REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 401/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika Grada Labina, Labin, Titov trg kbr. 11 (OIB: 19041331726), zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku iz Labina, radi utvrđenja uznemiravanja prava vlasništva nekretnine, prestanka uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-937/2019-2 od 28. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl. br. P-137/2019-24 od 23. svibnja 2019., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Tužitelju se dopušta revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-937/2019-2 od 28. rujna 2020. u odluci o njegovim zahtjevima na utvrđenje da ga je tuženik uznemiravao u ostvarivanju prava vlasništva prijepornih nekretnina te na obvezivanje ("Nalaže se...) tuženika da ga prestane uznemiravati u ostvarivanju prava vlasništva tih nekretnina, da izvrši povrat u prijašnje stanje ceste „na način da snizi sadašnju razinu ceste na poziciji kolnog ulaza“ na njegove nekretnine te izvede radove potrebne za omogućavanje prilaza na ove vozilom bez izvedbe rampi kao i da „ukloni potporni zid visine cca 130 cm koji se nalazi na ulazu u te nekretnine i izvede radove na prometnici potrebne za izgradnju ulaza na ove u širini od 2 metra te izgradi kanal za usmjeravanje oborinskih voda sukladno pravilima struke...“, time da mu se zabrani „svako takvo ili slično uznemiravanja prava vlasništva nekretnina“, sve u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja pod 1./ i 2/:

1./ Da li u parnici pokrenutoj temeljem odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužbeni zahtjev mora biti određen na način da sadrži detaljne radnje koje bi se trebale poduzeti radi uspostave ranijeg stanja ili je dovoljno da je isti određen u onoj mjeri koji je razumljiv svakoj prosječnoj ili stručnoj osobi, kako bi sudska odluka bila podobna za određivanje i provedbu ovrhe?

2./ Da li sud čini bitnu povredu odredbi postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u slučaju kada odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužbeni zahtjev nije razumljiv i podoban za raspravljanje i odlučivanje tj. nije podoban za ovrhu, bez da je prethodno, sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a pozvao tužitelja na ispravak i dopunu tužbe na način da u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a jasno postavi određeni zahtjev?

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

- u točki I. izreke, prihvaćena je žalba tuženika i preinačena (očitom greškom u pisanju navedeno je: „ukida se...“) prvostupanjska presuda u stavku I. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik uznemiravao u ostvarivanju prava vlasništva „nekretnina koje se sastoje od k. č. [katastarska čestica] livada, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], dvorište, kuća, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica], livada, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].",

- u točki II. izreke, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci iz stavka II., kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja na obvezivanje tuženika: da prestane uznemiravati ga u ostvarivanju prava vlasništva njegovih nekretnina; da izvrši povrat u prijašnje stanje ceste označene kao k. č. br. [katastarska čestica], na način da snizi sadašnju razinu ceste na poziciji kolnog ulaza na njegove nekretnine te izvede radove potrebne za omogućavanje prilaza na predmetne nekretnine vozilom bez izvedbe rampi; da ukloni potporni zid visine cca 130 cm koji se nalazi na ulazu u njegove nekretnine i izvede radove na prometnici potrebne za izgradnju ulaza na te nekretnine u širini od 2 metra te izgradi kanal za usmjeravanje oborinskih voda sukladno pravilima struke (sve i sa time da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično uznemiravanja prava vlasništva istih nekretnina tužitelja); naknaditi mu štetu na ime uništenih dijelova automobila prilikom propadanja u rešetku od 24.312,14 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; naknaditi mu štetu na ime izgubljene dobiti po osnovi najamnine od 75.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- u točki III. izreke, prihvaćena je žalba tuženika te odbijena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u stavku III. izreke tako da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku uzrokovani parnični trošak od 6.200,00 kn.

2. Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - obzirom da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema pravnog shvaćanja revizijskog suda:

1./ Da li u parnici pokrenutoj temeljem odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužbeni zahtjev mora biti određen na način da sadrži detaljne radnje koje bi se trebale poduzeti radi uspostave ranijeg stanja ili je dovoljno da je isti određen u onoj mjeri koji je razumljiv svakoj prosječnoj ili stručnoj osobi, kako bi sudska odluka bila podobna za određivanje i provedbu ovrhe?

2./ Da li sud čini bitnu povredu odredbi postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u slučaju kada odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužbeni zahtjev nije razumljiv i podoban za raspravljanje i odlučivanje tj. nije podoban za ovrhu, bez da je prethodno, sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a pozvao tužitelja na ispravak i dopunu tužbe na način da u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a jasno postavi određeni zahtjev?

3./ Da li drugostupanjski sud odlučujući o žalbi, čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 373.a st. 1. t. 2. istog Zakona, u slučaju kada u obrazloženju presude kojom preinačuje prvostupanjsku presudu, propusti navesti razloge zbog čega je drukčije utvrdio činjenično stanje od prvostupanjskog suda, odnosno, kada u obrazloženju propušta navesti jasne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka u predmetu?

4./ Da li drugostupanjski sud odlučujući o žalbi, čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 373. istog Zakona, u slučaju kada u izreci presude kojom zapravo preinačuje prvostupanjsku presudu, navodi da se prvostupanjska presuda ukida?

Drži da odgovori na ta pitanja „zasigurno utječu na razvoj prava kroz sudsku praksu glede parnica koje pokreću vlasnici nekretnina u postupcima radi zaštite prava vlasništva.“

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

4. Prijedlog je dopušten u odnosu na u njemu postavljena pitanja pod 1./ i 2./.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 28. rujna 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022., te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. S prethodnim u svezi, pitanja tužitelja iz prijedloga valja sagledati imajući na umu da istaknute odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvijati pravo kroz sudsku praksu“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja pod 1./ i 2./ Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se u odnosu na ta pitanja može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - pa su ta pitanja važna i za razvoj te prakse.

To pogotovo:

- u odnosu na prvo pitanje, kraj odredaba čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014. - dalje: ZVDSP-a), prema kojima: (1) „Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.“, (2) „Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.“,

a koje odredbe daju vlasniku nekretnine ovlast tužbom zahtijevati da uznemiravanje (koje se može odnositi i na ograničavanje vlasnika u izvršavanju vlasničkopravnih ovlasti) prestane, ali mu ne daju i ovlast upuštati se u određivanje konkretnih mjera zaštite u postizanju prestanka uznemiravanja, dok (a to pripada području pravnog shvaćanja, a ne, kako to predlagatelj pogrešno drži - prema pitanju pod 3./, činjeničnog utvrđenja) teret dokazivanja da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika (ili da radovi nisu protupravni) stavljaju (čl. 167. st. 2. ZVDSP-a) na tuženika (onoga koji „uznemirava“) - a ne tužitelja (uznemiravanog),

- u odnosu na drugo pitanje, kraj odredbe čl. 109. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.“,

a koja odredba ne predviđa mogućnost odbijanja zahtjeva kao neosnovanog ako nije dovoljno određen, odnosno ako nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti.

9. Stoga je pravilno za zaključiti:

9.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja pod 1./ i 2./ postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“ ili razvijati pravo kroz sudsku praksu),

9.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske, sa druge strane, ne ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja pod 3./ i 4./: osporena presuda je u odnosu na ta pitanja temeljena na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

To napose kraj razloga zbog kojih je revizija dopuštena za pitanja pod 1./ i 2./.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, dok osporenu presudu može preispitivati samo u dijelu na kojeg se to pitanje odnosi, a kako u konkretnom slučaju niti jedno pitanje iz prijedloga nije usmjereno na odluku iz osporene presude o zahtjevima tužitelja za naknadu štete, ovaj sud nije imao razloga koji bi opravdavali da se revizija dopusti i u odnosu na tu odluku.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug