Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3031/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Andrijani Kaštelan, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Borsky, odvjetniku iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ps-20/2022-18 od 28. travnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ps-20/2022-18 od 28. travnja 2023. godine.

II Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženoj JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana označenog kao 105. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-104), u naravi dvosobni stan broj 1 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i lođe ukupne površine 50.30 čm, [adresa] kao poseban dio nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa] koja je sagrađena na nekretnini upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini zk.č.br. 667 k. o. [katastarska općina] i predati ga tužiteljici RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjed slobodnog od osoba i stvari tužene, kao i predati ključeve od ulaznih vrata u gore opisanog stana i stambene zgrade tužiteljici RM , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana platiti tužiteljici RM , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.744,84 EUR/35.750,00 kn na ime neplaćenih iznosa mjesečnih najamnina, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%, a prema dospijeću i iznosima od:

- 39,81 EUR/300,00 kn od 16. ožujka 2021.

- 6,36 EUR/50,00 kn od 16. travnja 2021.

- 39,81 EUR/300,00 kn od 16. svibnja 2021.

- 39,81 EUR/300,00 kn od 16. lipnja 2021.

- 39,81 EUR/300,00 kn od 16. srpnja 2021.

- 66,36 EUR/500,00 kn od 16. kolovoza 2021.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16.rujna 2021.

- 265,44 EUR/ 2.000,00 kn od 16. listopada 2021.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16.studenog 2021.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. prosinca 2021.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. veljače 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. ožujka 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16 travnja 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. svibnja 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. lipnja 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. srpnja 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. kolovoza 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. rujna 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. listopada 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. studenog 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. prosinca 2022.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. siječnja 2023.

- 265,44 EUR/2.000,00 kn od 16. veljače 2023.

III. Nalaže se tuženoj JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana platiti tužiteljici RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.168,80 EUR/8.806,34 kn na ime neplaćenih režijskih i ovršnih troškova podmirenih od strane tužiteljice, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%, a prema dospijeću i iznosima od:

- 86,15 EUR/649,10 kn od 19. veljače 2021.

- 267,38 EUR/2.014,61 kn od 12. ožujka 2021.

- 322,50 EUR/2.429,85 kn od 16. ožujka 2021.

- 152,37 EUR/1.148,07 kn od 22. prosinca 2022.

- 119,98 EUR/903,92 kn od 26. listopada 2022.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.803,44 EUR/13.587,99 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženice iz nekretnine koju drži u posjedu i zahtjev za isplatom najamnina/naknada za korištenje i režijskih troškova koje je tužiteljica podmirila umjesto tuženice.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, da je tuženica u posjedu iste, da je na istoj promijenila bravu i da ne plaća naknadu za korištenje nekretnine. Također, nije sporno da je ugovor o najmu između stranaka raskinut u siječnju 2022. Također, nije sporna niti visina najamnine/naknade za korištenje u iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kuna.

6. Između stranaka je sporno da li su nastali dugovi po osnovi režijskih troškova te da li je navedene dugove tužiteljica podmirila. Također je sporna visina dugova s osnova najamnine/naknade za korištenje obzirom na uplate koje je tuženica vršila u ranijem razdoblju te eventualna potraživanja koja ona ima prema tužiteljici s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu.

7. Prvostupanjski sud navodi da visina najamnine /naknade ta korištenje nije sporna među strankama pa je sud odredio isplatu najamnine/naknade za korištenje prema nespornom iznosu od 2.000,00 kuna. Tužiteljica je dokazala da je tuženica u razdoblju do raskida ugovora nije uopće plaćala najamninu (listopad, studeni, prosinac 2021. i siječanj 2022.), odnosno da je plaćala najamninu u manjem iznosu od ugovorenog (za ožujak, svibanj, lipanj i srpanj u iznosu od 1.700,00 kuna, za travanj u iznosu od 1.950,00 kuna, za kolovoz u iznosu od 1.500,00 kuna), dok nakon raskida nije tužiteljici plaćala nikakvu naknadu (razdoblje veljača 2022. do veljača 2023.). Stoga je naloženo tuženici platiti tužiteljici iznos od 4,744,84 EUR/35.750,00 kuna. Tužiteljica ima, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO pravo na zateznu kamatu od dospijeća pojedinog iznosa najamnine do isplate koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u Ugovor (članak 4.)

8. Sud navodi da uvidom u dokumentaciju je utvrđeno da je tužiteljica platila iznose koje potražuje od tužene, a koji se odnose na režijske troškove za režije za vodu, grijanje, struju, pričuvu, odvoz otpada i druge komunalne usluge te troškove koji su nastali radi neplaćanja navedenih usluga u rokovima dospijeća (troškovi ovrha i kamata). Tuženica se ugovorom obvezala plaćati režijske troškove HEP-Elektri, HEP-Toplinarstvu i Zagrebačkom holdingu za vrijeme dok boravi u stanu, slijedom čega je ista dužna te iznose vratiti tužiteljici. Visinu režijskih troškova u iznosu od 1.168,80 EUR /8.806,34 kune) sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju (list 13-16 i 21- 24, 30-35, 38-88, 88-127). tužiteljica ima pravo i na zateznu kamatu od dana izvršenih plaćanja, koje datume je sud utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (nalozi za uplate).

9. Kako među strankama nije prijeporno da je ugovor o najmu koji je sklopljen na određeno vrijeme raskinut to prvostupanjski sud pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu kao pod točkom I izreke temeljem odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), zaštitu pod točkom II izreke temeljem odredbi ugovora o najmu u kojem se je tužena obvezala za vrijeme trajanja najma plaćati ugovorenu najamninu te temeljem čl. 165. st. 1. ZVDSP u vidu koristi koju je tužena imala za vrijeme svog posjedovanja a u visini tržišne najamnine koju bi inače plaćala za takav stan, te zaštitu kao pod točkom III izreke obzirom da je tužiteljica plaćala, iako je to bila obveza tužene po ugovoru o najmu, iznose režija koje terete stan.

10. Također, prvostupanjski sud zaključuje, mada se tužena nije ni pozvala na ustavno konvencijsko pravo na dom, da tužena nije dokazala da s predmetnom nekretninom ima trajniju i blisku vezu.

11. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer da nije saslušao tuženu iako je ona to predložila, a na ročištu održanom dana 30. ožujka 2023. godine je odbio prijedlog za odgodu ročišta jer je punomoćnik tužene predložio odgodu iz razloga što je tužena bolesna pa nije mogla pristupiti, a što mu je javila dan prije ročišta, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu ročišta.

13. Odgovara da sukladno čl. 116. st. 1. ZPP sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi, međutim, nije učinila ni vjerojatnim opravdanost razloga zbog kojih nije pristupila na ročište radi svog saslušanja jer samo navodi punomoćnika tužene da tužena nije pristupila jer je bolesna ne čine vjerojatnim postojanje opravdanog razloga za njezino nepristupanje na ročište radi saslušanja.

14. Naime, punomoćnik tužene nije naveo o kakvoj bolesti se radi pa barem radi laičke procjene prvostupanjskog suda da li takva bolest opravdava nepristupanje tužene na ročište radi saslušanja, nije niti naveo da li se je u vezi te bolesti tužena javila liječniku ili se je radilo o bolesti koja nije zahtijevala liječničku intervenciju, a u konačnici, a obzirom da tužena upire na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti tužena nije u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP dostavila potvrdu nadležnog liječnika ukoliko se je javila liječniku u vezi te bolesti a ukoliko i nije barem svoje saslušanje.

15. Na navode žalbe valja reći da odgovara da po odredbi čl. 299. st. 1. ZPP stranke su dužne već u tužbi i u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

16. Po stavku 2., stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok po st. 3., nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. tog članka sud neće uzeti u obzir.

17. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica dana 5. veljače 2023. godine dostavila prvostupanjskom sudu podnesak kojim je dostavila i dodatnu dokumentaciju kojom dokazuje osnovanost točke III tužbenog zahtjeva kao i dokaze o troškovima koji su tužiteljici nastali nakon podnošenja tužbe, da na ročištu održanom idućeg dana, dakle 6. veljače 2023. godine je taj podnesak uručen punomoćniku tužene, da je punomoćnik tužene "molio da mu sud dopusti nakon zaključenja prethodnog postupka iznošenje činjenica i predlaganje dokaza vezano uz navode tužitelja iz podneska od 5. veljače 2023., koji se odnose na nove činjenice na koje se tužena nije mogla očitovati", međutim, prvostupanjski sud je donio rješenje o izvođenju dokaza u daljnjem tijeku postupka te zaključio prethodni postupak.

18. Za iznošenje novih činjenica i dokaza tuženoj nije bilo potrebno nikakvo dopuštenje suda već se je tužena trebala izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice i koje izjašnjenje prvostupanjski sud, a i ovaj sud, je trebao respektirati obzirom da bez svoje krivnje nisu to izjašnjenje mogli dati do zaključenja prethodnog postupka jer su u tome onemogućeni od strane prvostupanjskog suda koji je zaključio prethodni postupak na ročištu na kojem je punomoćniku tužene uručen podnesak tužitelja, a što tužena nije učinila u nastavku postupka.

19. Stoga, a obzirom da nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, onda sukladno čl. 352. st. 1. ZPP ovaj sud nije mogao uzeti u obzir ni žalbene tvrdnje i dokaze koji su priloženi uz žalbu.

20. Žalbeni navodi koji ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka su u vezi točke II i III izreke pobijane presude, žalbom se određeno glede utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava niti ne pobija presuda pod točkom I izreke, te u konkretnoj situaciji kada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ugovor o najmu stana koji je sklopljen 2018. godine između stranaka na vrijeme od 1 godine, i koji je nakon toga prešutno obnavljan i koji je raskinut, onda tužena više nema pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana pa je onda pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 161. i čl. 162. ZVDSP odlučio kao u izreci pod točkom I izreke.

21. Do raskida ugovora o najmu stana tužena je sukladno čl. 4. ugovora o najmu stana bila dužna plaćati mjesečnu najamninu od 2.000,00 kn (što među strankama nije prijeporno), pa kako je do raskida ugovora samo djelomično platila ugovorenu najamninu, a nakon raskida ugovora nije platila nikakvu naknadu za korištenje stana kao nepošteni posjednik u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP, onda je pravilno prvostupanjski sud odlučio kao pod točkom II izreke.

22. Člankom 5. ugovora o najmu stana dužena se obvezala plaćati režijske troškove u vezi sa stanovanjem, pa je pravilno prvostupanjski sud na temelju uvida u dokumentaciju dostavljenu od tužiteljice o izvršnim uplatama režijskih troškova umjesto tužene odlučio kao pod točkom III izreke.

23. Tužena u tijeku postupka nije isticala pravo na dom, kao što ga ne ističe ni u svojoj žalbi, a prvostupanjski sud je pravilno a na temelju po njemu izvedenih dokaza po službenoj dužnosti glede materijalnog stanja tužene, pravilno zaključio a sukladno čl. 34. st. 1. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90…85/10 – dalje: Ustav) te čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 18/97…1/06), a obzirom da zaštita prava na dom nije vezana uz zakonit ili nezakonit posjed, da predmetna nekretnina ne predstavlja dom tužene a koje pravo na dom uživa zaštitu ovisno o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

24. Naime, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, tužena se nalazi u predmetnoj nekretnini na temelju ugovora o najmu stana koji je sklopljen na razdoblje od 1 godine i koji je raskinut u mjesecu veljači 2022. godine, dakle, da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od godinu dana i kada istekom tog roka ugovor o najmu prestaje važiti, a može se prešutno obnoviti ukoliko ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog roka ne obavijesti drugu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za iduće razdoblje, tužena nije pristupila radi saslušanja da s tim prostorom ima trajniju i blisku vezu (iz ugovora o najmu proizlazi da će samo ona koristiti predmetni stan).

25. Osim toga, i ukoliko bi predmetna nekretnina predstavljala dom tužene valja reći da po mišljenju ovog suda je miješanje javne vlasti opravdano i nužno uzimajući u obzir to da i za vrijeme trajanja ugovora o najmu stana tužena nije plaćala u cijelosti ili nije plaćala najamninu, i nakon prestanka ugovora o najmu stana nije plaćala tužiteljici nikakvu naknadu za korištenje stana (njezina loša materijalna situacija ukazuje na to da neće ni dalje plaćati a što tužiteljica kao vlasnik nije dužna trpjeti) nije plaćala a niti plaća režije za stan kojeg koristi slijedom čega se pokreću ovršni postupci protiv tužiteljice i nameće joj se time prekomjerni teret obzirom da uz režije je dužna snositi i troškove sudskih postupaka, kako to proizlazi iz podneska tužiteljice, a koje navode tužena nije osporila, tužiteljica joj je nudila sklapanje nagodbe da se iseli iz stana a da ona neće od nje potraživati dužne iznose, pa kada usprkos tome tužena i dalje bez pravne osnove koristi stan a tužiteljica nije zbog toga u mogućnosti stvarno ostvariti pravo koje ima na stanu, a to je da s njim čini što joj je volja, onda pravo tužiteljice preteže nad pravom tužene, te je osporenom odlukom postignuta pravična ravnoteža sukobljenih interesa stranaka.

25. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

26. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

27. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 16. siječnja 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta