Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž R-583/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice u pravnoj stvari tužitelja T. K. /OIB: …/ iz Z., koga zastupa B. K. i V. S., odvjetnici iz Z., protiv tuženika vode, /OIB: …/ iz Z., koga zastupa D. K., odvjetnica u Odvjetničkom društva M. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4873/2018-53 od 22. veljače 2023., na sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4873/2018-53 od 22. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za nakandu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev:
- za isplatu iznosa od 75.793,11 eura / 571.063,20 kuna[1] na ime bruto plaća sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 1.448,79 eura / 10.915,89 kuna od 6. lipnja 2018.; 428,95 eura / 3.231,91 kuna od 6. srpnja 2018.; 3.437,29 eura / 25.898,29 kuna od 6. kolovoza 2018.; 3.540,55 eura / 26.676,28 kuna od 6. rujna 2018.; 2.497,99 eura /18.821,08 kuna od 6. listopada 2018.; 2.107,11 eura 15.876,01 kuna od 6. studenog 2018.; 1.972,85 eura / 14.863,47 kuna od 6. prosinca 2018.; 1.722,60 eura / 12.978,92 kuna od 6. siječnja 2019.; 1.734,53
1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za jedan euro
eura / 13.068,81 kuna od 6. veljače 2019.; 1.637,60 eura / 12.338,55 kuna od 6. ožujka 2019.; 1.830,16 eura / 13.789,37 kuna od 6. travnja 2019.; 1.592,59 eura / 11.999,38 kuna od 6. svibnja 2019.; 1.686,63 eura / 12.707,93 kuna od 6. lipnja 2019., 1.830,16 eura / 13.789,37 kuna od 6. srpnja 2019.; 2.755,96 eura / 20.764,80 kuna od 6. kolovoza 2019.; 3.292,60 eura / 24.808,08 kuna od 6. rujna 2019.; 3.664,14 eura / 27.607,44 kuna od 6. listopada 2019.; 3.664,14 eura / 27.607,44 kuna od 6. studenog 2019.; 3.680,64 eura / 27.731,80 kuna od 6. prosinca 2019.; 3.680,64 eura / 27.731,80 kuna od 6. siječnja 2020.; 3.680,64 eura / 27.731,80 kuna od 6. veljače 2020.; 3.680,64 eura / 27.731,80 kuna od 6. ožujka 2020.; 3.680,64 eura / 27.731,80 kuna od 6. travnja 2020.; 3.680,64 eura / 27.731,80 kuna od 6. svibnja 2020.; 1.801,40 eura / 13.572,64 kuna od 6. lipnja 2020.; 1.049,70 eura / 7.908,98 kuna od 6. srpnja 2020.; 1.049,70 eura / 7.908,98 kuna od 6. kolovoza 2020.; 1.049,70 eura / 7.908,98 kuna od 6. rujna 2020.; 1.049,70 eura / 7.908,98 kuna od 6. listopada 2020.; 1.049,70 eura / 7.908,98 kuna od 6. studenog 2020.; 1.066,21 eura / 8.033,34 kuna od 6. prosinca 2020.; 1.187,75 eura / 8.949,10 kuna od 6. siječnja 2021.; 1.187,75 eura / 8.949,10 kuna od 6. veljače 2021.; 1.187,75 eura / 8.949,10 kuna od 6. ožujka 2021.; 1.187,75 eura / 8.949,10 kuna od 6. travnja 2021., sve do isplate;
- za isplatu iznosa od 20.408,42 eura / 153.767,25 kuna na ime otpremnine sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate,
- i naknadu parničnih troškova.
Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.434,94 eura / 63.553,06 kuna sa zateznim kamatama od 22. veljače 2023. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2]
.
2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.812,50 eura.
3. U odgovoru na žalbu, tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
3.1. Tuženik zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.244,28 eura.
4. Žalba je neosnovana.
2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
5. Premet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 96.2011,53 eura (razlike u plaćama od 1. svibnja 2018. do 31. ožujka 2021. - 75.793,11 eura, otpremnina – 20.408,42 eura) sa zateznim kamatama i parničnim troškovima.
6. Nije sporno da je:
- tužitelj Odlukom skupštine društva H. v. – h. o. d.o.o. od 5. travnja 2017. imenovan direktorom H. v. - h. o. d.o.o.;
- između tužitelja i društva H. v. – h. o. d.o.o. sklopljen 6. travnja 2017. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim su uređene međusobne obveze, prava i odgovornosti tužitelja i tuženika, i stavljen izvan snage Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je tužitelj do imenovanja na radno mjesto direktora imao sklopljen s tuženikom (članak 1.);
- Ugovorom tužitelj raspoređen na radno mjesto direktora društva na razdoblje od 4 godine /od 6. travnja 2017./ (članak 2. stavak 1.);
- člankom 3. stavkom 1/3. ugovoreno da će odredba članka 2. stavak 1. prestati važiti, među ostalim i opozivanjem prije isteka mandatnog razdoblja;
- društvo H. v. – h. o. d.o.o. pripojeno tuženiku,
- Odlukom skupštine društva H. v. – h. o. d.o.o. broj … od 7. studenog 2017. tužitelj razrješen (opozvan) sa funkcije člana uprave – direktora (Odluka stupa na snagu 8. studenog 2017.), i da u Odluci nisu navedeni razlozi opoziva.
7. Sporno je, pripada li tužitelju od 1. svibnja 2018. do 31. ožujka 2021. pravo na naknadu razlike plaća, između plaća koje je primao na novom radnom mjestu i plaća koje bi primao da nije opozvan sa mjesta direktora tuženika do isteka mandata (ukupno 75.793,11 eura / 571.063,20 kuna), i pravo na otpremninu (20.408,42 eura / 153.767,25 kuna), utoliko što tužitelj nastavno i u žalbi tvrdi da je Odluka o njegovom opozivu donesena suprotno uvjetima i razlozima koji su ugovoreni člankom 5. Ugovora (nije naveden, iako je trebao biti, razlog zbog kojeg je opozvan sa mjesta direktora), da volja ugovornih strana nije bila mogućnost opoziva bez navođenja razloga, što da proizlazi iz članka 6. Ugovora, zbog čega da mu prema članku 6. Ugovora pripada pravo na predmetna novčana potraživanja.
8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, drugostupanjski je sud suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da Odluka o opozivu tužitelja s dužnosti direktora od 7. studenog 2017. nije suprotna članku 5. Ugovora zato što u njoj nisu navedeni razlozi opoziva (točka 19. obrazloženja prvostupanske presude) i da tužitelju ne pripada pravo na razlike u plaćama između plaća koje je primao na novom radnom mjestu i plaća koje bi primao da je do kraja mandata obavljao poslove direktora tuženika(točka 20. – 21. obrazloženja prvostupanjske presude), a nit na otpremninu (točka 22. – 25. obrazloženja prvostupanjske presude), i primjenom materijalnog prava vezano za odluku pod stavkom I. izreke.
9. Naime, odredbom članka 2. ZOO-a[3] je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. 3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 10. Odredbom članka 424. stavkom 1. ZTD-a[4] je propisano da članove društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članovi uprave. Članovi uprave društva sa ograničenom odgovornošću mogu biti opozvani bez navođenja razloga i takav opoziv člana uprave po skupštini društva nije protivan moralu društva, niti ništetan u smislu odredbe članka 355. u vezi s člankom 448. ZTD-a (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-321/2022-3 od 5. travnja 2023.).
11. Iz Ugovora proizlazi:
- da se tužitelja tim Ugovorom raspoređuje na radno mjesto direktora na razdoblje od 4 godine počev od 6. travnja 2017.(članak 2. stavak 1.);
- da će neovisno o tome što je Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, odredba članka 2. stavka 1. Ugovora prestati važiti, između ostalog i u slučaju opozivanja prije isteka mandatnog razdoblje (članak 3. stavak 1/3.);
- da je društvo ovlašten opozvati tužitelja sa funkcije direktora društva po slobodnoj ocjeni skupštine društva (članak 5. stavak 1/4);
- da tužitelj ukoliko bude opozvan dužnosti direktora protivno članku 5. formalnom odlukom ili bez nje, ima pravo primati od tuženika razliku plaće koju prima na novom radnom mjestu i plaće djelatnog direktora tuženika, sve do isteka mandata koji mu je prekinut (članak 6. stavak 1.) i pravo na otpremninu u iznosu od 6 osnovnih bruto plaća, u prosjeku tromjesječja koje je prethodilo raskidu ugovora, ako sam najkasnije u roku 30 dana od opoziva s dužnosti direktora protivno članku 5. Ugovora, otkaže Ugovor (članak 6. stavak 2.).
12. Sagledavajući sadržaj Ugovora u smislu navedenog materijalnog prava, kao jedini objektivni zaključak ostaje da tužitelj nije opozvan sa dužnosti direktora protivno članku 5. Ugovora, kako to on tumači, pogrešno polazeći od pretpostavke da su prema članku 5. Ugovora u Odluci o opozivu određeno morali biti navedeni razlozi i „s koje osnove je donesena“. Naprotiv, upravo iz članka 5. stavka 1/4. Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile da je tuženik ovlašten opozvati tužitelja dužnosti direktora društva bez navođenja razloga (po slobodnoj ocjeni), a koja ugovorna odredba, kako je navedeno pod točkom 10. obrazloženja ove presude nije protivna moralu društva, niti ništetan u smislu odredbe članka 355. u vezi s člankom 448. ZTD-a.
13. Nadalje, kako je tužitelju bilo poznato i mogao je razumno očekivati s obzirom na materijalno pravo i sadržaj Ugovora da može biti opozvan s funkcije direktora tuženika bez navođenja razloga, to se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da je tuženik zloupotrijebio pravo opoziva zato što nije naveo razloge, da nije jasno što uopće predstavlja „slobodnu ocjenu kao razlog za opoziv s dužnosti“, da je prvostupanjski sud trebao, a nije nedvojbeno i jasno utvrdio stvarnu volju stranaka vezano za ostvarivanje materijalnih prava u slučaju prekida mandata, da odredba članka 6. 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.)
4 Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 152/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., u daljnjem tekstu: ZTD-a)
Ugovora ne bi bila primjenjiva niti u jednom slučaju, da je netočan zaključak prvostupanjskog suda da mu ne pripada pravo na otpremninu jer da uvjeti iz članka 6. Ugovora nisu određeni kumulativno, već alternativno i da se jedan od uvjeta za ostvarivanja prava na otpremninu iz članka 6. Ugovora ispunio jer da je opoziv s dužnosti direktora protivan članku 5. Ugovora.
14. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev za isplatu predmetnih novčanih potraživanja i za svoju odluku u tom dijele u bitnome dao jasne razloge koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.
15. Budući da tužitelj nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima postupka pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, i da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
16. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
17. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
18. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4873/2018-53 od 22. veljače 2023. nisu utvrđeni žalbeni razlozi pobijanja po tužitelju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).
U Zagrebu 16. siječnja 2024.
Predsjednica Vijeća:
Diana Preglej, v.r.
