REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1058/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica mr.sc. Gordana Šimunov, odvjetnica u Zadru, protiv tuženice ĐŠG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Helena Zudenigo, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-2346/17-2 od 28. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-1067/17 od 30. listopada 2017., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 30. listopada 2017., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužiteljici plati protuvrijednost od 40.400,00 EUR prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2017. pa do isplate (toč. I izreke), te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak od 23.352,00 kn sa zateznom kamatom koje teku od 31. listopada 2017. pa do isplate, dok je zahtjev za naknadom troška u preostalom dijelu od 10.681,00 kn odbijen kao neosnovan (toč. II izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troška od 26.676,00 kn (toč. III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude revizije je podnijela tuženice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno čl. 392.a st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14, dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Obzirom da drugostupanjska presuda sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor i da je drugostupanjski sud iznio jasne i obrazložene razloge zašto smatra da nije osnovan prigovora zastare, to tuženica u reviziji neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženica isplati kunsku protuvrijednost od 40.400,00 EUR, za koji iznos tvrdi da joj je pozajmila a da joj tuženica po njenom pozivu ne vraća dug.
9. Tuženica u reviziji ističe da ostaje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Navedeni prigovor sudovi su osnovano odbili pozivajući se upravo na navode tuženice (u odgovoru na tužbu kao i u svojoj obrani u kaznenom postupku) da je od tužiteljice pozajmila novčani iznos i da je nudila tužiteljici isplatu novca kad bude u mogućnosti. Stoga nije osnovan ni revizijski prigovor da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju zato što je isplate vršila pravna osoba, odnosno tužiteljičina agencija.
10. Revizija tuženice u cijelosti se iscrpljuje kroz navode da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad nisu prihvatili prigovor zastare. U tom smislu pravilan je zaključak drugostupanjskog suda kad ističe da imajući u vidu da je tuženica u odgovoru na tužbu učinila nespornim činjenicu da je od tužiteljice pozajmila utuženi iznos a što je isticala u svojoj obrani u kaznenom postupku, u kojoj obrani je tvrdila da nije bio ugovoren rok vraćanja zajma – tad je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da nije nastupila zastara utužene tražbine sukladno čl. 504. ZOO-a.
11. Odredbom čl. 504. ZOO-a propisano je da za slučaj da ugovaratelji nisu ugovorili rok vraćanja zajma, zajmodavac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva. Budući da zastara prema čl. 215. st. 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze i to dopisom od 11. travnja 2017., koji je tuženica primila 14. travnja 2017., to je zastara počela teći od 15. travnja 2017., a obzirom je tužba podnesena 16. lipnja 2017. – to nije protekao opći zastarni rok od pet godina.
12. Navedeni zaključak nižestupanjski sudova predstavlja pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 504. ZOO) na utvrđeno činjenično stanje (da u ugovoru o zajmu nije bio ugovoren rok vraćanja) pa se svi ostali revizijski prigovori kojima tuženica pokušava to osporiti, ukazuju neosnovanim i pravno irelevantnim.
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 16. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
