Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 33 Gž-4697/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice ZR iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonku Kristoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-16/2023. od 12. listopada 2023., dana 16. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tuženice te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-16/2023. od 12. listopada 2023. u pobijanoj točki I, II, III., IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je tuženica počinila smetanje suposjeda stana i to baš stana koji je označen kao 24.suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E 24) stan na 4. Katu zgr.974, na adresi [adresa], koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, 2 sobe, ukupne površine 49,50m2 uz pripadajuću drvarnicu, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine zgr.974 k. o. [katastarska općina] i to tako što je dana 26.06.2022. smetala suposjed predmetnog stana ČR na način da je prethodno promijenila bravu na vratima predmetnog stana i odbila ustupiti primjerak ključeva tužitelju.
II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja preda tužitelju jedan primjerak ključeva predmetnog stana, a sve pod prijetnjom novčane kazne ili zatvora.
III. Zabranjuje se tuženici da nadalje smeta tužitelja u mirnom suposjedu predmetnog stana.
IV. Nalaže se tuženici po osnovi naknade parničnih troškova ovog postupka isplatiti tužitelju iznos od 550,21 Eur/ 4.145,56 kn,u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 654,38 Eur- a.
VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 703,12 kn/ 93,32 Eur-a, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) kojom isto sadržajno pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i odbaci tužbu, odnosno odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da se u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi stan koji je označen kao E-24, stan na 4.Katu zgrade 974 k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, 2 sobe, ukupne površine 49,50 m2, uz pripadajuću drvarnicu, na adresi [adresa] u [adresa]. Nije sporno da je na vratima stana promijenjena brava te da tužitelj nema ključeve od predmetne brave,
- da je tužitelju bila određena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tuženice, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 50 (pedeset) metara te da je stoga tužitelj odselio iz stana na adresi [adresa]. u [adresa] kao i da je mjera zabrane istekla 25. lipnja 2022.g.,
- da je tužitelj dana 26. lipnja 2022. po isteku sigurnosne mjere, u pratnji dva svjedoka, pokušao ući u stan na adresi [adresa]., a tako proizlazi i iz službene zabilješke PP Dubrovnik od 26. lipnja 2022.,
- da su stranke suposjednici stana na adresi [adresa] u [adresa] gdje su živjeli zajedno dok tuženiku nije određena sigurnosna mjera, nakon čega je isti iz stana odselio s dijelom osobnih stvari, dok je dio njegovih stvari ostao u stanu,
- da iz iskaza saslušanog svjedoka NR, koji je sin parničnih stranaka proizlazi da je tužitelj u svibnju 2020. priveden zbog fizičkog napada na tuženicu te da je iz tog postupka rezultirala mjera zabrane prilaska od kada tužitelj u stvari više nije živio u stanu zajedno sa tuženicom. Od tada je jedno vrijeme živio u [adresa], a naknadno je preselio u okolicu Zadra,
- da je tužitelj dana 26. lipnja 2022. saznao da je tuženica na predmetnoj nekretnini- stanu promijenila bravu u nakani da spriječi i onemogući tužiteljev ulazak u nekretninu-stan,
- da iz navoda tuženice i svjedoka ŠR proizlazi da nije ona promijenila bravu već da je to učinio njezin sin NR, koji u svom iskazu potvrđuje da je uz pomoć ujaka promijenio bravu na ulaznim vratima stana, čemu se njegova majka nije protivila.
6. Osnovano prvostupanjski sud pri tom zaključuje, na temelju iskaza stranaka i svjedoka da je tužitelj preselio u okolicu Zadra u cilju da svoje ponašanje uskladi sa izrečenom sigurnosnom mjerom. Osim toga tužitelj je i dalje primao poštu na adresi u [adresa] te je dio njegovih osobnih stvari i dalje ostao u stanu, što među strankama nije sporno.
7. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 79/06, dalje: ZV) propisano je, da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom čl. 10. st. 6. ZV propisano je, kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.
Odredbom čl. 24. st. 1. ZV propisano je, da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, što je u konkretnom slučaju ostvareno.
8. Osnovano tuženica u žalbi prigovara, da sud nije ocijenio, je li za podnošenje tužbe protekao objektivni rok, a čemu je prigovoreno u postupku.
9. Odredba čl. 21. st. 1. i st. 3. ZV propisuje da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu je oduzeo posjed, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
10. Tužitelj je nedvojbeno saznao da ne može otvoriti ulazna vrata stana 26. lipnja 2022.g., ali je tuženica iskazala da je do promjene brave došlo 2020., nakon napada tužitelja na tuženicu, a na taj je način iskazivao i svjedok NR, sin stranaka (da je promijenio bravu na ulaznim vratima stana nakon što je u svibnju 2020. donesena mjera odnosno nakon što je tuženik iselio.
11. Na taj način ostala je odlučna činjenica za ocjenu pravovremenosti tužbe – kada je došlo do promjene brave u stanu stranaka u Dubrovniku, a što predstavlja čin smetanja – jer nije utvrđeno je li istekao objektivni rok za podnošenje iste. Tuženica naime nesporno nije bravu promijenila 26.6.2022., već je tada tužitelj za isto saznao, pa se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev da bi tuženica 26.6.2022. smetala tužitelja u suposjedu spornog stana, kako je to odlučio prvostupanjski sud.
12. Stoga će u ponovljenom postupku sud utvrditi, kada je došlo do čina smetanja promjenom brave stana stranaka u Dubrovniku, te u skladu s tim, ocijeniti i prigovor tuženice da je tužba nepravovremena zbog proteka objektivnog roka, te bi je trebalo odbaciti.
13. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem je ista osporena žalbom (točke IV. I V. izreke prvostupanjskog rješenja) jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
14. Na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. siječnja 2024.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović
