Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-755/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ČO i dr., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – sudjelovanje u tučnjavi iz članka 122. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i 1. optuženog ČO, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1237/2020 od 30. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženog ČO odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 1237/2020 od 30. ožujka 2023., 1. optuženi ČO, 2. optuženi MO i 3. optuženi ŠO proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – sudjelovanje u tučnjavi iz članka 122. stavka 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 122. stavka 1. KZ/11. 1. optuženom ČO, 2. optuženom MO i 3. optuženom ŠO svakom izrečena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 1. optuženom ČO, 2. optuženom MO i 3. optuženom ŠO izrečena je uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko 1. optuženi ČO, 2. optuženi MO i 3. optuženi ŠO svaki u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) 1. optuženom ČO, 2. optuženom MO i 3. optuženom ŠO je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka i to svaki u iznosu 200,00 eura (dvjesto eura) /1.506,90 kuna (tisuću petsto šest kuna i devedeset lipa).

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da 1. optuženom ČO, 2. optuženom MO i 3. optuženom ŠO izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju i s duljim rokom provjeravanja.

2.1. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i 1. optuženi ČO po branitelju Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

5. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća nije pristupio 1. optuženi ČO, njegov branitelj Franjo Ribić, odvjetnik iz Zagreba, a niti državni odvjetnik. Dostave poziva su uredno iskazane pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Uvodno 1. optuženi ČO ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju zakonski ne označava, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da bi se radilo o povredi iz članka 468. stavka 11. ZKP/08., navodeći da „presuda ima nedostatak zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi, kao i njenim razlozima, u kojoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji razlozi su očito nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i iskaza“. Ukazuje da prvostupanjski sud „…proturječi sam sebi i razlozima presude na način da činjenična utvrđenja istih okolnosti cijeni različito, na otegotni način za optuženika“. Ovakvim razlozima istaknute povrede, optuženik izražava nezadovoljstvo ocjenom izvedenih dokaza, što ukazuje da je ovdje riječ o prigovoru činjenične naravi.

7.1. Osim toga, obrazloženje pobijane presude sadrži sve potrebne i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koje tvore obilježja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, pri čemu su navedeni i razlozi u pogledu izravne namjere kao odlučne činjenice, uslijed čega izreka presude sadrži potpun i razumljiv opis radnji počinjenja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iscrpno izložio rezultat svih izvedenih dokaza, ali i obranu optuženika, koje dokaze je detaljno cijenio, analizirao i temeljito ispitao, koje je međusobno uspoređivao i konfrontirao, nakon čega je u razlozima presude bez bilo kakve proturječnosti naveo zašto nije prihvatio obranu 1. optuženog ČO i 2. optuženog MO, zašto nije prihvatio iskaz svjedoka oštećenika KO, iskaze svjedoka ĐO, UO, EO, iskaz (nalaz i mišljenje) sudsko medicinskog vještaka dr. Pere Bubala, ali i sve pročitane isprave, čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Ovo je ujedno razlog za otklon obrane obojice optuženika uz pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključak da su ostvarili sva bitna obilježja, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu kaznenog djela sudjelovanje u tučnjavi koja je imala za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu druge osobe (navedenog oštećenika) iz članka 122. stavka 1. KZ/11., zbog čega žalba iz ove žalbene osnove nije utemeljena.

8. Pobijajući presudu zbog povrede kaznenog zakona, optuženik ovu povredu zakonski ne označavaju, niti obrazlažu, dok iz sadržaja njihovih žalbi proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako su izrekom pobijane presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje su sva trojica optuženika proglašeni krivima i osuđeni, onda nikako ne postoji povreda kaznenog zakona.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

1.optuženi ČO tvrdi da nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Naglašavajući da nije došlo do utvrđenja svih odlučnih činjenica, analizirajući izvedene dokaze na svoj subjektivan način, ukazujući da je izvedene dokaze trebalo cijeniti „…pojedinačno i u međusobnoj povezanosti…". U biti, ovaj optuženik polemizira s razlozima pobijene presude, sugerirajući da nije počinitelj kaznenog djela, a u žalbi ne iznosi ništa novog što nije naveo u svojoj obrani i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao. Na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala, ponavlja svoju obranu, pobijajući bez valjanih protuargumenata samo ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Nasuprot tim žalbenim tvrdnjama, ovaj sud nalazi da se pobijana presuda temelji na izvedenim dokazima koje je prvostupanjski sud valjano analizirao, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega je potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice te u vezi s tim pravilno primijenio kazneni zakon. Ovaj optuženik ponavlja svoju obranu koju je dao tijekom postupka, koju je obranu i ostalih optuženika, prvostupanjski sud osnovano ocijenio nevjerodostojnima i neistinitima, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka oštećenika KO, iskaza svjedoka ĐO, UO, EO, iskaza (nalaza i mišljenja) sudsko medicinskog vještaka dr. Pere Bubala, ali i ostalih izvedenih i pročitanih isprava. Iskazi ovih svjedoka su u dostatnoj mjeri određeni i okolnosni, koji na dovoljno pouzdan način čine opravdanim osporavano činjenično stanje, jer ni iz žalbenih navoda, a niti iz sadržaja isprava i zapisnika o izvedenim dokazima ne proizlazi da bi imali bilo kakav razlog da neistinito terete sva tri optuženika za počinjenje onih radnji, kako su opisane u izreci pobijane presude.

9.2. Naime, na temelju navedenih dokaza nepobitno je utvrđeno da su sva trojica optuženika u cilju da se fizički obračunaju, nasrnuli na KO na način da su ga udarali rukama i nogama po glavi i tijelu, kojom prilikom je zadobio niz ozljeda opisanih u izreci pobijane presude, na koji način su svjesno i voljno sudjelovali u tučnjavi, koja je imala za posljedicu da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a za sva svoja činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je dao iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelj da ne bi došlo do nepotrebnog ponavljanja.

10. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika, a niti optuženika kada svatko sa svog stajališta pojašnjavaju da je izrečena i primijenjena uvjetna osuda neprimjerena.

10.1. Državni odvjetnik ističe da je izrečene uvjetna osuda optuženiku preblaga, ukazujući da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, pri čemu je propustio kao otegotno cijeniti okolnost da je kod sebe držao veću količinu droge, a s druge strane optuženik smatra da je izrečene uvjetna osuda prestroga jer je kazna zatvora od jedne godine previsoko odmjerena, a rok provjeravanja od četiri godine neopravdano dugačak.

10.2. Razmatrajući odluku o kazni, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje su utjecale na odabir vrste i visine kazne optuženiku pa je kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, primjereno držanje pred sudom, ali smanjenu ubrojivost, a kao otegotno ništa nije našao utvrđenim.

10.3. Nasuprot tim žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća sve okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu koje utječu na odabir vrste i visine kazne. Opravdano je optuženiku kao olakotno cijenjeno (dosadašnju neosuđivanost, primjereno držanje pred sudom i da je otac troje maloljetne djece), a kao otegotno ništa nije našao utvrđenim. Međutim, državni odvjetnik i optuženik ne iznose neke nove činjenice i okolnosti koje bi bile od utjecaja za odabir vrste i mjere kazne, a koje nisu bile predmet analize i ocjene prvostupanjskog sudu, već prigovaraju danom značaju utvrđenim okolnostima od strane prvostupanjskog suda.

10.4. Prvostupanjski sud je sve utvrđene okolnosti i one istaknute u žalbama u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, kako prilikom određivanja kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a u konačnici i primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine.

10.5. Cijeneći navedene okolnosti, a uzimajući u obzir jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke, tada sve to u svojoj ukupnosti opravdava da se 1. optuženi ČO osudi na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, koja kazna zatvora se neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Ona je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim, uslijed toga će se samo ovakvom izrečenom uvjetnom osudom, ne težom ili blažom, kako plediraju žalitelji, ostvarit svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

11. U odnosu na žalbu o troškovima kaznenog postupka, ovaj žalbeni navod optuženik posebno ne obrazlaže pa u vezi s tim, valja istaći da u slučaju nemogućnosti plaćanja troškova kaznenog ostupka uvjek postoji mogućnost promjena odluke u tom dijelu, suglasno odtredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08.

12. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 16. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac