Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-969/2023-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke,OIB 54382731928, sa sjedištem u Rijeci, Korzo 16, zastupanog po punomoćnici Danijeli Kovačić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika UO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Kristianu Čarapiću, odvjetniku u Rijeci, radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-33/2019-28 od 25. studenog 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2024. godine
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-33/2019-28 od 25. studenog 2022. godine pod točkama I, II i IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:
“Nalaže se tuženiku UO da iseli iz stana broj 5 u prizemlju zgrade u [adresa] u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice s wc-om, ukupne površine 34,25 m2, koji je upisan u zemljišnoj knjizi kao 5. suvlasnički dio: 1917/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) te koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] koja čini kuću broj 3 u [adresa], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da taj stan, slobodan od osoba i stvari, preda u posjed tužitelju Gradu Rijeci, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju Gradu Rijeci da tuženiku UO naknadi troškove postupka, u iznosu od 3.000,00 kn (slovima: tri tisuće kuna), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 398,17 eura (slovima: tristo devedeset osam eura i sedamnaest centa), u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 5.000,00 kn, zahtjev tuženika UO za naknadu troškova postupka odbija se.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja Grada Rijeke za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 3.600,00 kn (478,09 eura), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 25. studenog 2022. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
Dokazi koje je tužitelj predložio tijekom glavne rasprave, na ročištu koje je održano 27. listopada 2022. godine, u vidu uvida u isprave koje je na tom ročištu predao sudu, točnije zapisnik Direkcije za komunalno redarstvo Odjela gradske uprave Grada Rijeke od 03. veljače 2012. godine i dopis iste Direkcije upućen Direkciji stambenih poslova Grada Rijeke, a datiran s 02. veljačom 2012. godine, neće se uzeti u obzir."
2. Protiv ove presude pod točkama I, II i IV izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:
- da je tužitelj vlasnik stana
- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o najmu stana dana 15. travnja 1997. godine na rok od 15 godina koji ističe s danom 15. travnja 2012. godine,
- da su članovi obiteljskog domaćinstva tuženika u ugovoru o najmu navedeni supruga tuženika BO kao i dvoje maloljetne djece,
- da je supruga tuženika 2007. godine nasljeđivanjem stekla vlasništvo drugog stana te je i upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama,
- da je u to vrijeme ona BO bila supruga tuženika obzirom da je brak između njih razveden 2012. godine,
- da tužitelj prije isteka roka na koji je sklopljen ugovor o najmu na određeno vrijeme (do 15. travnja 2012. godine) nije obavijestio tuženika u pisanom obliku da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje (a niti je to učinio tuženik), a slijedom čega sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96 – dalje: ZNS) ugovor o najmu stana je prešutno obnovljen za isto vrijeme trajanja ugovora,
- da, a nakon što je ugovor o najmu bio prešutno obnovljen tužitelj je svojim dopisom od 18. rujna 2012. godine raskinuto ugovor o najmu stana iz razloga što je u tijeku trajanja ugovora o najmu supruga tuženika stekla u vlasništvo stan u [adresa], a o čemu tuženik nije niti obavijestio tužitelja,
- da, a obzirom da je u ugovoru o najmu i to čl. 13. ugovora navedeno da ukoliko za vrijeme trajanja ugovora najmoprimatelj ili član njegovog porodičnog domaćinstva postanu vlasnici stana da će najmodavac otkazati ugovor u otkaznom roku iz čl. 12., da je tužitelj trebao onda otkazati tuženiku ugovor o najmu stana na način kako je to propisano odredbom čl. 22. ZNS, dakle, da je morao tuženiku otkaz dati u pisanom obliku s obrazloženjem i taj mu otkaz uručiti ili neposredno uz potpis tuženika kao najmoprimca ili mu otkaz poslati poštom preporučeno, te u slučaju ako tuženik kao najmoprimac nije u otkaznom roku iselio iz stana tužitelj je trebao nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje.
5. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tuženik ne koristi stan bez valjane pravne osnove a prihvaća i po tuženiku istaknut prigovor prava na dom obzirom na vrijeme koje je tuženik zajedno sa svojom kćerkom (koja također ima pravo na dom) stanovao u predmetnom stanu te uzimajući u obzir rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 18. kolovoza 2017. godine iz kojeg proizlazi da je tuženik u invalidskoj mirovini koja je iznimno niska.
6. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da ugovor o najmu na određeno vrijeme koji je zaključen između tužitelja i tuženika za period od 15. travnja 1997. godine pa do 15. travnja 2012. godine je prešutno obnovljen za isto vrijeme trajanja s obzirom da ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena nije obavijestila u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje a sve u smislu odredbe čl. 25. st. 1. ZNS.
7. Naime, iz dopisa koji je tužitelj uputio tuženiku prije 15. travnja 2012. godine, a to je dopis od 27. siječnja 2012. godine jasno proizlazi da tužitelj poziva tuženika da u svrhu obnove ugovora o najmu dostavi odgovarajuću dokumentaciju, pa se takav dopis svakako ne može smatrati obaviješću da se ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje, nego, naprotiv, da se želi obnoviti ugovor o najmu pod uvjetom dostave određene dokumentacije, pa je dakle ugovor o najmu na određeno vrijeme prešutno obnovljen za daljnje razdoblje do 2027. godine.
8. Među strankama u biti nije sporno, a to i proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije da za vrijeme trajanja ugovora o najmu na određeno vrijeme po ugovoru sklopljenom dana 15. travnja 1997. godine supruga tuženika koja je u ugovoru o najmu navedena kao član obiteljskog domaćinstva je 2006. godine nasljeđivanjem (stjecanjem na temelju zakona) stekla u Gradu Rijeci vlasništvo stana kao i da iz ugovora o najmu stana i to čl. 13. proizlazi da najmodavac će otkazati ugovor u otkaznom roku iz čl. 12.
9. Odgovara da u odredbama ZNS kao način prestanka ugovora o najmu je propisano da isti prestaje raskidom, dakle, jednostranom izjavu u smislu odredbe čl. 20. ZNS a kada se raskida ugovor o najmu stana u pisanom obliku, s obrazloženjem i rokom iseljenja iz stana koji ne može biti kraći od 15 dana, a što je tužitelj u konkretnom slučaju i učinio dana 18. rujna 2012. godine, ili otkazom ugovora o najmu a što se čini po postupku iz čl. 22. ZNS (ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen ako nije prešutno obnovljen).
10. Ovdje je potrebno ukazati da ugovor o najmu od dana 15. travnja 1997. godine je sklopljen na temelju Odluke tužitelja o davanju stana u najam (Službene novine grada Rijeke 7/02, 10/03 i 18/06 – dalje: Odluka) s tim da je u čl. 40. st. 1. propisano da kada najmoprimac ili njegov bračni drug stekne u vlasništvo ili u najam useljivu kuću ili stan kao poseban dio zgrade u [adresa], a o čemu je najmoprimac obavezan obavijestiti grad, ugovor o najmu stana će se raskinuti a najmoprimac je dužan stan predati u posjed najmodavcu slobodan od osoba i stvari.
11. Dakle, suprotno čl. 13. ugovora o najmu ugovor o najmu se raskida a ne otkazuje ali je potrebno uputiti na odredbu čl. 13. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), po kojem pravne osobe u zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom, društvenim ugovorom odnosno pravilima dok po stavku 2. ali ugovor koji je sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno statutu, društvenom ugovoru odnosno pravilima ostaje na snazi, osim ako za to druga strana je znala ili je zakonom drugačije određeno.
12. Ovdje ne proizlazi da je zakonom drugačije određeno niti da je tuženik znao da suprotno odredbama ugovora o najmu stana u situaciji kad njegov bračni drug stekne u vlasništvo useljivi stan tužitelj ima pravo raskinuti a ne otkazati ugovor o najmu stana.
13. Pritom valja reći da je tužitelj imao ovlaštenje donijeti odluku o davanju stanova u najam jer sukladno odredbi čl. 51. ZNS Vlada Republike Hrvatske ili Poglavarstvo Grada Zagreba, općine ili gradovi dužni su za stanove u svojem vlasništvu propisati uvjete i mjerila za davanje u najam tih stanova, u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu tog zakona.
14. Međutim, a što je i prethodno istaknuto, ovdje je tužitelj raskinuo ugovor nakon što je prešutno obnovljen prvotno sklopljeni ugovor o najmu od 15. travnja 1997. godine i koji ugovor, a sukladno odredbi čl. 25. ZNS se prešutno obnavlja samo glede vremena trajanja.
15. Pritom je potrebno ukazati na odredbu čl. 17. ugovora od 15. travnja 1997. godine iz kojeg dakle proizlazi da najmoprimac izjavljuje da je upoznat s odlukom koja je bila važeća u vrijeme sklapanja ugovora ali da prihvaća i sve eventualne izmjene i dopune iste, a nova Odluka o davanju stanova u najam je donesena u tijeku 2011. godine (Službene novine primorsko-goranske županije broj 12/11, 15/11 i 54/12) a upravo u čl. 44. te Odluke je propisano da najmodavac raskida ugovor o najmu stana i u slučaju ako najmoprimac, njegov bračni odnosno izvanbračni drug stekne u vlasništvo, najam ili bilo koji drugi oblik korištenja kuću ili stan u [adresa], o čemu je dužan obavijestiti tužitelja.
16. Dakle, tužitelj je, a koji je o tome da je bračni drug tuženika stekao vlasništvo useljivog stana dobio saznanja te iste godine a u vezi obraćanja tuženiku radi eventualne obnove ugovora o najmu, i što je proteklo vrijeme trajanja prvotnog ugovora o najmu koji je za takvu situaciju propisivao otkaz ugovora o najmu, pravilno primjenom navedene odredbe raskinuto ugovor o najmu stana pa se stoga ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženik ima pravo na posjed stana iz razloga što mu je zbog stjecanja vlasništva stana od strane njegove supruge ugovor o najmu raskinut iako je trebao biti otkazan (iako je imao pravni temelj posjedovanja temeljem prešutno obnovljenog ugovora do 2027. godine).
17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetni stan predstavlja dom tuženika (a po utvrđenju i njegove kćerke koja živi s njim) pri čemu valja reći da zaštita prava na dom nije vezana uz zakonit ili nezakonit posjed nekog prostora.
18. Tužitelj je u tijeku postupka isticao da je njegov zahtjev za iseljenje tuženika usmjeren na postizanje legitimnog cilja koji se očituje u zadovoljavanju stambenih potreba građana Grada Rijeke koji ispunjavaju kriterije za dodjelu stana u najam, pri čemu valja reći da je iz te odluke razvidno da se pritom uzima u obzir i, uz druge kriterije, i kriterij zdravstvenog i socijalnog statusa.
19. Prvostupanjski sud se pritom poziva samo na rješenje HZMO iz 2000. godine iz kojeg proizlazi da je tuženik u invalidskoj mirovini koja je iznimno niska, međutim valja reći da se radi o mirovini iz 2000. godine, dakle o visini mirovine od prije 22 godine u odnosu na vrijeme presuđenja, ako što valja reći da iz stanja spisa proizlazi da s tuženikom živi i njegova kćerka IO (rođena 1989. godine) koja je zaposlena osoba a prvostupanjski sud nije upitao saslušanog tuženika i nju koja je saslušana kao svjedoka o visini njihovih mjesečnih prihoda a radi ocjene da li svojim prihodima mogu iznajmiti nekretninu iste veličine kao ona koja je predmet tužbe u Gradu Rijeci koja bi mogla predstavljati njihov dom a da pritom ne bude ugrožena njihova materijalna egzistencija.
20. Naime, ukoliko ta egzistencija ne bi bila ugrožena, onda polazeći od kriterija koji se primjenjuju prilikom donošenja odluke o davanju stanova u najam (socijalni, zdravstveni i drugi) potrebno je ocijeniti da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.
21. Zbog navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).
22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 16. siječnja 2024. godine
Predsjednica vijeća:
Vanda Senta
