Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-4513/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Alenu Biliću, odvjetniku iz Viškova, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, OIB 52634238587, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-236/2021-12 od 21. listopada 2022., dana 16. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-236/2021-12 od 21. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati s naslova naknade imovinske štete iznos od 150,00 kn sa zateznim kamatama od 13.10.2020. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju isplati trošak koji je polučen u postupku pokretanja mirnog rješenja spora u iznosu od 312,50 kn sa zateznim kamatama od 03.03.2021. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn ( protuvrijednost od 82,95 eura ), u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj u predmetnom postupku potražuje naknadu štete radi nezakonitog rada sudova i to zbog umanjenja imovine, za koju tvrdi da je uzrokovana radnjama tuženika tj. postupanjem Upravnog suda u Rijeci u predmetu poslovni broj Usi-17/19. Tužitelj tvrdi da mu je navedena šteta, u iznosu od 150,00 kn/19,91 eur nastala zbog uplate predujma za provedbu prisilne naplate na temelju rješenja Upravnog suda u Rijeci od 1. srpnja 2020., kojim je naloženo HZMO da mu naknadi trošak izvršenja presude u iznosu od 1.562,50 kn/ 207,38 eur u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja, naknadnim ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te sudske odluke.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je Rješenjem Upravnog suda u Rijeci pod posl. br. Usi-17/19 od 01.07.2020.g. naloženo HZMO da tužitelju naknadi troškove izvršenja presude u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 60 dana od dostave pravomoćnog rješenja, sa uputom o pravnom lijeku: “Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom Upravnom sudu RH. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja ( čl. 67.ZUS-a)“,
- da je tužitelju bilo poznato da je protiv navedenog rješenja HZMO uložio žalbu jer je istu njegov punomoćnik zaprimio 03.08.2020.g.,
- da je tužitelj dana 17.09.2020.g. tj. idući dan od dana primitka (16.09.2020.g. ) Rješenja Visokog Upravnog suda pod posl. br. Usž-3014/20 od 26.08.2020.g. kojim je odbijen njegov zahtjev za izvršenje ( kao osnova za dosudu troška postupka ) zatražio izdavanje klauzule pravomoćnosti na navedeno Rješenje od 01.07.2020.g.,
- da je dana 17.09.2020.g. Upravni sud u Rijeci izdao na predmetno Rješenje od 01.07.2020.g. potvrdu pravomoćnosti sa danom 31.07.2020.g. i ovršnosti sa danom 01.10.2020.g.,
- da je potom Upravni sud u Rijeci Rješenjem od 01.12.2020.g. ukinuo navedene potvrde pravomoćnosti i ovršnosti uz obrazloženje da je naknadnim pregledom predmeta utvrđeno da navedeno rješenje nije postalo pravomoćno zbog podnijete žalbe,
- da je tužitelj, dana 16.11.2020.g. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Rješenja Upravnog suda u Rijeci pod posl. br. Usi-17/19 koje je sadržavalo potvrdu da je navedeno rješenje pravomoćno 31.07.2020.g. i ovršno 01.10.2020.g.,
- da je tužitelj, dana 13.10.2020.g. uplatio FINA-i iznos od 150,00 kn na ime predujma prisilne naplate,
- da je Rješenjem Visokog Upravnog suda RH pod posl. br. Usž-4728/20 od 22.12.2020.g. poništeno Rješenje Upravnog suda u Rijeci pod posl. br. Usi-17/19 od 01.07.2020.g. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova izvršenja presude u iznosu od 1.562,50 kn uz obrazloženje da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za izvršenje, pa nema pravo niti na naknadu troškova izvršenja,
- da su i FINA i Upravni sud u Rijeci otklonili odgovornost za povrat uplaćenog predujma u iznosu od 150,00 kn.
7. Tužitelj predmetni zahtjev za naknadom imovinske štete temelji na nezakonitom i nepravilnom radu Upravnog suda u Rijeci, odnosno suca koji je temeljem Sudskog poslovnika ( NN 23/22) nadležan za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti slijedom čega je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba čl. 105. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22) kojom je regulirana odgovornost Republike Hrvatske za štetu uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada sudaca u obnašanju sudačke dužnosti.
8. Navedenom odredbom propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Nezakoniti rad očituje se u postupanju suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanju primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.
9. Iz navedenog proizlazi da je za odštetnu odgovornost tuženika potrebno postojanje protupravnosti i uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete. Protupravnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu podrazumijeva povredu pozitivne pravne norme, odnosno protupravno postupa ona osoba koja svojim djelovanjem (činjenjem) ili propuštanjem povrijedi neki pozitivni pravni propis. Protupravnost postoji uvijek kada je povrijeđena neka pravna norma koja regulira određeno ponašanje, bez obzira iz koje grane prava ta norma potječe, s time da se protupravnom može smatrati samo ona činidba ili propuštanje koje je u uzročnoj vezi sa štetom, odnosno njezinom posljedicom, jer sama činjenica da je neka radnja protivna pozitivnoj pravnoj normi nije sama po sebi dovoljna da bi postojala odštetna odgovornost.
10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje, da je nedvojbeno propustom Upravnog suda u Rijeci na predmetno Rješenje od 01.07.2020.g. izdana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti, iako za to nisu postojali uvjeti (jer je od strane HZMO-a pravodobno podnijeta žalba), a kako to i proizlazi iz naprijed citiranog Rješenja Upravnog suda u Rijeci od 01.12.2020.g. kojim su navedene potvrde ukinute.
11. Također je nedvojbeno punomoćniku tužitelja ( odvjetniku Alenu Biliću ) bilo poznato da je na navedeno Rješenje od 01.07.2020.g. uložena žalba od strane HZMO-a ( jer mu je ista uredno dostavljena), slijedom čega mu kao profesionalnom punomoćniku nije moglo ostati nepoznato da predmetno rješenje, do donošenja odluke o žalbi, ne može steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.
12. Budući da je tužitelj 17.09.2020.g. zatražio od suda izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na predmetno rješenje tj. odmah idućeg dana od dana primitka ( 16.09.2020.g. ) Rješenja Visokog Upravnog suda pod posl. br. Usž- 3014/20 od 26.08.2020.g. kojim je odbijen njegov zahtjev za izvršenje ( kao osnova za dosudu troška postupka ), prvostupanjski sud zaključuje, da su u konkretnom slučaju radnje samog tužitelja dovele do nastanka utužene štetne posljedice ( plaćanje predujma za prisilnu ovrhu ), a ne propust Upravnog suda u Rijeci.
13. Pri tom se u obrazloženju pobijane odluke navodi, da se prema stajalištu o adekvatnoj uzročnosti u našoj praksi uzrokom neke štete smatra se samo ona okolnost koja po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice. Navedeno znači da između različitih događaja koji se mogu smatrati uzrokom nastale posljedice, kao uzrok uzima se samo onaj kojem je nastala posljedica adekvatna, tj. onaj koji redovito dovodi do takve štetne posljedice, dok se isključuju svi drugi događaji koji nisu tipični za takav štetni rezultat. Također ako kao mogući uzroci konkuriraju ljudska radnja i prirodni događaj, kao uzrok se uzima ljudska radnja, a kada konkurira više ljudskih radnja, kao uzrok se uzima ona koja je štetnoj posljedici najbliža tj. za nju tipična. Da bi dovela do odgovornosti za štetu, uzročna veza mora biti neprekinuta, odnosno ako se između potencijalne štetne radnje i štete u tijek događanja umetne neka druga ljudska radnja također sposobna izazvati konkretno nastalu štetu, dolazi do prekida uzročne veze.
14. Zato u konkretnom slučaju sud zaključuje da su upravo radnje tužitelja tj. traženje izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ( iako je punomoćniku tužitelja bilo poznato da je podnijeta žalba ), te potom pokretanja postupka prisilne naplate ( nakon što je pravomoćno odbijen tužiteljev zahtjev za izvršenje kao osnova za dosudu predmetnog troška postupka ), uzročno posljedično dovele do utužene štetne posljedice tj. plaćanje predujma.
15. Naime, konkretni propust suda u izdavanju potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije nužno u uzročno posljedičnoj vezi s pokretanjem postupka prisilne naplate, niti je u konkretnom slučaju to radnja koja je za utuženu štetnu posljedicu najbliža, niti ta okolnost po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice, posebno ne u konkretnoj situaciji ( u kojoj je tužitelju moralo biti poznato da predmetno rješenje od 01.07.2020.g. zbog uložene žalbe nije moglo steći svojstvo pravomoćnosti ), već upravo naprijed iznijete radnje tužitelja.
16. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe, da je osobno i bez angažmana punomoćnika zatražio potvrdu pravomoćnosti i izvršnosti odluke Upravnog suda u Rijeci i pokrenuo ovršni postupak pred Financijskom agencijom.
17. Takve navode, koje nije isticao u prvostupanjskom postupku, tužitelj ne može isticati niti u žalbi, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP, niti se presuda u predmetu male vrijednosti, što predmetni postupak, radi isplate 150,00 kn jest, na temelju čl. 458. ZPP, može, u skladu s odredbom čl. 467. st. 2. ZPP, pobijati radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
18. Nesporno je u ovom postupku, da je izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti posljedica pogrešnog postupanja suda, ali je punomoćniku tužitelja, koji je tijekom cijelog upravnog postupka zastupao tužitelja, bilo poznato, u trenutku izdavanja te klauzule, da je protiv rješenja podnesena žalba HZMO te da rješenje slijedom toga ne može biti pravomoćno i ovršno. Traženje ovrhe na temelju takvog rješenja, te troškovi od 150,00 kn koji su uslijed toga nastali, posljedica su radnji tužitelja bez kojih do štete, usprkos pogrešnom postupanju Upravnog suda u Rijeci, ne bi došlo. 19. Nisu zato ispunjene pretpostavke iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) za naknadu štete, budući da ista nije nastala uslijed protupravnih postupanja sudova za koje tuženica odgovara.
20. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
21. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. siječnja 2024.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović
