REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 208/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B., OIB ..., iz R., ..., zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom uredu B. G., K. B. i M. M. u R., protiv tuženika E. d.d., OIB ..., Z., ..., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., P. R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-857/2023- 3 od 7. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-73/2021-40 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-857/2023-3 od 7. rujna 2023. zbog pitanja:
„1. Ima li stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19) i dodavanje st. 2. u odredbu čl. 190. utjecaj na opstojnost pravnog shvaćanja zauzetog na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018. prema kojem se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a?“.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku E. d.d., Z., ... (OIB ...), da na ime naknade štete isplati tužiteljici J. B. iz R., ... (OIB ...), iznos od 7.568,50 eura / 57.024,86 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 5. travnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.091,37 eura / 15.757,43 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 328,50 eura/ 2.475,08 kn (od 7.568,50 eura do 7.897,00 eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika i presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem 34 Pn-73/2021-40 od 28. veljače 2023. u pobijanim dijelovima se:
a) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je izrekom rješenja dopuštena preinaka tužbe, te se u tom dijelu rješava:
„Preinaka tužbe se ne dopušta“
b) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude naloženo tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 23.526,93 kune / 3122,56 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 5. travnja 2019. pa do isplate, dok se u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 973,07 kuna / 129,15 EUR-a prvostupanjska presuda preinačuje i u tom dijelu se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan, a u preostalom dijelu za dosuđeni tužiteljici iznos od daljnjih 32.524,86 kuna / 4.316,79 EUR-a prvostupanjska presuda se ukida,
c) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.091,37 EUR-a / 15.757,43 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se rješava:
„Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.399,87 kuna / 1.380,30 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 28. veljače 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 5.357,56 kuna / 711,07 EUR-a odbija kao neosnovan“.
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.079,52 kune / 276 EUR-a.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja kao u izreci ovog rješenja.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev 852/2022 gdje je povodom dopuštene revizije zbog u biti istovjetnog pitanja koje glasi:
„Je li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018.g. koje glasi: „Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. Zakona parničnom postupku “ i dalje obvezujuće, s obzirom na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19 – dalje: ZIDZPP) čijom odredbom čl. 39. je u čl. 190. Zakona o parničnom postupku, iza st. 1. dodan novi st. 2., kojim je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka?“,
izraženo pravno shvaćanje:
„Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
Prema pravnom shvaćanju ovoga suda navedena iznimka je u primjeni u svim parničnim postupcima koji su u tijeku pred sudovima prvog stupnja dana 1. rujna 2019. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u predmetnom sporu.“.
7. Dakle kako je ostvaren uvjet da se u ovom postupku dopusti podnošenje revizije to je riješeno kao u izreci u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Glede preostalih pitanja koja u prijedlogu postavlja tužitelj ima se smatrati da je prijedlog glede tih pitanja povučen sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.
