REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3121/2015-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. a. u Z., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice F. A. iz Z., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed stana, odlučujući reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2715/2011 od 10. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-45/11 od 27. lipnja 2011., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2715/2011 od 10. siječnja 2012., i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-45/11 od 27. lipnja 2011., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije i odgovora na reviziju ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici predati tužitelju stan u Z. koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. 10731/4 k.o. Z., koji stan se sastoji od jedne sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i suvlasničkog dijela cijele nekretnine, površine 45,24 m2. Također je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.075,00 kn. 2. Protiv navedene presude reviziju je podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), te na temelju odredbe čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP, s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače ili ukinu.

3. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbaci ili odbije.

4. Revizija je osnovana.

5. Prije svega treba reći da je odluka drugostupanjskog suda zasnovana, između ostalog, na iskazu S. R. kojeg je prethodno saslušao prvostupanjski sud, a koji njegov iskaz nije ocijenio.

6. Na taj način je drugostupanjski sud postupio prema odredbi čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP (iako se na tu odredbu nije pozvao) pa je revizija dopuštena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP.

7. Revizija je podnesena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je Historijski arhiv u Zadru pravni prednik tužitelja, stekao pravo trajnog korištenja građevinskog kompleksa u kojem se nalazi i stan na kojeg se odnosi tužbeni zahtjev, od 1996., da je tuženica sklopila ugovor o korištenju stana sa Zajedničkom samoupravnom zajednicom za stambene, komunalne djelatnosti na području Općine Zadar 30. listopada 1980., na temelju rješenje SO Z. od 1980., ali ne na temelju odluke o dodjeli stana na korištenje od strane tužitelja, pa je zaključeno da tuženica predmetni stan koristi bez pravnog temelja.

9. Nižestupanjski sudovi su također ocijenili da nije osnovan prigovor "prava na dom", u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je na temelju iskaza S. R., zakonskog zastupnika tužitelja, utvrđeno da je tuženica iselila iz predmetnog stana, "a u istom da su podstanari".

10. Ovim razlozima dodano je da su "u svrhu ostvarivanja javne zadaće tužitelja zadovoljeni zahtjevi nužnosti u demokratskom društvu i nisu ostvarene povrede prava tuženice na poštivanje njezinog doma u smislu čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. st. 1. Konvencije".

11. Na temelju navedenih činjenica tužbeni zahtjev je prihvaćen pozivom na odredbu čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 i dr.).

12. Međutim, nižestupanjski sudovi nisu s potrebnom savjesnošću (čl. 8. ZPP) ocijenili sve dokaze na temelju kojih bi se mogle utvrditi činjenice koje bi mogle biti u ovom postupku odlučne.

13. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je ocu tuženice stan dodijeljen rješenjem Osnovne škole P. P., 27. listopada 1972. ("stanarsko pravo na privremeni smještaj"), nakon toga je sklopljen ugovor o korištenju stana 1. studenog 1972. sa S. p. Z. (list 88 spisa).

14. Taj ugovor je sklopljen na temelju odredbe čl. 29. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu (Službeni list SFRJ broj 35/65 i 50/68).

15. Propušteno je razmotriti pravne učinke tog ugovora jer ako je tuženica bila u istom domaćinstvu s ocem i bratom (M. F. je otac tuženice, a P. F. njen brat) postavlja se pitanje od kakvog je učinka taj ugovor, ako je stan dodijeljen na korištenje od subjekta čija ovlast za to je suspektna, moguće i nepostojeća).

16. Naime, historijat ovog slučaja nije moguće razmatrati i donijeti pravilne zaključke o pravnim učincima pravnih poslova i akata koji su se od 1972. pa nadalje (od 1996. pravo na korištenje dijela kompleksa u kojem se nalazi sporni stan ima historijski arhiv u Z.), događali vezano uz predmetni stan i obitelj F., bez da se uzme u obzir konfuzni kontekst upravljanja nekretninama tužitelja.

17. U očitoj prisutnosti zapuštenosti ovlasti koje je spram tih nekretnina imao tužitelj i ostali korisnici (P. š., N. b.) koji su koristili dio tog objekta, što je, čini se, trajalo desetljećima, teško je, prema sadašnjem stanju ovog predmeta osnovano zaključiti da obitelj F. nije stan koristila uz prešutno odobrenje nositelja prava korištenja, pa treba razmotriti mogućnost stjecanja stanarskog prava članova te obitelji, pa na kraju i tuženice, čak i ako obveze iz ugovora o korištenju stana nisu ispunjavane prema osobi koja je bila ovlaštena za davanje stana na korištenje, već nekom drugom subjektu koji tu ovlast zapravo nije imao. Dakako, pod uvjetom da je osoba koja koristi stan savjesna, dakle, da je u opravdanom uvjerenju da ispunjava svoje obveze iz ugovora o korištenju stana, te da ima i pravni temelj za korištenje stana, tj. da je u opravdanom uvjerenju da joj je stan zakonito dodijeljen na korištenje.

18. Dakle, nižestupanjski sudovi nisu ocijenili sve izvedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, što predstavlja revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. t. 2. ZPP.

19. Odlučujući o prigovoru tuženice koji se odnosi na njeno pravo na dom utvrđeno je, između ostalog, da tuženica taj stan ne koristi. To je utvrđeno na temelju iskaza S. R., zakonskog zastupnika tužitelja.

20. Iako je tuženica u podnesku od 1. lipnja 2011. (list 66 spisa) predložila svoje saslušanje te saslušanje svjedoka M. F. i P. F., na okolnost da ona koristi stan prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih nije saslušao tuženicu u smislu odredbe čl. 265. st. 1. ZPP.

21. Naprotiv, drugostupanjski sud, iako je, kako je rečeno, tuženica predložila svoje saslušanje i saslušanje svjedoka, obrazlaže da "tuženica nije predložila nikakve dokaze u pravcu toga da nije točan navod zakonskog zastupnika tužitelja S. R. kako se u tom stanu nalaze podstanari".

22. Dakle, razlozi presude su u suprotnosti sa sadržajem navedenog podneska tuženice, neosnovano je zaključeno da tuženica nije predložila odgovarajuće dokaze, pa je na taj način počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, što predstavlja razlog za podnošenje revizije iz čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP.

23. Zbog izloženih razloga, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP presude nižestupanjskih sudova su ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. U nastavku postupka treba, imajući u vidu sve izloženo, razmotriti ostale navcode revizije i odgovore na reviziju, eventualno dopuniti postupak izvođenjem drugih dokaza, te na kraju donijeti zakonitu odluku.

25. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.