Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: 42. Pp-2366/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice Z. G., radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Čazma Klasa: 211-07/23-5/20279, Urbroj: 511-02-06-23-1 od 26.7.2023., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenice, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 5. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENICA Z. G., O.:...5, kćerka S. i K., r. L., rođena ... u B., s prebivalištem u Č., F. V. 9., državljanka Republike Hrvatske, umirovljenica, 500,00 eura, udata, 1 dijete, srednja stručna sprema, pismena, prekršajno neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
I da je nepoznatog dana između 17. srpnja 2023. i 23. srpnja 2023., u popodnevnim satima, u obiteljskoj kući u ulici F. V. 9. u Č., nasilnički se ponašala u obitelji prema osobi starije životne dobi na način da je majku K. K., rođenu ... studenog ..., nakon kraće verbalne prepirke oko novca, udarila otvorenim dlanom ruke u predjelu glave u obraz,
pa da bi time počinila prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Čazma podnijela je protiv okrivljenice Optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/20279, Urbroj: 511-02-06-23-1 od 26.7.2023., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenica se očitovala o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnila kako se ne smatra krivom za prekršaj stavljen joj na teret.
3. Ispitana Z. G. navodi da od njezine strane kritične zgode nije bilo izražavanja nasilničkog ponašanja prema majci K. K. na način da bi je nakon verbalne prepirke oko novca otvorenim dlanom ruke udarila u predjelu obraza. Naime, ona je jedna od dvije kćeri oštećene, time da unazad niz godina njena druga kćer nije vodila brigu o majci, tako da je oštećena zadnjih gotovo 3 godine živjela kod nje u kući sa njenom obitelji. Prije toga majka je živjela u mjestu D. u obiteljskoj kući koja je bila nekada njeno vlasništvo, ali nakon što je prešla živjeti kod nje majka je tu kuću prepisala njoj u vlasništvo. Međutim, u toj kući nema osnovnih uvjeta za život, jer unutar kuće nije sprovedena voda i kupatilo i toalet, a bunar u dvorištu se urušio, dok bi se moglo eventualno tokom zime grijati na drva. Kako je majka visoke starosne dobi ne bi mogla živjeti sama u toj kući. Napominje da je majka za vrijeme boravka kod nje u obitelji više puta tražila da ode živjeti nazad sama u navedenu kuću, ali joj je pokušavala uvijek od te ideje odgovoriti iz spomenutih razloga. Neposredno prije nego je uslijedila ova prijava za nasilje majka je inzistirala od njenog supruga da je odveze sa osobnim stvarima u tu kuću, što je on odbio, a majci je pokušavala pojasniti da ne može živjeti tamo sama, jer nema zato uvjete. Inače, što se tiče navodnog novca, napominje da nije s majkom nikada imala svađu oko toga, jer joj je ona podizala mirovinu u banci i ukupan iznos joj predala , a ona joj je po potrebi i želji davala manje iznose novca od te mirovine ako je željela da joj se nešto posebno kupi. Stoga nisu oko toga imali nikada spor, a svakako nije bilo razloga i povoda da majku fizički napadne kao osobu starije životne dobi. Ona je dementna osoba i jasno je za vrijeme trajanja života s njom razabrala da voli izmišljati pojedine životne situacije koje se nisu dogodile. Stoga može zaključiti da je prijavljivanje nasilja koje se nije dogodilo prema njoj rezultat toga što ona i suprug nisu željeli nju odvesti u navedenu kuću u mjesto D., što je isključivo trebalo ići njoj u korist, jer ne bi mogla tamo sama živjeti. U tom smislu je njena tvrdnja o fizičkom nasrtaju na nju izmišljena i poriče prekršaj u cijelosti.
4. Obzirom da je okrivljenica porekla prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao oštećenu K. K., kao majku okrivljenice, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećene u svojstvu svjedoka te zapisnik o ispitivanju okrivljenice u svojstvu osumnjičenika.
5. Ispitana K. K. iskazuje da je ona majka okrivljenice te je živjela sa njom i njenom obitelji nekoliko godina u obiteljskoj kući, time da je kćer odnosno okrivljenica nije nikada fizički zlostavljala, posebno da bi je unazad nekoliko mjeseci dva puta ošamarila u predjelu obraza odnosno lica. Također se ne prisjeća činjenice da bi joj okrivljenica uzimala bespravno novac i da bi od nje tražila povrat tog novca i da bi između njih zbog toga dolazilo do nesuglasica. Napominje da ima još jednu kćer koja živi u mjestu S., ali je ona dugo vremena nije posjećivala niti nazivala, pa niti u vrijeme dok je živjela kod okrivljenice kao druge kćeri. Može reći da je odlučila napustiti život sa okrivljenicom i njenom obitelji samo iz razloga što je u jednom trenutku prije nekoliko mjeseci došlo do prepirke između okrivljenice i njenog supruga, pa je smatrala da bi mogla biti odgovorna za tu svađu te je kćeri rekla da bi željela promijeniti životnu sredinu, tako da sada živi u udomiteljskoj obitelji i zadovoljna je sa tim smještajem. Nakon što joj se predočuje činjenica da je nakon događaja pred policijom iskazala kako ju je okrivljenica tjelesno zlostavljala na opisani način, ističe da to nije točno i očito je pogrešno protumačena sa svojim iskazom, jer je okrivljenica doista nije nikada tjelesno maltretirala. Napominje da okrivljenica njoj ne duguje novac niti se to događalo ranije, već joj je po svojoj želji mogla dati neki iznos novca od mirovine. Na kraju ističe da je otišla u nadležni zavod za socijalni rad prijaviti kćer samo iz razloga što se ona izjasnila da više ne želi da ona živi s njom u kući, ali nikako zbog toga što bi ona nju tjelesno maltretirala ili joj uzimala novac, jer to ne odgovara istini.
6. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenica predmetne zgode nalazila u obiteljskoj kući te bila u razgovoru sa oštećenom.
7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se okrivljenica tom prilikom nasilnički ponašala prema majci kao osobi starije životne dobi fizičkim napadom na nju i to tako da bi je otvorenim dlanom ruke udarila po obrazu.
8. Na temelju provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenica ovom prilikom nije ponašala na način koji nije prihvatljiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je stoga oslobođena optužbe.
9. Nakon što se okrivljenica izjasnila da se ne smatra krivom za spomenutu inkriminaciju, u obrani je istaknula da se nikada prema majci kao osobi starije životne dobi nije ophodila nasilno, posebno da bi je u spomenutom periodu u bilo kojem trenutku jednom ili dva puta udarila po licu otvorenim dlanom ruke. Nastavno ističe da je majka prilično dementna osoba te je posljednje tri godine živjela kod nje u kući s njenom obitelji, jer u drugoj kući koju je posjedovala više nije mogla živjeti sama obzirom da u toj kući nema primjerenih i prisojnih uvjeta za život. Uvijek se slagala s majkom te joj udovoljavala za njene potrebe i nije bilo razloga da je tjelesno zlostavlja. Jedini nesporazum postojao je u trenutku kada je majka poželjela vratiti se u spomenutu kuću u mjesto D., pa ju je ona odgovara da to ne učini zbog neprimjerenih uvjeta za život u toj kući. U svakom slučaju tokom boravka majke kod nje zapazila je da je ona prilično dementna zbog svoje dobi tako da je povremeno govorila o stvarima koje se nisu dogodile ili nisu realne, pa stoga smatra da je i ovaj događaj u potpunosti izmislila.
10. Upravo je sama oštećena kao majka okrivljenice u svojem iskazu u cijelosti potvrdila i potkrijepila obranu okrivljenice ističući kako doista od strane kćeri prema njoj nije bilo apsolutno nikakvog nasilničkog ponašanja fizičke naravi i to na način da bi je u bilo kojem trenutku dok je boravila kod nje u obitelji okrivljenica tjelesno napala i udarala otvorenim dlanom ruke po licu. time oštećena izrijekom tvrdi da se takvo što nije nikada dogodilo niti je to bio razlog zbog kojeg je ona odlučila napustiti život sa okrivljenicom i njenom obitelji. također jasno napominje da joj okrivljenica kao kćer nije nikada bespravno uzimala njen novac od mirovine već joj je ona povremeno i po potrebi svojom voljom nekada davala manji iznos novca. Kod toga dodaje kako je u Zavodu za socijalni rad tražila drugi smještaj koji joj je i pronađen samo iz razloga što je imala priliku pratiti obiteljsku svađu između kćeri i njenog supruga, pa je zaključila kako bi ona mogla biti uzrok njihovoj svađi zbog boravka u njihovoj obitelji, što znači da nikako napuštanje te obitelji nije uzrokovano zlostavljanjem od strane okrivljenice. I na kraju je oštećena upućena na to kako je o nasilnom činu iskazivala neposredno nakon događaja gdje je iskazala da ju je kćer dva puta otvorenim dlanom ruke ošamarila po licu, pri čemu ponovno i izričito tvrdi da se takvo što nije nikada dogodilo i da je bila uvijek dobra sa okrivljenicom kao kćerkom, što znači da su je službene osobe pogrešno razumjele kada je opisivala pojedine događaje i život u obitelji dok je boravila kod okrivljenice.
11. Time je oštećena pred sudom u potpunosti opovrgnula iznesene tvrdnje iz prvotnog iskaza koji je valjan i zakonit dokaz obzirom da je ispitanik pravilno upozoren o svim svojim pravima kao privilegirani svjedok te je sadržaj iskaza osobno potpisan. Tako se uvidom u predmetni iskaz doista razabire da je oštećena napomenula kako ju je otprilike tjedan dana prije pružanja iskaza kćer Zdenka ošamarila dva puta nakon što je tražila da joj vrati novac koji joj je prije uzela.
12. S druge strane, sama okrivljenica je također ispitana u svojstvu osumnjičenika odmah po događaju te se i njezin iskaz smatra valjanim i može predstavljati dokaz u postupku, pri čemu je ona potpuno identično ukazivala na zahtjeve oštećene dok je živjela s njom u obitelji i razlog zbog kojeg joj je oponirala da nije prihvatljivo voditi je da sama živi u drugoj kući u kojoj ne postoje minimalni uvjeti za život. Time okrivljenica nije mijenjala obranu niti je u bilo kojem trenutku ukazivala na postojanje problema koje bi joj izazivala oštećena, tako da ona uopće ne zna razlog i motiv zbog kojeg je oštećena inzistirala da promjeni životnu sredinu osim što je potencijalno i životno prihvatljivo da je do toga došlo iz razloga što oštećenu niti ona niti njen muž nisu željeli odvesti u drugu obiteljsku kuću do čega je došlo samo radi zaštite njezinih interesa kada u toj kući nisu osigurani minimalni higijenski i drugi uvjeti za stanovanje, zbog čega je takva odluka bila ispravna.
13. Što se tiče pruženih iskaza od strane same oštećene svakako valja naglasiti da se radi o osobi vrlo visoke starosne dobi kod koje se pri prvom kontaktu i komunikaciji može jasno zaključiti i od strane laika da je kod nje prisutna staračka demencija, koju činjenicu su prvotno zaključili i policijski službenici koji su obavljali razgovor sa njom. Tako se oštećena prilikom pružanja iskaza povremeno gubila u vremenu pogrešno iskazujući u kojem mjesecu u godini je pristupila sudu, nakon čega je ipak razložno i realno opisivala suživot sa okrivljenicom u njenoj obitelji i višestruko ponavljala kako prema njoj kćer Z. nikada nije bila nasilna, posebno fizičkim putem niti joj je uzimala ikakav novac. Pri tome je pružala kvalitetno i životno prihvatljivo pojašnjenje o razlozima zbog kojih je tražila drugi smještaj i napuštanje obitelji okrivljenice, tvrdeći kako je smatrala da je ona izvjestan "teret" za okrivljenicu i njenu obitelj zbog prisutnosti u obiteljskoj kući, jer je zapazila kako se njena kćer sa suprugom prepire i svađa. Obzirom na naprijed izneseno svakako se njezin prvotni iskaz mora uzeti sa znatnom rezervom i otklonom, tim više što se već u tom trenutku nije mogla sa sigurnošću i relevantno izjasniti kojeg se dana potencijalno dogodilo navedeno nasilje od strane kćeri prema njoj, a napose i stoga što nikako nije mogla potvrditi da li ju je druga kćer posjećivala i koliko često u trenucima dok je živjela i boravila kod okrivljenice u obiteljskoj kući. Stoga je očito da je oštećena vremenski, pa čak i prostorno, povremeno izvan realnosti i zbilje, tako da sud s razlogom zaključuje da je doista sadržaj prijave o nasilnom činu prema njoj od strane okrivljenice isključivo plod njezine mašte i trenutnog psihičkog statusa zbog oštećenja kognitivnih funkcija uslijed starosti.
14. Upravo uslijed svega iznesenog, te činjenice da je okrivljenica u dva navrata potpuno identično iznosila svoju obranu uz izraženu iznenađenost i nemogućnost objašnjenja razloga radi kojeg je oštećena odlučila promijeniti životnu sredinu, sud nalazi da je takva obrana krajnje uvjerljiva i prihvatljiva, tim više što su sve njezine tvrdnje u postupku dodatno potkrijepljene iskazom same oštećene.
15. Zbog naprijed navedenih razloga u nedostatku valjanih i prihvatljivih dokaza o nezakonitom ponašanju okrivljenice u smislu fizičkog nasilja prema majci kao osobi starije životne dobi, sud ju je za odnosni prekršaj oslobodio optužbe.
16. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.
U Bjelovaru, 5. prosinca 2023.
Zapisničar SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r. Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.
Dostaviti:
- Okrivljenici
- Podnositelju Optužnog prijedloga
- po pravomoćnosti
- Oštećenoj K. K., O. dom, ulica K. Z. 4, Č.
- Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Čazma
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
ANDREA HUDOLETNJAK