Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-880/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MT, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-223/2021 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalbe optuženog MT odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-223/2021 od 23. ožujka 2023., optuženi MT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11., činjenično opisano izrekom te presude, nakon čega je na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni NK "Drava" Kuršanec s imovinskopravnim zahtjevom je upućen u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja Domagoja Štefana, koji su pali na teret proračunskih sredstava.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi MT osobno ali i po branitelju Domagoju Štefanu, odvjetniku iz Čakovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se optuženika oslobodi od optužbe za predmetno kazneno djelo.
3. S obzirom na sadržaj tih dviju žalbi, one će se razmotriti kao jedinstvena žalba optuženika.
4. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je ODO u Čakovcu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.
5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
6. Žalba je neosnovana.
7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je „izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi, presuda nema razloge i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude iz sadržaja iskaza danih u postupku i samih tih iskaza“, na koji način parafrazira dio ove zakonske povrede, ne navodeći u čemu se ona sastoji.
7.1. Nasuprot tome, pobijana presuda je razumljiva i njeno obrazloženje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su jasni i u svemu u suglasju. Nema ni bilo kakve proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, tako nije ostvarena istaknuta povreda kaznenog postupka, a niti bilo koja druga koja bi proizlazila iz žalbenih navoda.
8. U okviru bitne povrede kaznenog postupka, optuženik ističe da se je prvostupanjski sud nalazio u „dvojbi“ glede “…postojanja odlučnih činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona…“, zbog čega je „…trebao riješiti presudom na način koji je povoljniji…“ za njega, čime ukazuje da je pobijana presuda rezultat povrede pravila „in dubio pro reo“, upirući tako na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3., u vezi s člankom 3. stavka 3. ZKP/08.
8.1. Međutim, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede potonje odredbe kaznenog postupka, jer nakon svih izvedenih dokaza ni jedna odlučna činjenica nije ostala u dvojbi, iz kojeg razloga nije bilo potreba za primjenom ove zakonske odredbe, a do koje se (inače) dolazi, tek nakon što prvostupanjski sud i nakon sveobuhvatne analize i ocjene svih izvedenih dokaza (članak 450. stavka 2. ZKP/08.) i primjene načela slobodne ocjene dokaza (članak 9. stavka 3. ZKP/08.), nije bio u mogućnosti otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice.
9. Nadalje, nije osnovana žalba optuženika ni zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu zakonski ne označava, već u biti obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje, smatrajući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
9.1. Suprotno tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, ispravno primijenio kazneni zakon, kada je optuženika zakonito proglasio krivim za kazneno djelo teškom krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezu članka 228. stavka 1. KZ/11.
10. Žali se optuženik i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da presudu pobija samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne ističe koje to odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, niti za takve neutvrđene činjenice nudi bilo kakve dokaze. Smatra da prvostupanjski sud nije mogao pobijanu presudu temeljiti isključivo na njegovoj obrani, koju je dao u prethodnom postupku, kojom prilikom je ispitan u skladu s člankom 208a ZKP/08., kada je priznao da je počinio predmetno kazneno djelo, a pri tome nije uzeo u obzir iskaze svjedoka TT i ST iz kojih proizlazi da se je u vrijeme inkriminiranog događaja nalazio kod kuće. Na izneseni način optuženik prigovara ocijeni iskaza ovih svjedoka i ostalih izvedenih dokaza i da je iz takve ocjene izveden pogrešan zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti u odnosu na kazneno djelo koje je na raspravi porekao.
10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik kritične zgode počinio kaznena djela za koja je optužen, a za koja djela je kazneno odgovoran. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni na ocjeni vjerodostojnosti ispitanih svjedoka i ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, uslijed čega i zaključci prvostupanjskog suda o postojanju svih važnih i odlučnih činjenica, zasnovani su na izvedenim dokazima.
10.2. Naime, prvostupanjski sud je detaljno analizirao obranu optuženika, jasno navodeći zašto prihvaća obranu danu u prethodnom postupku, kojom prilikom je priznao u cijelosti počinjenje kaznenog djelo (a zašto ne vjeruje kada je na raspravi izmijenio svoju obranu i porekao kazneno djelo koje mu se optužbom stavlja na teret). Obrana optuženika dana u prethodnom postupku, dana je u skladu s člankom 208a ZKP/08., koja je u svemu valjana i zakonita. Opravdano ju je prvostupanjski sud ocijenio istinitom, koja obrana je potkrijepljena pročitanim zapisnicima i potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta iz kojih je nesporno utvrđeno da su od njega oduzete određene pokretne stvari (prijenosno računalo, četiri nogometne lopte, kompresor za pupanje lopti i jedna sportska torba), koje stvari potječu od izvršenja predmetnog kaznenog djela. Kada se sve to dovede u vezu i s potvrdom o vraćanju privremeno oduzetih predmeta te s prihvaćenim iskazima svjedoka KT, RT i ČT, onda nema nikakve dvojbe o tome da je optuženik kritične zgode zajedno i dogovorno s maloljetnicima GT i DT, pogodnim predmetom razbio prozor na prostorijama Nogometnog kluba „Drava“ iz Krušanca, nakon čega su otuđili predmete, ukupne vrijednosti 7.510,00 kuna, sve pobliže opisano u izreci pobijane presude.
10.3. Stoga, prvostupanjski sud je pravilno otklonio obranu optuženika, kada je na raspravi tvrdio da nije počinitelj predmetnog djela, jer se je u to vrijeme nalazio kod svoje kuće (alibi). Naime, takvu obranu svojim iskazima formalno potvrđuju ispitani svjedoci TT (majka optuženika) i ST (izvanbračna supruga), koje iskaze s pravom prvostupanjski sud ne prihvaća, smatrajući da su pristrani i neobjektivni, kao i iskazi maloljetnika GT i OT, koji su sudjelovali u počinjenju djela, a pored toga suprotni su činjenicama, koje proizlaze iz gore pročitanih isprava (čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti nisu dovedeni u bilo kakvu sumnju) te iz iskaza spomenutih svjedoka.
10.4. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude, na koji način je optuženik skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1 u vezi s člankom 228. stavka 1. KZ/11., a što je sve izneseno u njenom obrazloženju, koje sadrži logične i uvjerljive razloge o svim (važnim i) odlučnim činjenicama, koja činjenična utvrđivanja prihvaća i ovaj sud, za koji su dani argumentirani razlozi, na koje se upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
10.5. Zbog svega rečenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o kazni.
11.1. Kako nije iznio nikakve razloge pobijanja iz te žalbene osnove, ona je razmotrena po službenoj dužnosti, nakon čega je utvrđeno da je prvostupanjski sud pravilno cijenio i vrednovao sve okolnosti, koje su u skladu s člankom 47. KZ/11., utjecale na izbor vrste i mjere kazne.
11.2. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja (da je otac dvoje maloljetne djece i da je dosad u četiri navrata osuđivan za ista kaznena djela protiv imovine (list 112 -113 spisa), a koje okolnosti su utjecale na vrstu i visinu kazne.
11.3. Na njegovoj strani, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve utvrđene okolnosti, očito uzimajući u obzir i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, težinu i posljedice počinjenog djela, kao i njegovu društvenu opasnost, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim. Samo ovakvom izrečenom kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud (i po ocjeni ovoga suda), ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
12. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, koje ovaj sud ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 16. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
