REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3810/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja XL Catlin Insurance Company UK Limited, London, 20 Gracechurch Street, EC3V 0BG, OIB: 36475285594, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Simeunović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 kojeg zastupa punomoćnik Davor Plišo, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4453/2022-2 od 23. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2458/19 od 20. rujna 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4453/2022-2 od 23. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2458/19 od 20. rujna 2022. zbog pravnih pitanja, a sadržajno i zbog povrede temeljnog ljudskog prava.
2. Prijedlog nije dopušten.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja.
4. Naime, tužitelj u prijedlogu navodi da o postavljenim pitanjima nema prakse revizijskog suda, ali navodi i da postoji tzv. "srodna" presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3637/2020 od 8. studenog 2021. za koju tvrdi da je sud odlučujući o istovrsnom zahtjevu temeljenom na istom činjeničnom supstratu i istoj pravnoj osnovi zauzeto kontradiktoran stav. Međutim, navedenom presudom potvrđena je presuda zbog ogluhe koja je donesena primjenom odredbe čl. 331.b ZPP pa kako u toj presudi sud nije izrazio nikakvo pravno shvaćanje o pitanjima koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije, navedena presuda ne predstavlja odgovarajući razlog postavljenih pitanja.
5. Nadalje, sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje o pitanjima postavljenima u prijedlogu niti iz dostavljene žalbe proizlazi da je žalbom osporavao stvarnu i mjesnu nadležnost suda, izravnu primjenu stranog prava zanemarujući ugovor sklopljen između stranaka, primjenu stranog (austrijskog) prava na konkretni slučaj u cjelini ili temeljenje odluke na nalazu i mišljenju vještaka koji je, prema tvrdnji tužitelja iz prijedloga, primijenio hrvatski Pravilnik o štetama, pa stoga prema odredbi čl. 385.a ZPP ne može sada isticati pitanja koje sud u pobijanoj odluci nije niti razmatrao. Stoga postavljena pitanja niti iz tog razloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao pod točkom I. izreke.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku.
8. U pogledu tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 16. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
