav da se odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III. niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

12. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, prvostupanjski sud, imajući u vidu da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada 2011. bilo utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji zavoda RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju pa zaključuje da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto) pa da je tuženik bio u obvezi tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

13. Nadalje, pozivom na odredbu čl. IV. st.1. i 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma i čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), a cijeneći da prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 odnosno da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008., kao i da su sindikati 1 pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, ali da se Vlada RH oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka, prvostupanjski sud zaključuje da se kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma ima smatrati utvrđenim 4. lipnja 2016. jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma pa da se počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).

14. Imajući u vidu čl. IV. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma prvostupanjski sud zauzima stav da se osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%.

15. Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da je osnovica plaće za period od prosinca 2015. do lipnja 2016. iznosi 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016. 5.477,11 kn i za period od prosinca 2016. do siječnja 2017. 5.539,55 kn pa zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 10.249,86 kn sukladno izračunu tužiteljice, sa pripadajućim zateznim kamatama.

16. Pri tome, prvostupanjski sud ne prihvaća izračun tuženika koji je manji za 982,20 kn cijeneći da je tuženik izvršio obračun ne uzevši u obzir povećanje osnovice s osnova "uskladbe" počevši od srpnja 2016. sukladno čl. IV. st.2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma.

17. Također, prvostupanjski sud pozivom na čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., dalje:ZR) odbija prigovor zastare kao neosnovan, zaključivši da do podnošenja tužbe 15.prosinca 2020. nije protekao zastarni rok od pet godina niti za najstarije potraživanje za prosinac 2015. koje dospijeva 15.siječnja 2016..

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.5. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

18.1. Također, prvostupanjski sud odbacuje zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka pozivom na čl. 164. st.1. ZPP-a kao nepravovremen.

19. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.

20. Suprotno žalbenim navodima, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju pravo valjani kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. ZOPJS-a, na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati 1, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10, dalje: TKU/10).

21. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi takve odredbe morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

21.1. Pri tome, okolnost da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu potpisane od strane jednog od sindikata - sindikata 6, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr 408/12 i Odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III/3535/12, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Stoga, sukladno prethodnom pravnom shvaćanju, u situaciji kada tuženik nije dokazao da je navedeni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, to nepotpisivanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od strane tog sindikata nije od utjecaja na pravnu valjanost istih. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma.

22. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužitelju isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, daje aritmetičku sredinu od 2% (1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), čime su se suprotno žalbenim navodima ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009..

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio utuženi iznos na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici za utuženo razdoblje.

24. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu dosuđenog iznosa navodeći da nisu ispunjeni uvjeti za isplatu pariteta, nisu osnovani. Naime, tuženik je tijekom postupka osporavao visinu tražbine za iznos od 982,20 kuna, koji se odnosi na razliku plaće u utuženom razdoblju od srpnja 2016. do siječnja 2017. jer da tužiteljici u tom razdoblju ne pripada pravo na daljnje uvećanje osnovice plaće. Međutim, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici u tom razdoblju pripada pravo na uvećanje osnovice s osnove razlike pariteta primjenom čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

24.1. Naime, odredba čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje „uskladbu“ osnovice, s tim da je istom odredbom propisano da će se toj uskladbi pristupiti šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. tako što će u ugovorne strane sporazumno utvrditi odnos (kvocijent) pariteta pobliže određenog tom odredbom, svrha čega je smanjenje zaostajanja prosječne plaće u javnim službama u odnosu na prosječnu plaću u gospodarstvu RH.

24.2. Istovremeno odredbom čl.VII.st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisano je da „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Razdoblje o kojem govori odredba čl. III. je razdoblje koje je u predmetnom slučaju započelo 27. studenog 2015., kada su se ostvarile pretpostavke za povrat osnovice u smislu čl. III., a vremenska razdoblja koja su propisana odredbama čl. IV. i čl. V. su vremenska razdoblja koja slijede nakon onog vremenskog razdoblja iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. To nadalje znači da bi došlo do odgode uskladbe osnovice iz čl.IV.st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a zbog pada realnog tromjesečnog BDP o čemu govori odredba čl.VII.st.1. nužno je da je do tog pada došlo nakon 27. studenog 2015.. Međutim, u tom razdoblju nakon 27. studenog 2015. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je evidentiran samo pozitivni rast. Negativni rast je zabilježen u vremenskom razdoblju iz čl. II. i čl.IV.st.5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tj. u razdoblju od stupanja na snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa do kraja 2014., no taj negativni rast nije relevantan za odgodu uskladbe osnovice pozivom na čl. VII. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

24.3. Osim toga, taj negativni rast BDP-a konzumiran je kroz odgodu iz čl. IV.st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Naime, odredbom čl. IV st. 5. IDDS-a Vlada RH se obvezala povećati osnovicu plaće od 1. siječnja 2013., ako se do 31. 12. 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. na način što će provesti usklađenje bruto plaće u javnim službama sa bruto plaćom u privredi, a to su Vlada i sindikati 1 izričito i potvrdili Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012., kojim je u čl. 1. st. 1. izričito navedeno da je to nesporno i zajedničko tumačenje odredbi čl. IV u svezi čl. VII dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, te su u čl. 1. st. 4. dodatno pojasnili da se odgoda iz čl. VII st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV st. 5. IDDS-a, dok je čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, da se primjena čl. IV st. 5. odgađa do 31.

12. 2013. (tj. 4 tromjesečja) a Vlada RH nije sukladno čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja i čl. IV st. 5. IDDS-a povećala osnovicu nakon isteka 31. prosinca 2013. već je i dalje odgađala primjenu čl. IV st. 5. tijekom 2014. i 2015., s obzirom da je od potpisivanja Vjerodostojnog tumačenja zabilježio još ukupno 8 tromjesečja negativnog rasta. Od donošenja Vjerodostojnog tumačenja BDP je ostvario negativan rast od 8 uzastopnih tromjesečja (tj. ukupno 12 tromjesečja) pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena čl. IV st. 5. mogla odgoditi najkasnije do 31. 12. 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno čl. IV st. 5. nameće se zaključak da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. IDDS-a.

25. Slijedom iznijetog,a budući da tuženik tijekom postupka nije prigovarao točnosti objavljenih podataka DZS-a na kojima se temelji izračun pariteta o kojem govori odredba čl. IV.st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, niti je osporavao pravilnost izračuna navedenog pariteta, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio izračun tužiteljice koji se temelji i na odredbi čl. IV.st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu id osudio tužiteljici utuženi iznos u cijelosti.

26. Pravilna je i odluka o troškovima postupka kojom su tužiteljici dosuđeni troškovi postupka u cijelosti na temelju čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a i Tarifom, pri čemu tuženik žalbom paušalno osporava odmjerene troškove tužiteljici.

27. Međutim, osnovano se tuženik žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka tuženiku.

28. Naime, prvostupanjski sud je odbacio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao nepravovremen utvrdivši da je na ročištu 19. travnja 2021. doneseno rješenje o povlačenju tužbe, a da je tuženik zahtjev za naknadu troškova postupka postavio tek u podnesku od 14. svibnja 2021..

29. Međutim, prema stanju spisa predmeta tuženik u podnesku od 14. svibnja 2021. nije zatražio naknadu troškova postupka u vezi s povlačenjem tužbe, već troškova nastalih povodom prijedloga tužiteljice za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja ročišta na kojem je utvrđeno povlačenje tužbe i to za sastav odgovora na taj prijedlog i pristupa na ročište povodom tog prijedloga zakazanog za 19. svibnja 2021..Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 164. st. 1. ZPP-a kada je odbacio zahtjev tuženika kao nepravovremen, jer je tuženik pravovremeno u skladu s čl. 164. ZPP-a zatražio naknadu troškova postupka izazvanih prijedlogom tužiteljice za povrat u prijašnje stanje.

30. Tuženiku pozivom na čl. 122.a ZPP-a pripada pravo na naknadu zatraženih troškova neovisno o ishodu spora, i to sukladno čl.155. ZPP-a i Tarifi za sastav odgovora na prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 33,18 eura (Tbr.8.toč.3.), i zastupanje na ročištu 19. svibnja 2021. u iznosu od 66,36 eura( Tbr.9.toč.2.), sa PDV-om u iznosu od 24,89 eura (Tbr.42.), dakle u ukupnom iznosu od 124,43 eura.

31. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 380.toč.2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke i prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, kao u izreci ove presude i točki I. izreke ovog rješenja, a primjenom čl. 380.toč.3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke, kao u točki II. izreke ovog rješenja.

32. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka pozivom na čl. 154. st.

5. ZPP-a nije osnovan, budući da je tuženik uspio sa žalbom samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

33. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke (zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu) kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.