REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 19/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. iz K. K., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva P. i G. iz Z., protiv tuženice C. o. d.d, iz Z., koju zastupaju punomoćnici M. V. i F. M., diplomirani pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-741/2014-2 od 5. listopada 2015. kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, poslovni broj Pnš-300/2013 od 14. ožujka 2014., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-741/2014-2 od 5. listopada 2015. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 23.500,00 kuna (3.118,98 €) s pripadajućom zateznom kamatom od 14. travnja 2009. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 23.500,00 kuna (3.118,98 €) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužiteljici po osnovi naknade imovinske štete iznos od 1.080,00 kuna (143,34 €) također sa zateznom kamatom koja teče od 14. travnja 2009. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 2.160,00 kuna (286,68 €) tužbeni zahtjev po ovoj osnovi odbijen kao neosnovan. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici iznos od 11.507,90 kuna (1.527,36 €).

2. Drugostupanjskom je presudom u točki 1. izreke, a primjenom odredbe članka 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u točkama I. i II. izreke tako što je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Nadalje je u točki 2. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je u točki I. izreke odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 23.500,00 kuna (3.118,98 €) na ime naknade neimovinske štete te u dijelu kojim je u točki II. izreke odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.160,00 kuna (286,68 €) po osnovi naknade imovinske štete. Odlukom su o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke odbijeni zahtjevi tužiteljice i tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovani.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje ili ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja odnosno da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužiteljice.

5. Revizija je osnovana.

6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede koju je zadobila 8. lipnja 2008. činjenično utemeljen na tvrdnji da ju je navedenog dana u krugu Zračne luke u S. vozač osiguranika tuženice upravljajući vozilom registarske oznake ZG ... velikom brzinom prisilio skočiti u stranu kako bi izbjegla nalet vozila i da je zbog toga došlo do njezina pada i ozljeđivanja te posljedično štete.

8. Sud prvog stupnja analizom i ocjenom izvedenih dokaza zaključio je da su pad i ozljeđivanje tužiteljice u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s neprilagođenom brzinom kretanja vozila osiguranika tuženice kojim je upravljao vozač I. E. koji se kretao velikom brzinom u noćnim uvjetima vožnje na mjestu gdje se može očekivati nailazak putnika, što je izazvalo paničnu reakciju tužiteljice, njezino bježanje u stranu, spoticanje i pad kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede. Svoja utvrđenja o neprilagođenoj brzini kojom se kretao vozač osiguranika tuženice i reakciji tužiteljice na takvu vožnju prvostupanjski sud temelji na iskazima saslušanih svjedokinja A. B., M. R. i S. L., koje su bile očevici događaja. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio i da se tužiteljica utužene prigode kretala po sredini kolnika koji je predviđen za kretanje vozila, a ne pločnikom koji je na kritičnom mjestu postojao i da je time svojim ponašanjem pridonijela nastanku štetnog događaja. Ocjenjujući ponašanje tužiteljice i osiguranika tuženice kao sudionika u prometu, prvostupanjski je sud zaključio da su tužiteljica i osiguranik tuženice podjednako pridonijeli nastanku štetnog događaja, pa je u skladu s tim naloženo tuženici naknaditi tužiteljici 50% od utvrđene visine neimovinske i imovinske štete.

9. Sud drugog stupnja, prvostupanjsku presudu je djelomično preinačio primjenom odredbe članka 373.a ZPP otklanjajući žalbene navode tuženice o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te ističući da su u obrazloženju prvostupanjske presude dani jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, kao i da ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, ali da je druga stvar jesu li ti razlozi prihvatljivi što, po ocjeni suda drugog stupnja, spada u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

10. Smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženica odgovorna za štetu koju je tužiteljica kao pješakinja pretrpjela utužene prigode zbog spoticanja i pada, sud je drugog stupnja pošao od činjenice da se šteta nastala od motornog vozila u pokretu općenito u sudskoj praksi smatra štetom nastalom od opasne stvari. Prema pravilima obveznog prava u primjeni odredbe članka 1045. stavka 3. u vezi s člankom 1063. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 33/05, 41/08, 63/08 - dalje: ZOO), pretpostavka odgovornosti za štetu je postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete, što znači da bi tuženica odgovarala tužiteljici za naknadu štete samo pod pretpostavkom da je tijekom postupka nedvojbeno dokazano postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede koju je tužiteljica zadobila i kretanja motornog vozila osiguranika tuženice. Ocijenjeno je da tužiteljica, jer je na njoj teret dokaza, mora dokazati da je njezina ozljeda nastala kao posljedica kretanja motornog vozila. Međutim, sud drugog stupnja ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala postojanje izravne uzročne veze između njezine ozljede i kretanja motornog vozila osiguranika tuženice, odnosno nije dokazala vjerodostojnost svojih tvrdnji o nastanku štete.

11. U tom smislu sud drugog stupnja cijeni nespornu činjenicu da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo nikakvog izravnog kontakta između tužiteljice kao pješakinje i vozila osiguranika tuženice, kao i nespornu činjenicu da u vezi s ozljeđivanjem tužiteljice nije obavljen policijski očevid niti je sastavljen zapisnik. Kod takvog stanja stvari, sud je drugog stupnja ocijenio da u konkretnom slučaju nema objektivnih i pouzdanih parametara koji bi upućivali na siguran zaključak o kretanju vozila osiguranika tuženice, pogotovo što se tiče brzine i njezine neprilagođenosti konkretnoj prometnoj situaciji. U takvim je prilikama drugostupanjski sud ocijenio da se iskazi svjedokinja A. B., M. R. i S. L. te tužiteljice o kretanju vozila osiguranika tuženice kritične prigode, što se tiče brzine i načina kretanja, ne mogu prihvatiti kao vjerodostojni i pouzdani jer njihovi iskazi da se vozilo kretalo velikom brzinom predstavljaju njihov subjektivni dojam koji ne može biti podloga za utvrđivanje odlučnih činjenica. Stoga je sud drugog stupnja ocijenio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je do štete koju je tužiteljica pretrpjela došlo u vezi s opasnom stvari, odnosno da postoji uzročno - posljedična veza između ozljede tužiteljice i kretanja vozila osiguranika tuženice.

12. Imajući na umu naprijed izneseno, sud je drugog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 221.a ZPP, ocijenio da tužiteljica nije dokazala odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njezina tužbenog zahtjeva, pa je preinačio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, dok je odbijanjem žalbe tužiteljice potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. 13. Osnovano tužiteljica ukazuje na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 221.a i člankom 8. ZPP počinjenu pred sudom drugog stupnja.

14. Naime, opisanim je postupanjem drugostupanjski utvrđivao činjenično stanje koje je različito od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud jer je zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između štete koju trpi predmetnim ozljeđivanjem i ponašanja osiguranika tuženice, a zbog čega je upravo i donio odluku s naprijed navedenim sadržajem.

15. Odredbom je članka 221.a ZPP propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. S druge strane, prema odredbi članka 373.a stavka 1. ZPP, drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

16. S obzirom na sadržaj i pravni domašaj navedene postupovne odredbe, a koji se svodi na ovlaštenje drugostupanjskog suda da odluku donosi prema stanju spisa tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, revizijski je sud razvio stabilnu i ustaljenu praksu o primjeni odredbe članka 373.a stavka 1. ZPP prema kojoj drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP). Takvo je pravno shvaćanje izraženo primjerice u odlukama broj Rev 725/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-814/2018-2 od 21. travnja 2020., Revt-340/2014-2 od 20. ožujka 2018., Revr-1076/15-2 od 5. travnja 2016. i dr.

17. Kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 373.a stavka 1. ZPP jer je o postojanju činjenica odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja što nije dio ovlaštenja žalbenog suda, to je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom, pa je valjalo je na temelju odredbe članka 394. stavka 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

18. U nastavku će postupka sud drugog stupnja otkloniti počinjenu bitnu povredu te ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude.

19. Odluka je o troškovima postupka u povodu revizije, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP, ostavljena za konačnu odluku.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.