Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 71 Gž Ob-97/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda: Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Bujas, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika- protutužitelja OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-5/2022-31 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužiteljice-protutuženice odbija se kao neosnovana, pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-5/2022-31 od 13. siječnja 2022. u dijelu pod točkama III., IV., V., VI. izreke i u dijelu pod točkom VIII. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška parničnog postupka.

II. Žalba tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana, pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-5/2022-31 od 13. siječnja 2022. u dijelu pod točkama I. i II. izreke te u dijelu pod točkom VIII. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su posebna imovina tužiteljice-protutužene LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], slijedeće pokretnine-slike:

- IE “Šetač” (okrugla), ulje/daska promjer 60;

- KE “Veliki pejzaž“, ulje/platno, 60x110;

koje je tuženik -protutužitelj OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan predati tužiteljici-protutuženoj u posjed, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima na sljedećim pokretninama, koje je tuženik-protutužitelj dužan predati tužiteljici- protutuženoj u suposjed u roku od 15 dana:

- BE “Brojevi 18363“ ulje/platno 80x60, vrijednosti 1.000,00 EUR;

-BE “Narančaste rakete“ ulje/platno 80x60, vrijednosti 1.000,00 EUR;

- NE “Cvijeće“ ulje/platno, 30x35 cm, vrijednosti 250,00 EUR;

- HE “Kocka“, pleksiglas 25, vrijednosti 1.000,00 EUR;

- antiktna vitrina za suđe 170x100 (Vukovar), vrijednosti 2.000,00 EUR.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutuženice koji glasi: 1. "Utvrđuje se da su posebna imovina tužiteljice-protutužene LE, iz [adresa], OIB: 09365979302OIB: [osobni identifikacijski broj], slijedeće pokretnine:

Slika RE “Kaos“ grafika 110x110, vrijednosti 15.000,00 EUR, koje je tuženik-protutužitelj dužan predati tužiteljici-protutuženoj u posjed, u roku od 15 dana.";

2. "Utvrđuje se da su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima na sljedećim pokretninama, koje je tuženik-protutužitelj dužan predati tužiteljici- protutuženoj u suposjed u roku od 15 dana:

1. CE “Pejzaž“ ulje/lesonit, 60x80, vrijednosti 15.000,00 EUR

2. EE “Crveni ugao“, ulje/platno 110x160, vrijednosti 12.000,00 EUR 3. EE “[adresa]“ ulje/platno 90x60, vrijednosti 5.000,00 EUR

4. EE “Apstrakcija“ ulje/platno 80x90, vrijednosti 4.500,00 EUR

5. Trepše ”Akt“ ulje/platno 90x60, vrijednosti 4.000,00 EUR

6. Trepše “Dvorište“ ulje/platno 40x80, vrijednosti 5.000,00 EUR

7. VE “Pogled na pučinu“ reljef 45x50, vrijednosti 1.000,00 EUR 8. PE “Kvadrant u boji“ ulje/platno 100x100, vrijednosti 1.500,00 EUR 11. UE “Porte“ tapiserija/lanci 90x100, vrijednosti 5.000,00 EUR 12. UE “Skulptura“ promjer 60 cm, vrijednosti 12.500,00 EUR 13. NE “Ringispiel“, ulje/platno 50x60, vrijednosti 1.000,00 EUR 17. Philip Stark, stajaća lampa (senzor), vrijednosti 1.200,00 EUR

18. stolna lampa tal. (design), vrijednosti 1.000,00 EUR

19. stajaća lampa s reflektorom, vrijednosti 800,00 EUR

20. Minotti, 3 kožne fotelje (dvije bež, jedna smeđa), vrijednosti 6.000,00 EUR 21. Minotti, klub stolić, vrijednosti 1.000,00 EUR

22. Vallkucine, kuhinja sa aparatima, vrijednosti 30.000,00 EUR

23. antikviteti Sakač, Hotel Opera, dva antikna briljantna prstena, vrijednosti 12.000,00 EUR

24. Dubrovnik 17. st., dvije antikne komode sa po 4 ladice sa mramornom pločom, vrijednosti 12.000,00 EUR.";

3. Utvrđuje se da su novčana sredstva na niže navedenim računima, koji su glasili na tuženika-protutužitelja OE na dan 28.10.2002. godine, kada je prestala bračna zajednica i to:

- 624,67 kn po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 24.069,58 eur po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 14.513,03 USD po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 811.627,47 kn po računu RBA

- 44,01 USD po računu RBA

- 6,11 eur po računu RBA

bračna stečevina LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Utvrđuje se da su parnične stranke vlasnici novčanih iznosa na računima iz toč. III. na jednake dijelove.

5. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 406.126,17 kn s kamatom od 28.10.2002. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koji se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

6. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.037,84 EUR-a s pripadajućom kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR od 28.10.2002. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

7. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.273,52 USD s pripadajućom kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u USD od 28.10.2002. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

8. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 28.10.2002. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koji se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.”, kao neosnovan.

IV. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi: ”I. Utvrđuje se da su posebna imovina tužiteljice-protutužene LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sljedeće pokretnine: Slike:

1. IE “Šetač” (okrugla), ulje/daska promjer 60, vrijednosti 400,00 EUR

2. KE “Veliki pejzaž“, ulje/platno, 60x110, vrijednosti 300,00 EUR 3. RE “Kaos“ grafika 110x110, vrijednosti 15.000,00 EUR,

koje je tuženik -protutužitelj dužan predati tužiteljici-protutuženoj u posjed, u roku od 15 dana.

1. CE “Pejzaž“ ulje/lesonit, 60x80, vrijednosti 15.000,00 EUR

2. EE “Crveni ugao“, ulje/platno 110x160, vrijednosti 12.000,00 EUR 3. EE “[adresa]“ ulje/platno 90x60, vrijednosti 5.000,00 EUR

4. EE “Apstrakcija“ ulje/platno 80x90, vrijednosti 4.500,00 EUR

5. Trepše ”Akt“ ulje/platno 90x60, vrijednosti 4.000,00 EUR

6. Trepše “Dvorište“ ulje/platno 40x80, vrijednosti 5.000,00 EUR

7. VE “Pogled na pučinu“ reljef 45x50, vrijednosti 1.000,00 EUR 8. PE “Kvadrant u boji“ ulje/platno 100x100, vrijednosti 1.500,00 EUR

9. BE “Brojevi 18363“ ulje/platno 80x60, vrijednosti 1.000,00 EUR 10. BE “Narančaste rakete“ ulje/platno 80x60, vrijednosti 1.000,00 EUR

11. UE “Porte“ tapiserija/lanci 90x100, vrijednosti 5.000,00 EUR 12. UE “Skulptura“ promjer 60 cm, vrijednosti 12.500,00 EUR 13. NE “Ringispiel“, ulje/platno 50x60, vrijednosti 1.000,00 EUR 14. NE “Cvijeće“ ulje/platno, 30x35 cm, vrijednosti 250,00 EUR 15. HE “Kocka“, pleksiglas 25, vrijednosti 1.000,00 EUR 16. antiktna vitrina za suđe 170x100 (Vukovar), vrijednosti 2.000,00 EUR 17. Philip Stark, stajaća lampa (senzor), vrijednosti 1.200,00 EUR

18. stolna lampa tal. (design?), vrijednosti 1.000,00 EUR

19. stajaća lampa s reflektorom, vrijednosti 800,00 EUR

20. Minotti, 3 kožne fotelje (dvije bež, jedna smeđa), vrijednosti 6.000,00 EUR 21. Minotti, klub stolić, vrijednosti 1.000,00 EUR

22. Vallkucine, kuhinja sa aparatima, vrijednosti 30.000,00 EUR

23. antikviteti Sakač, Hotel Opera, dva antikna briljantna prstena, vrijednosti 12.000,00 EUR

24. Dubrovnik 17. st., dvije antikne komode sa po 4 ladice sa mramornom pločom, vrijednosti 12.000,00 EUR.

III. Utvrđuje se da su novčana sredstva na niže navedenim računima, koji su glasili na tuženika-protutužitelja OE na dan 28.10.2002. godine, kada je prestala bračna zajednica i to:

- 624,67 kn po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 24.069,58 eur po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 14.513,03 USD po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 811.627,47 kn po računu RBA

- 44,01 USD po računu RBA

- 6,11 eur po računu RBA

bračna stečevina LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Utvrđuje se da su parnične stranke vlasnici novčanih iznosa na računima iz toč. III. na jednake dijelove.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 406.126,17 kn s kamatom od 28.10.2002. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stoji koji se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.037,84 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 10.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stoji koji se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.273,52 USD u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 10.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stoji koji se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 28.10.2002. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stoji koji se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.”, kao neosnovan.

V. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice koji glasi: ”I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos koji odgovara vrijednosti slika koje predstavljaju njezinu posebnu imovinu i to:

1. za sliku IE “Šetač” (okrugla), ulje/daska promjer 60, iznos od 400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

2. za sliku KE “Veliki pejzaž“, ulje/platno, 60x110 iznos od 300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 3. za sliku RE “Kaos“ grafika 110x110 iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici-protutuženici LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 1/2 dijela iznosa koji odgovaraju vrijednosti pokretnina koje predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice protutužene i tuženika-protutužitelja i to:

1. za sliku CE “Pejzaž“ ulje/lesonit, 60x80 iznos od 7.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

2. za sliku EE “Crveni ugao“, ulje/platno 110x160 iznos od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

3. za sliku EE “[adresa]“ ulje/platno 90x60, iznos od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

4. za sliku EE “Apstrakcija“ ulje/platno 80x90 iznos od 2.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

5. za sliku Trepše ”Akt“ ulje/platno 90x60 iznos od 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

6. za sliku Trepše “Dvorište“ ulje/platno 40x80 iznos od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

7. za sliku VE “Pogled na pučinu“ reljef 45x50 iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 8. za sliku PE “Kvadrant u boji“ ulje/platno 100x100 iznos od 750,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

9. za sliku BE “Brojevi 18363“ ulje/platno 80x60 iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

10. za sliku BE “Narančaste rakete“ ulje/platno 80x60 iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 11. za sliku UE “Porte“ tapiserija/lanci 90x100 iznos od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 12. za sliku UE “Skulptura“ promjer 60 cm, iznos od 6.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 13. za sliku NE “Ringispiel“, ulje/platno 50x60, iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 14. za sliku NE “Cvijeće“ ulje/platno, 30x35 cm, iznos od 125,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 15. za sliku HE “Kocka“, pleksiglas 25, iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, 16. za antiktnu vitrinu za suđe 170x100 (Vukovar) iznos od 1.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

17. za Philip Stark, stajaću lampu (senzor) iznos od 600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

18. za stolnu lampu tal. (design?) iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

19. za stajaću lampu s reflektorom iznos od 400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

20. za Minotti, 3 kožne fotelje (dvije bež, jedna smeđa) iznos od 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

21. za Minotti, klub stolić, iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

22. Vallkucine, kuhinju sa aparatima iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

23. za antikvitete Sakač, Hotel Opera, dva antikna briljantna prstena iznos od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNBa na dan isplate,

24. za Dubrovnik 17. st., dvije antikne komode sa po 4 ladice sa mramornom pločom iznos od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su novčana sredstva na niže navedenim računima, koji su glasili na tuženika-protutužitelja OE na dan 28.10.2002. godine, kada je prestala bračna zajednica i to:

- 624,67 kn po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 24.069,58 eur po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 14.513,03 USD po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 811.627,47 kn po računu RBA

- 44,01 USD po računu RBA

- 6,11 eur po računu RBA

bračna stečevina LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Utvrđuje se da su parnične stranke vlasnici novčanih iznosa na računima iz toč. III. na jednake dijelove.

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.037,84 EUR-a s pripadajućom kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR od 28.10.2002. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.273,52 USD s pripadajućom kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u USD od 28.10.2002. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice koji glasi:

”I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos koji odgovara vrijednosti slika koje predstavljaju njezinu posebnu imovinu i to:

1. za sliku IE “Šetač” (okrugla), ulje/daska promjer 60, iznos od 400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

2. za sliku KE “Veliki pejzaž“, ulje/platno, 60x110 iznos od 300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

3. za sliku RE “Kaos“ grafika 110x110 iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

sve u roku od 15 dana.

1. za sliku CE “Pejzaž“ ulje/lesonit, 60x80 iznos od 7.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

2. za sliku EE “Crveni ugao“, ulje/platno 110x160 iznos od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

3. za sliku EE “[adresa]“ ulje/platno 90x60, iznos od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

4. za sliku EE “Apstrakcija“ ulje/platno 80x90 iznos od 2.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

5. za sliku Trepše ”Akt“ ulje/platno 90x60 iznos od 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

6. za sliku Trepše “Dvorište“ ulje/platno 40x80 iznos od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

7. za sliku VE “Pogled na pučinu“ reljef 45x50 iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

8. za sliku PE “Kvadrant u boji“ ulje/platno 100x100 iznos od 750,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

9. za sliku BE “Brojevi 18363“ ulje/platno 80x60 iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

17. za Philip Stark, stajaću lampu (senzor) iznos od 600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

18. za stolnu lampu tal. (design) iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

19. za stajaću lampu s reflektorom iznos od 400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

20. za Minotti, 3 kožne fotelje (dvije bež, jedna smeđa) iznos od 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

21. za Minotti, klub stolić, iznos od 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

22. Vallkucine, kuhinju sa aparatima iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

23. za antikvitete Sakač, Hotel Opera, dva antikna briljantna prstena iznos od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti računajući po prodajnom tečaju HNBa na dan isplate,

III. Utvrđuje se da su novčana sredstva na niže navedenim računima, koji su glasili na tuženika-protutužitelja OE na dan 28.10.2002. godine, kada je prestala bračna zajednica i to:

- 624,67 kn po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 24.069,58 eur po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 14.513,03 USD po računu HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.

- 811.627,47 kn po računu RBA

- 44,01 USD po računu RBA

- 6,11 eur po računu RBA

bračna stečevina LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Utvrđuje se da su parnične stranke vlasnici novčanih iznosa na računima iz toč. III. na jednake dijelove.

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.037,84 EUR-a s pripadajućom kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR od 28.10.2002. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici-protutuženoj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.273,52 USD s pripadajućom kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u USD od 28.10.2002. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvođenjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se da su novčana sredstva na niže navedenim računima koji su glasili na tužiteljicu-protutuženicu LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na dan 28.10.2002.g. kada je prestala bračna zajednica stranaka i to:

- 11.664,92 EUR na računu kod Hypo Ale Adria Bank d.d.,

- 1.009,67 EUR na računu kod RBA d.d.,

- 74,62 kn na računu kod RBA d.d. i

- 0,2 EUR na računu kod HPB d.d.

bračna stečevina tužiteljice-protutuženice LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika-protutužitelja TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

2. Utvrđuje se da su parnične stranke suvlasnici novčnih iznosa na računima iz toč. 1. zahtjeva na jednake dijelove, odnosno svaki u ½ dijela.

3. Nalaže se tužiteljici-protutuženici LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženiku-protutužitelju TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.337,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa pripadajućim kamatama, tekućim od 28.10.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi koju ovlaštena banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, a od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tužiteljici-protutuženici LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženiku-protutužitelju TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,31 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.10.2002.g. po stopi propisanoj Uredbom o visini zatezne kamate do 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 01.08.2015.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

kao neosnovan.

VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama III., IV., V., VI. i u dijelu pod točkom VIII. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška parničnog postupka žali se tužiteljica-protutuženica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

2.1. Protiv te presude u dijelu pod točkama I., II. i izreke i u dijelu pod točkom VIII. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška parničnog postupka žali se tuženik-protutužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice-protutuženice je neosnovana.

5. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana.

6. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP).

6.1. Prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP time što nije proveden dokaz vještačenjem vrijednosti svih pokretnina predloženih po tužiteljici-protutuženici. Navedeno stoga, što iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud dao jasne razloge zašto nije proveo navedeni dokaz, upravo obrazlažući da je provedenim dokazima u dovoljnoj mjeri razjasnio sve relevantne činjenice i okolnosti u kojima su se odvijale pojedine radnje da bi sud sa sigurnošću donio odluku o tužbenom zahtjevu. O tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud (čl. 220. st. 2. ZPP), a provođenje daljnjih dokaza nije niti bilo potrebno, jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja tog dokaza.

6.2. Za svoju odluku sud je naveo jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa utoliko nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na kojeg upire žalba, a pri tom niti ne navodi koje to činjenice zbog toga nisu utvrđene, imajući u vidu i činjenicu da tužiteljica-protutuženica nje dokazala gdje se slike nalaze danas, a time niti na koji način bi bila utvrđena vrijednost istih. Stoga, ne može se prihvatiti žalbeni navod da je tužiteljica-protutuženica učinila sve što je bilo u njezinoj moći kako bi dokazala da su predmetne nekretnine postojale u trenutku prestanka bračne zajednice, jer da bi se utvrdila vrijednost istih potrebno je bilo dokazati gdje se slike nalaze, a s obzirom na tvrdnje tuženika-protutužitelja da se slikama trgovalo kako u vrijeme izvanbračne tako i bračne zajednice te da danas nisu u posjedu tuženika-protutužitelja.

6.3. Prvostupanjski sud nije počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

7.1. Kako žalitelji u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja bili dovedeni u sumnju, to njihove žalbe predstavljaju samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

8. Predmet postupka je podjela zajedničke imovine stranaka.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je među strankama nesporno da su vezu započeli tijekom 1990. godine za vrijeme dok je tužiteljica-protutuženica još uvijek bila u braku sa prvim suprugom AE,

- da je brak tužiteljice-protutuženice i AE razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-848/90 od 27. travnja 1992. (str. 180- 186, 1185-1186) i da je navedenom presudom ovdje tužiteljica-protutuženica odbijena sa protutužbenim zahtjevom da joj AE plaća uzdržavanje,

- da je predmetna presuda pravomoćna u točki I. izreke u dijelu kojim je brak stranaka razveden 12. prosinca 1993., a da su pravne posljedice nastupile 11. svibnja 1994.,

- da je prethodni brak tuženika-protutužitelja okončan presudom ovog suda poslovni broj P2-898/90 od 22. lipnja 1990.,

-da su ovdje stranke brak sklopili 4. ožujka 1995., da je bračna zajednica između njih prestala 28. listopada 2002. te da je njihov brak razveden 18. svibnja 2004.,

-da su stranke sklopile Sporazum 13. veljače 1995. (str. 59-60) u kojem je navedeno kako su se sporazumjeli da popišu svoju vrjedniju imovinu prije braka što ga namjeravaju sklopiti 4. ožujka 1995. kako bi oni i njihovi zakonski ili oporučni nasljednici znali što predstavlja posebnu imovinu, tj. imovinu stranaka prije stupanja u bračnu vezu,

- da je uvidom u Sporazum razvidno da je isti potpisan od strane tužiteljice- protutuženice i tuženika-protutužitelja u Odvjetničkom uredu Arko Silvije i Radmila i da je između strankama nesporno da su stranke potpisale taj Sporazum te da isti nikada nisu pobijali niti u jednom sudskom postupku.

-da su tužiteljica-protutuženica i tuženik-protutužitelj počeli živjeti u izvanbračnoj zajednici ubrzo nakon upoznavanja, odnosno tijekom 1990. i to u vrijeme dok je tužiteljica-protutuženica još samo formalno bila u braku s prvim suprugom AE, a koja zajednica je zadovoljavala sve kriterije bračne zajednice obzirom da su isti bili u emotivnoj i ekonomskoj zajednici duže vrijeme koja zajednica se nije prekidala te je nastavljena sklapanjem braka, stranke su zajedno odlazile iz RH u inozemstvo (na početku Domovinskog rata u RH), zajedno se vraćali iz inozemstva u RH, zajedno su planirali i donosili životne odluke o tome gdje će živjeti, zajedno su donijeli odluku o preseljenju u tuženikov-protutužiteljcev stan u [adresa] te su bili zajedno kada je tuženik osnovao trgovačko društvo Simbex d.o.o.,

-da je iz iskaza svjedoka SE je jasno vidljivo kako se tužiteljica- protutuženica angažirala oko poslovanja tvrtke SimBex, a isto je vidljivo i iz iskaza svjedokinje ŽE,

-da iz iskaza svih saslušanih svjedoka te i samih stranaka proizlazi kako je tužiteljica-protutuženica u to vrijeme, kao i u vrijeme trajanja braka (1997, 1998. i 1999. - potvrda HRT od 28.10.2003.) bila vanjski suradnik na HRT-u, da je bila dobrog imovnog stanja, da je bila poznata osoba u umjetničkim krugovima, bavila se organiziranjem izložbi te trgovanjem umjetninama, a nikada nije bila u radnom odnosu,

-da je tuženik-protutužitelj u početku zajedničkog života s tužiteljicom-protutuženicom živio na relaciji Hrvatska-Njemačka (gdje je godinama prije zajedničkog života s tužiteljicom živio i radio), da je od 1987. do 1992. radio u Njemačkoj u tvrtki Auer gm d.o.o. (u sklopu kojeg posla je putovao u RH), do ljeta 1993. je bio prijavljen na burzu rada u Njemačkoj, a tijekom 1992. je osnovao trgovačko društvo Simbex d.o.o.,

-da je nakon zaključene glavne rasprave, tuženik-protutužitelj u spis 16. prosinca 2022. dostavio podnesak uz presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob- 678/2021 (str. 1189-1196) ukazujući da je tužiteljica u postupku razvoda braka od prvog supruga AE potraživala uzdržavanje od istog (s kojim tužbenim zahtjevom je odbijena), iz čega zaključuje da zajednica tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja ne bi imala sve elemente izvanbračne zajednice. Sud navedenu presudu (dostavljenu nakon zaključenja glavne rasprave) nije cijenio, uz napomenu kako ovaj sud nije vezan obrazloženjem naprijed navedene presude Županijskog suda u Zagrebu,

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, a djelomično odbio te je odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, a sve primjenom odredbe čl. 221.a. ZPP.

11. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice-protutuženice, kao i tuženika-protutužitelja sporno je što predstavlja posebnu, a što predstavlja zajedničku imovinu stranaka, sporno je je li između njih postojala izvanbračna zajednica i u kojem razdoblju, jesu li i u kojem razdoblju stranke stjecale zajedničku imovinu, je li tuženik-protutužitelj bio zaposlen u tvrtci SimBex d.o.o., a radi utvrđenja je li sredstva stečena radom i u kojem opsegu predstavljaju zajedničku imovinu stranaka, jesu li od tih sredstava kupovane slike i ostale pokretnine i kada, kao i potječu li od tih sredstava novčana sredstva na računima stranaka.

12. Za ocjenu prava vlasništva vanbračne i bračne stečevine tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja, a to je vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine" broj: 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998- dalje u tekstu ZBPO) i Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 162/98, 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015. - dalje u tekstu ObZ).

13. Sukladno shvaćanju izraženom u odluci Rev-643/06 od 23. rujna 2008. pitanje karaktera zajednice života ima se cijeniti prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja imovine. Naime, u slučaju kad je imovina izvanbračnih drugova stečena u vrijeme važenja ZBPO suvlasnički udjeli izvanbračnih drugova u zajedničkoj imovini utvrditi će se primjenom tog Zakona, a prema doprinosu u stjecanje te imovine.

14. Odredbom čl. 361. st. 1. ObZ-a propisano je da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene ovog Zakona, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, ali da se danom primjene ObZ-a ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima kako to propisuje st. 2. istog članka. Propis koji je bio na snazi prije stupnja na snagu ObZ-a bio je ZBPO. 15. Pojam izvanbračne zajednice različito je definiran zakonima koji su regulirali bračne i obiteljske odnose i to ZBPO i ObZ.

15.1. Odredbom čl. 7. ZBPO propisano je da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obavezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obaveze pod uvjetima određenim tim zakonom. Dakle, ZBPO nije određeno propisao koje pretpostavke mora ispunjavati zajednica muškarca i žene da bi se smatrala vanbračnom zajednicom. Postojanje odnosno ne postojanje takve zajednice prosuđivalo se prema određenim okolnostima u kojima muškarac i žena žive.

15.2. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 293. st. 1. ZBPO, kojom je propisano da imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici, koja je trajala duže vrijeme, smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Iz stipulacije navedene odredbe u odnosu na vanbračnu zajednicu ne proizlazi koje karakteristike, osim da traje duže vrijeme, mora imati zajednica muškarca i žene da bi se smatrala vanbračnom zajednicom.

15.3. Vrhovni sud je u odluci Rev-x-770/12 od 9. siječnja 2014. obrazložio da se izvanbračnom zajednicom u smislu čl. 7. ZBPO može smatrati i životna zajednica u kojoj je jedan od partnera bio u braku, dakle da formalni bračni status jednog od partnera nije prepreka da se zajednica života smatra izvanbračnom zajednicom.

15.4. Pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da su tužiteljica-protutuženica i tuženik- protutužitelj počeli živjeti u izvanbračnoj zajednici ubrzo nakon upoznavanja, odnosno tijekom 1990. i to u vrijeme dok je tužiteljica-protutuženica još samo formalno bila u braku s prvim suprugom AE, a koja zajednica je zadovoljavala sve kriterije bračne zajednice obzirom da su isti bili u emotivnoj i ekonomskoj zajednici duže vrijeme koja zajednica se nije prekidala te je nastavljena sklapanjem braka.

16. U odnosu na žalbu tuženika-protutužitelja valja odgovoriti slijedeće:

16.1. Žalbeni navod tuženika-protutužitelja u odnosu na toč. I. tužbenog zahtjeva u odnosu na koju navodi da je točno da je priznao navedeni dio tužbenog zahtjeva jer da je želio sporne odnose riješiti mirnim putem, no da je tužbeni zahtjev osporavao u cijelosti, ne može se prihvatiti kao osnovan. Naime, tuženik-protutužitelj je tijekom ovog postupka decidirano priznao da posebnu imovinu tužiteljice-protutuženice čine slike IE "Šetač" i KE "Veliki pejzaš", slijedom čega je pravilno sud prvoga stupnja prihvatio kao osnovan navedeni dio tužbenog zahtjeva, a obzirom da su stranke sa istim bile suglasne, pa se usprkos činjenice da je potom tijekom postupka isto osporavao ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi tuženika-protutužitelja. Slijedom navedenoga pravilno je prihvatio i dio tužbenog zahtjeva da je tuženik-protutužielj dužan navedene slike predati tužiteljici- protutuženici u posjed u roku od 15 dana obzirom da nije dokazao da joj je iste slike i vratio, a budući je tuženik-protutužitelj na posljednjoj glavnoj raspravi tvrdio kako niti jedna slika iz tužbenog zahtjeva nije bila kod njega na dan prestanka bračne zajednice stranaka, što sud prvoga stupnja pravilno nije prihvatio u odnosu na navedene slike iz točke I. tužbenog zahtjeva, jer tuženik-protutužitelj navedeno nije isticao u odgovoru na tužbu, a što bi bilo životno i logično ukoliko navedenih slika nije bilo. U prilog navedenom govori i činjenica što je tuženik-protutužitelj tijekom postupka tvrdio da je tužiteljici-protutuženici vratio sve njezine stvari, međutim u podnesku od 12. veljače 2008. tuženik-protutužitelj je naveo kako ne spori da posebnu imovinu tužiteljice-protutuženice čini i slika "Šetač" IE koju joj zabunom nije vratio, ali je to spreman učiniti na način i u vrijeme kada ona to predloži, a kasnije nije dokazao da je to učinio. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika-protutužitelja pravilno sud prvoga stupnja nije prihvatio iskaz tuženika- protutužitelja kako nije točan njegov navod da na dan prestanka bračne zajednice ova slika nije bila kod njega, a niti iz jednog dokumenta priležećeg spisu ne proizlazi da je navedene slike tuženik-protutužitelj vratio, niti postoji potpis tužiteljice- protutuženice da je ona iste preuzela. Slijedom navedenoga žalbeni navodi tuženika- protutužitelja u navedenom dijelu ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Upravo zbog navedenoga ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi tuženika-protutužitelja da budući su stranke život financirale iz poslovanja tvrtke Simbex d.o.o., odnosno prema tvrdnji tuženika-protutužitelja iz posebne imovine žalitelja da je sud prvoga stupnja trebao tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti kao neosnovan.

16.2. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana. Među strankama je nesporno da njihovu zajedničku imovinu čine pokretnine: BE "Brojevi 18363" ulje/platno 80x60, vrijednosti 1.000,00 EUR; BE "Narančaste rakete" ulje/platno 80x60, vrijednosti 1.000,00 EUR; NE "Cvijeće" ulje/platno, 30x35 cm, vrijednosti 250,00 EUR; HE "Kocka", pleksiglas 25, vrijednosti 1.000,00 EUR; antiktna vitrina za suđe 170x100 (Vukovar), vrijednosti 2.000,00 EUR. Naime, tuženik-protutužitelj je u odgovoru na tužbu naveo kako je tužiteljici-protutuženici na njezin prijedlog voljan predati dio te zajedničke imovine i to onako kako ona predloži. Slijedom navedenoga pravilno je sud prvoga stupnja prihvatio i taj dio tužbenog zahtjeva kojim je utvrdio da su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima navedenih pokretnina te da je tuženik-protutužitelj dužan predati tužiteljici-protutuženici u suposjed iste.

16.3. U odnosu na žalbeni navod da je nejasno kako je sud prvoga stupnja utvrdio vrijednost svake pojedine pokretnine, a budući da na navedenu okolnosti nije proveden niti jedan dokaz, a imajući pri tome u vidu činjenicu da su stranke za vrijeme braka živjele od sredstava poslovanja društva Simbex d.o.o., odnosno dobiti koja je tuženiku-protutužitelju isplaćivana, valja odgovoriti da je u tužbenom zahtjevu uz sporne pokretnine naznačena njihova vrijednost, a imajući u vidu činjenicu priznanja tuženika-protutužitelja da navedene pokretnine predstavljaju njihovu zajedničku imovinu, kao i činjenicu da tuženik-protutužitelj nije osporavao njihovu naznačenu vrijednost to je pravilno je sud prvoga stupnja isto cijenio te u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev. Slijedom navedenoga usprkos činjenice osporavanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka od strane tuženika- protutužitelja pravilno je sud prvoga stupnja upravo temeljem odredbe čl. 221. a ZPP ocijenio navedeno priznanje.

16.4. Tuženik-protutužitelj također nije dokazao da bi novčana sredstva na računima tužiteljice-protutuženice bila bračna stečevina stranaka.

17. U odnosu na žalbu tužiteljice-protutuženice valja odgovoriti slijedeće:

17.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice-protutuženice, pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da tužiteljica-protutuženica nije dokazala da je slika "Kaos" RE njezina posebna imovina. Naime, tužiteljica-protutuženica je u spis dostavila fotografiju predmetne slike, međutim fotografija nije dokaz da bi ona bila vlasnica predmetne slike. Tvrdnju da joj je istu poklono osobno RE 1995. i li 1996., tužiteljica-protutuženica nije dokazala.

17.2. U odnosu na žalbeni navod da je pogrešan zaključak suda prvoga stupnja da tužiteljica-protutuženica nije dokazala postojanje slika budući je na raspravi održanoj 12. lipnja 2007. dostavila Policu osiguranja koja je produžena 2005. godine, dakle nesporno nakon prestanka bračne zajednice, a u kojoj su bile osigurane slike koje su predmetom ovdje tužbenog zahtjeva, navodeći da iz navedenog proizlazi da su predmetne nekretnine postojale u trenutku prestanka bračne zajednice, obzirom da je ista prestala prije 2005.

17.3. Sud prvog stupnja prilikom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir sve isprave, a kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za to, ovaj sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP sam je utvrdio bitne činjenice i prvostupanjsku odluku temeljem tog utvrđenja potvrdio.

17.4. Iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] 620017253 proizlazi da je policu zaključio tuženik- protutužitelj 21. prosinca 2005. (list 161 spisa), a iz priloga police osiguranja nalazi se popis umjetnina (list162 spisa), a na kojem je navedeno da su sve navedene umjetnine i predmeti vlasništvo tuženika-protutužitelja i da se nalaze u stanu na adresi [adresa]. Ujedno, na navedenom popisu nalazi se pečat Moderne galerije Zagreb te je rukopisom navedeno da "Potvrđujem da su citirana djela smještena na navedenoj adresi i da pripadaju gosp. TE. Za djela pod rednim brojevima 1-8 i 12-14 potvrđujem upisanu vrijednost", a ispod kojeg teksta napisanog rukom nalazi se potpis koji nije čitak, no i pečat Moderne galerije Zagreb. Slijedom navedenoga, iako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nemogućnosti utvrđenja postojanja spornih pokretnina u vremenu nakon prestanka bračne zajednice, pravilno je utvrđenje suda prvoga stupnja da tužiteljica-protutuženica nije dokazala da bi navedene pokretnine bile njezina posebna imovina, odnosno bračna stečevina, jer se nije mogla izjasniti kada su pokretnine stečene i na koji način. Ujedno, valja reći da je u popisu umjetnina navedena slika ĆE, ali ne i o kojoj slici je riječ, pa stoga niti tu činjenicu da je i sporna slika "Kaos" tužiteljica- protutuženica nije dokazala.

17.5. U odnosu na ostale utužene pokretnine za koje je tužiteljica-protutuženica tvrdila da su stečene za vrijeme trajanja braka s tuženikom-protutužiteljem od njihovih zajedničkih novaca opisujući kako su imali zajednička novčana sredstava jer je ona tada radila i dobro zarađivala, a tuženik-protutužitelj je novac donosio od zarade tvrtke SimBex, pravilno sud prvoga stupnja nije mogao samo na temelju iskaza tužiteljice-protutuženice u kojem se ona nije mogla izjasniti niti za točno vrijeme stjecanja pokretnina, niti za točne cijene, kao i od kojih točno novaca su iste stečene na nedvojben način utvrditi vrijeme stjecanja pokretnina navedenih u preciziranom tužbenom zahtjevu, kao i da li iste predstavljaju posebnu ili zajedničku imovinu stranaka, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima pokretnina navedenim u točki III. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude.

17.6. Naime, iz iskaza tužiteljice-protutuženice proizlazi da su pokretnine stjecane u razdoblju od 1992. do 2002., u koje vrijeme je ona radila na TV-u od 1989. do 1999. (u spisu postoji potvrda HRT od 28.10.2003. da je tužiteljica-protutuženica bila vanjski suradnik na HRT-u 1997, 1998. i 1999. te su navedena njezina primanja u tom razdoblju), poslije 1999. nije radila na TV-u, ali su joj do 2001. isplaćivani honorari, 2002. je napravila jednu izložbu na državnom nivou za naše veleposlanstvo u Sloveniji. Spisu prileže prijave poreza na dohodak za tužiteljicu-proutuženicu, pa je pravilno prvostupanjski sud uspoređujući navedene podatke s potvrdom HRT-a utvrdio kako postoji nesuglasje između navedenih dokumenta, u odnosu na primanja tužiteljice-protutuženice, a kako je na to opravdano ukazao tuženik-protutužitelj u podnesku od 18. svibnja 2018.

17.7. Tuženik-protutužitelj je tvrdio da je tužiteljici-protutuženici vratio sve njezine stvari, da je namještaj koji tužiteljica-protutuženica potražuje kupio on od dobiti Simbexa te od ušteđevine od rada u Njemačkoj, da su slike dolazile i odlazile jer se tužiteljica-protutuženica bavila prodajom slika, da u trenutku prekida bračne zajednice utužene slike i skulpture nisu bile u stanu u [adresa], niti da ih on ima, da u odnosu na primanja koja su donosili u njihovu zajednicu može reći da su ista u omjeru 97 : 3 u njegovu korist. Slijedom navedenih utvrđenja tužiteljica-protutuženica nije dokazala svoj jednak doprinos u stjecanju, a imajući pri tome u vidu prilog Police osiguranja i navode o vlasništvu predmetnih slika, s obzirom na tvrdnje tuženika- protutužitelja.

18. U odnosu na žalbene navode da su novčana sredstva na računima tuženika- protutužitelja bračna stečevina stranaka na jednake dijelove, valja odgovoriti slijedeće.

18.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da su novčana sredstva na računima tuženika-protutužitelja bračna stečevina stranaka na jednake dijelove, sud prvoga stupnja odredio je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku, sada pok. Ivanu Tkalecu rješenjem od 16. listopada 2012. (list 283 spisa) te je vještak izradio nalaz i mišljenje (list 289-296 spisa). U svom nalazu i mišljenju vještak Ivan Tkalec naveo je da je u nalazu prikazao promete (priliv i odliv) po štednim računima na ime tuženika-protutužitelja, za cijelo razdoblje za koje su dostavljeni podaci. U spisu nema svih podataka o tome kada su i za koji iznos prodani vrijednosni papiri koje je kupio tuženik-protutužitelj te na koji su račun uplaćena sredstva od prodaje tih vrijednosnih papira. Utvrdio je da u spisu nema niti podataka na koji račun su uplaćena sredstva od prodaje stana i poslovnog udjela te od zakupa poslovnog prostora, niti sa kojeg računa je plaćena kupovina stana i garaže, kao i na koji račun je uplaćena neto dobit društva SimBex d.o.o. Vještak je naveo da u spisu nema nikakvih podataka o ostvarenim primanjima (računi i iznosi) tužiteljice-protutuženice, a niti o zajedničkim računima, jer svi računi u spisu glase samo na ime tuženika-protutužitelja. Vještak je naveo da je bankarsko poslovanje regulirano Zakonom o bankama po kojemu su podaci o stanju i kretanju salda na računu poslovna tajna, pa zato vještak nema ovlasti samoinicijativno od banaka tražiti bilo kakve podatke o štednim računima stranaka.

18.2. Tužiteljica-protutuženica prigovorila je nalazu i mišljenju, a na koje prigovore se vještak očitovao, nakon čega je na prijedlog tužiteljice-protutuženice prvostupanjski sud odredio financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković (list 314 spisa) koja je odbila vještačenje zbog sukoba interesa jer je njezin suprug zastupao tužiteljicu-protutuženicu u kaznenom postupku protiv tuženika-protutužitelja (list 316 spisa).

18.3. Potom je prvostupanjski sud odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Verici Jelavić koja je po pribavljanju relevantnih podataka od 27 banaka zatraženih od strane suda (list 366- 367 spisa), dostavila pisani nalaz i mišljenje 6. lipnja 2017. (list 544-572 spisa).

18.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka Verice Jelavić proizlazi da na dan prestanka bračne zajednice stranaka 28. listopada 2002. na ime OE nalazilo se: 624,67 kn po računu Hypo Alpe Adria bank d.d., 24.069,58 EUR po računu Hypo Alpe Adria bank d.d., 14.513,03 USD po računu Hypo Alpe Adria bank d.d., 811.627,47 kn po računu RBA, 44,01 USD po računu RBA i 6,11 EUR po računu RBA. Na ime LE na dan 28. listopada 2002. oročeno je 11.664,92 eura po računu Hypo alpeadria bank d.d., 1.009,67 EUR po računu RBA, 74,62 kuna po računu RBA i 0,2 EUR po računu Hrvatske poštanske banke. Po prijedlogu tužiteljice-protutuženice provedeno je i dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Verici Jelavić, a ista je 30. siječnja 2019. dostavila dopunu nalaza i mišljenja (list 821-823 spisa) vezano za dionice i obveznice ulagatelja TE te je zaključak vještaka da - na temelju novih dostavljenih dokumenata nema novih spoznaja i nema potrebe za izmjenom nalaza i mišljenja od 6. lipnja 2017.

18.5. Sud prvoga stupnja prihvatio je nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Verice Jelavić od 6. lipnja 2017. te dopunu nalaza i mišljenja od 30. siječnja 2019. , jer su isti dati stručno, obrazloženo, prema pravilima struke, a sa čime je suglasan i ovaj sud drugog stupnja, a niti stranke nisu imale primjedbi na iste, nakon čega su tužiteljica- protutuženica i tuženik-protutužitelj precizirali tužbeni, odnosno protutužbeni zahtjev. 18.6. Iz dopisa tvrtke SimBex od 11. studenog 2022. i 12. prosinca 2022. (str. 1133 i 1160) sud prvoga stupnja utvrdio je kako je gubitak i/ili ostvarena neto dobit u poslovanju trgovačkog društva SimBex d.o.o. za razdoblje od 1992. do 1998., prema godišnjim financijskim izvještajima, iznosila kako slijedi: 1992. = -1.228 u tis HRD i gubitak se pokriva u slijedećim godinama; 1993. = 116.947 u tis HRD; 1994. = 184.694,09 u kunama i lipama; 1995. = 111.017,15 u kunama i lipama; 1996. = 246.712,65 u kunama i lipama; 1997. = 600.667,90 u kunama i lipama; 1998. = 652.910,08 u kunama i lipama; uz napomenu kako je 1. listopada 1998. ugovorena kupoprodaja poslovnog udjela OE kao jedinog vlasnika društva SimBex d.o.o., a prema preuzetim financijskim izvještajima vidljivo je da je dobit do 1998. isplaćena vlasniku.

18.7. Iz dopisa HZMO-a od 11. studenog 2022. za razdoblje od 1990. do 2022. (str. 1135) sud prvoga stupnja utvrdio je kako je tuženik-protutužitelj u razdoblju od 1. veljače 2015. do 27. studenog 2021. bio zaposlen na puno radno vrijeme u Kupaonico d.o.o., pa je slijedom navedenoga utvrdio da tuženik-protutužitelj nikada nije bio zaposlen u tvrtki SimBex d.o.o., niti je istom isplaćivana plaća, već je isti bio osnivač navedene tvrtke te mu je isplaćivana dobit, a kako je to utvrđeno iz dokumentacije priležeće spisu.

19. Iz Sporazuma kojeg su stranke nesporno sklopile 13. veljače 1995. proizlazi da je tvrtka SimBex d.o.o. posebna imovina tuženika-protutužitelja stečena stranim ulaganjem kojeg je tuženik osnivač i vlasnik. U konkretnom slučaju dobit društva koju je tuženik stekao na temelju svoje posebne imovine, također je posebna imovina tuženika-protutužitelja, a ne bračna stečevina stranaka jer ta imovina nije stečena radom za vrijeme trajanja braka, niti potječe iz te imovine (Rev-1714/12), a kako to proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-831/2019. Tuženik-protutužitelj tvrdi kako sve pokretnine koje tužiteljica-protutuženica potražuje u ovom postupku te novčana sredstva na njegovim računima u trenutku prestanka bračne zajednice stranaka potječu od dobiti SimBexa d.o.o., a tužiteljica- protutuženica tijekom postupka nije dokazala da novac na računima tuženika- protuutžitelja na dan prestanka bračne zajednice potječe od zajedničke imovine nje i tuženika-protutužitelja, niti je dokazala iz kojih sredstava su stranke stjecale pokretnine koje potražuje i točno u kojem razdoblju.

19.1. Naime, sud prvoga stupnja na temelju podataka u spisu nije mogao na nedvojben način utvrditi primanja tužiteljice-protutuženice tijekom trajanja vanbračne i bračne zajednice stranaka, obzirom da se u spisu nalazi potvrda HRT od 28.10.2003. iz koje su vidljiva primanja tužiteljice-protutuženice, kao vanjske suradnice na HRT-u samo za 1997., 1998. i 1999. te prijave poreza na dohodak za tužiteljicu-protutuženicu za razdoblje od 1997. do 2002. (str. 648-653). Prvostupanjski sud je slijedom navedenoga pravilno uspoređujući navedene podatke s potvrdom HRT-a utvrdio kako postoji nesuglasje između navedenih dokumenta u odnosu na primanja tužiteljice-protutuženice za razdoblje od 1997. do 1999., a od 2000. do 2002. su vidljiva vrlo mala primanja tužiteljice-protutuženice. Stoga se na temelju navedenih dokaza nije moglo utvrditi da novčana sredstva na računima tuženika-protutužitelja na dan prestanka bračne zajednice potječu od zajedničkih sredstava tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja koje su oni stekli radom ili koja proistječu iz njihovog rada za vrijeme trajanja njihove zajednice, odnosno tužiteljica-protutuženica nije dokazala navedeno.

20. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice-protutuženice da je pogrešan zaključak suda prvoga stupnja da imovina tvrtke SimBex d.o.o. nije bračna stečevina stranaka, valja odgovoriti slijedeće.

20.1. Tužiteljica-protutuženica je tijekom postupka tvrdila da je zajedno s tuženikom- protutužiteljem osnovala tvrtku SimBex d.o.o. 1992., da je bila angažirana na marketingu za tu tvrtku, uređivala prostor iste, ostvarivala uspješne kontakte koji su pogodovali prodaji i plasmanu SimBexovih proizvoda i koja tvrtka bez njezinog angažmana i truda u promociji ne bi tako uspješno poslovala kao što je poslovala, a sve kako je opisala u svojim iskazima i tijekom postupka. S druge strane, tuženik je tijekom postupka tvrdio kako tužiteljica-protutuženica nikako nije bila uključena u poslovanje tvrtke SimBex. Među strankama je nesporno da tužiteljica-protutuženica nikada nije bila zaposlenica tvrtke SimBex d.o.o. koja tvrtka je bila u vlasništvu tuženika-protutužitelja, niti je imala kakav pravni položaj u toj tvrtki. U postupku je također nesporno da je tuženik-protutužitelj tvrtku SimBex d.o.o. prodao u veljači 1999.

20.2. U toč. III. Sporazuma (list 59-60 spisa) navedeno je što predstavlja posebnu imovinu tuženika-protutužitelja, pa je u istoj navedeno da je njegova posebna imovina "firma Sim-Bex" te da u slučaju diobe to ne potpada pod bračnu imovinu, već pod posebnu imovinu stranaka, stečenu prije braka.

20.3. Kako je navedeno nesporno neosnovan je žalbeni navod tužiteljice- protutuženice da je tvtka SimBex bračna stečevina stranaka. Ujedno valja reći da tužbenim zahtjevom nije niti bilo zatraženo da bi tvtka SimBex bila bračna stečevina stranaka. Slijedom pravilno utvrđenja suda prvoga stupnja, niti imovina stečena iz posebne imovine ne može se smatrati zajedničkom imovinom stranaka, pa tako niti isplaćena dobit za koju je tužiteljica-protutuženica tvrdila da su od iste kupovane pokretnine, kao i da novčana sredstva na računu tuženika-protutužitelja predstavljaju zajedničku imovinu stranaka.

20.4. Slijedom navedenoga pravilno sud prvoga stupnja nije prihvatio iskaz tužiteljice-protutuženice, da je navedeni Sporazum zaključen isključivo radi toga, kako bi njihovi nasljednici znali što predstavlja njihovu posebnu imovinu, obzirom da takvo što ne proizlazi iz odredbe čl. IV. Sporazuma. Osim toga, da nije životno uvjerljivo, da bi tužiteljica potpisala takav Sporazum i na taj način dozvolila da dio imovine za koju navodi da predstavlja zajedničku imovinu stečenu za vrijeme trajanja vanbračne zajednice (1/2 stana u [adresa] i tvrtka Sim-Bex) naslijede tuženikovi, a ne njezini nasljednici (njezin sin).

20.5. Neosnovan je i žalbeni navod tužiteljice-protutuženice u kojem navodi da je predmetni Sporazum sklopljen prije sklapanja braka, pa da su bili izvanbračni, a ne bračni drugovi, pa da se na njih ne može primijeniti zakonska odredba iz čl. 248.st.1. tada važećeg ZBPO. Valja odgovoriti da je odredbom čl. 7. istog Zakona propisano da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obavezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim tim Zakonom.

20.6. Imajući u vidu činjenicu da su stranke sklopile Sporazum dana 13. veljače 1995. kojim su u točkama II. i III. utvrdile svoju predbračnu imovinu, a nesporno je da je isti Sporazum rađen u Odvjetničkom uredu ME, prijateljice tužiteljice- protutuženice, a što proizlazi iz njezina pisma od 8. prosinca 1994. tužiteljici- protutuženici, koje počinje "Draga moja djevojčice", pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da tužiteljica-protutuženica nije dokazala da bi slika "Kaos" RE, kao i slike iz točke II. tužbenog zahtjeva bile njezina posebna imovina, a budući ista nije bila navedena kao posebna imovina tužieljice-protutuženice.

20.7. Slijedom svega gore navedenoga ne može se prihvatiti niti žalbeni navod tužiteljice-protutuženice da bi imovina koja nije bila predmetom Sporazuma trebala predstavljati samostalnu imovinu tužiteljice-protutuženice ili bračnu stečevinu stranaka sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega je pravilno sud prvoga stupnja temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a kojom je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja i kada je slijedom navedenoga odbio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice kao pod točkama III., IV.,

V. i VI. izreke.

20.8. Među strankama nije sporno da su ME i tužiteljica-protutuženica prijateljice. U navedenom Sporazumu u stavku II. se navodi predbračna imovina tužiteljice: vlasništvo stana u [adresa]; potraživanje od LEP u iznosu od 30.000 DEM; sve pokretnine iz stana u [adresa]; slika AE pod nazivom "Naturistička obitelj"; slika DE - Mrtva priroda - ulje na platnu; slika ZE - Maškara; slika FE - Pejzaž; slika JE - Draguljar; jedna slika ČE; dvije slike KE; 4 grafike ŠE; jedno platno GE; 4 manje slike ĐE; jedan akvarel LN; kao i osobni automobil Fiat Ritmo, god. proizvodnje 1985., uz napomenu da ista nema druge posebne imovine na dan 13. veljače 1995. U stavku III. Sporazuma je navedena predbračna imovina tuženika: vlasništvo stana od 100 m2 u Babonićevoj 40, Zagreb; vlasništvo stana u [adresa]; vlasništvo firme SimBex d.o.o. sa 100% stranim ulaganjima kojem je osnivač i vlasnik; osobni automobil Audi 80, god. proizvodnje 1992.; slike - zbirka od cca 20 vrjednijih majstora od L preko ON, IN, FE, KN, LN, BN i dr., ĐE "Krilati", kao i NN "Raj"; te pokretnine iz stana u [adresa].

20.9. Slijedom navedenoga pravilno je sud prvoga stupnja prihvatio navedeni Sporazum, jer stranke isti nikada nisu pobijale zbog mana volje ili drugih razloga, a ukoliko je isti potpisan od strane tužiteljice-protutuženice u stanju zaljubljenosti i/ili ne razmišljanja, onda je to problem i rizik tužiteljice-protutuženice, a obzirom na njezinu tvrdnju tijekom postupka da joj to tada nije bilo važno i da o tome nije razmišljala, a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja.

20.10. Navedeni Sporazum u cijelosti je sukladan zakonskoj odredbi iz čl. 284. st. 1. tada važećeg ZBPO, koji je dozvoljavao mogućnost da bračni drugovi sporazumno podjele zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine. St. 2. istoga članka je propisano da se sporazum o diobi nekretnina zaključuje u pisanom obliku. Analogno, ovoj odredbi, zaključenje Sporazuma budućih bračnih drugova na posebnom dijelu imovine nije protivno niti zakonu, niti moralu te je osnovano za pretpostaviti da je Sporazum od 13. veljače 1995. odraz stvarne volje i suglasnosti stranaka izražene prilikom potpisa istoga, tim više jer je sačinjen od strane stručne osobe - odvjetnice u Odvjetničkom uredu Arko Silvije i Radmila, a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja. Odredbom IV toga Sporazuma je ugovoreno da su stranke sporazumne da sve navedeno pod toč. I.,II.,III. predstavlja njihovu posebnu imovinu te da u slučaju diobe ovo ne potpada pod bračnu imovinu, već pod posebnu imovinu stranaka, stečenu prije braka.

20.11. Dakle, iz navedenog Sporazuma je razvidno što su stranke imale kao svoju posebnu imovinu prije sklapanja braka, pa je tako vidljivo i koje slike su bile njihova posebna imovina u trenutku potpisivanja Sporazuma.

21. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica-protutuženica nije dokazala da je pokretnina navedena pod točkom III. 1. posebna imovina tužiteljice-protutuženice, da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima pokretnina navedenih u točki III.2., nije dokazala da su novčana sredstva navedena u točki III.3. na dan 28. listopada 2002. kada je prestala bračna zajednica, bračna stečevina stranaka, da su parnične stranke vlasnici novčanih iznosa na računima navedeni u točki III. na jednake dijelove, stoga i osnovanost zahtjeva za isplatom navedenom u točkama III. 5.,6. i 7., kao i osnovanost podrednih tužbenih zahtjeva, a sve kako je gore obrazloženo.

22. Kako je za svoja utvrđenja sud prvog stupnja naveo potpune, jasne i iscrpne razloge te kako to odlučno činjenično utvrđenje nije ni žalbenim navodima dovedeno u sumnju, prihvaća ga i ovaj sud.

23. Naime, stranke u žalbi ne navode nikakve okolnosti koje bi utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda dovele u sumnju, već samo preocjenjuju izvedene dokaze, pa kako stoga njihove žalbe predstavljaju u tom dijelu samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza i jer je na ocjenu dokaza ovlašten jedino sud (čl. 8. ZPP) ne može se prihvatiti osnovanom.

24. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo

25. Iako stranke u žalbi ničim konkretnim ne pobijaju odluku prvostupanjskog suda o naknadi troškova postupka za ukazati je da ta odluka prema kojoj svaka strana snosi svoj trošak nije na štetu stranaka usprkos žalbenom navod tuženika-protutužitelja da je spor vođen 15 godina po tužbi tužiteljice-protutuženice, dok tuženik-protutužitelj nije postavio protutužbeni zahtjev, a imajući pri tome u vidu i neznatan uspjeh tužiteljice-protutuženice s tužbenim zahtjevom i priznanje tuženika-protutužitelja glede dijela tužbeno zahtjeva. Stoga se žalbeni navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.

26. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovane žalbe tužiteljice-protutuženice i tuženika- protutužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima o čemu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

27. Zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužiteljica-protutuženica odbijena sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP) (točka III. izreke).

28. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženik-protutužitelj odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP) (točka IV. izreke).

U Zagrebu 16. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte