REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4073/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, protiv tuženika HŽ INFRASTUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, radi naknade štete u iznosu od 8.893,88 kn / 1.180,42 EUR, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2011/22-4 od 12. lipnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2310/17 od 13. travnja 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2011/22-4 od 12. lipnja 2023. zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Postoji li odgovornost (suodgovornost) željezničkog prijevoznika za štete koje nastanu na željezničkom vozilu koje je garažirano na infrastrukturnom području kolodvora (jer čeka popravak ili čišćenje), a koje područje je temeljem čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (NN 82/2013, 18/15, 110/15) i odredbe čl. 4. st.1., čl. 20. st.1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (NN124/10) pod isključivim nadzorom Upravitelja željezničke infrastrukture?

2.Na temelju kojeg pozitivnog propisa željeznički prijevoznik (ovdje tužitelj) im obvezu provođenja mjera unutarnjeg reda unutar infrastrukturnog (pružnog) pojasa?“.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje

revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je pobijana presuda u skladu sa shvaćanjem ovoga revizijskog suda izraženog u

odlukama poslovni broj Rev- 189/23-2 od 22. kolovoza 2023. i Rev-478/22-2 od 12. srpnja 2023.

4. U navedenim istovrsnim predmetima tužitelj je postavio jednaka pitanja te je revizijski sud na ista dao sljedeći odgovor:

„S obzirom na to da tuženik (njegovi ovlašteni željeznički radnici za čiji rad odgovara tuženik u smislu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) nesporno nije poduzeo mjere za udaljenje nepoznate osobe iz pružnog/infrastrukturnog pojasa u smislu čl. 22. st. 2. t. b) Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu odnosno tuženik nije spriječio pristup nepoznatih osoba željezničkom infrastrukturnom području prema čl. 22. st. 2. t. f) tog Pravilnika, a uslijed čega su te osobe nakon ulaska u taj pojas došle do vagona tužitelja i na tom vagonu prouzročile štetu, to postoji tuženikova odštetna odgovornost u smislu odrede čl. 1092. st. 1 ZOO-a, a pitanje postojanja eventualne podijeljene odgovornosti ovisiti će o okolnostima svakog konkretnog slučaja pri čemu treba cijeniti da je i tužitelj kao željeznički prijevoznik odgovoran za održavanje unutarnjeg reda u vlakovima u smislu čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava odnosno u željezničkim vozilima (vagonima) prema čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu te pri tome, nije odlučno je li do narušavanja unutarnjeg reda došlo u vrijeme dok se vlak (vagon) nalazio na garažnom kolosijeku ili kada je prometovao.“

5. S obzirom da je dakle revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje vezano za odgovornost tuženika u predmetnim postupcima, dok je postojanje podijeljene odgovornosti pitanje koje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a u ovom konkretnom slučaju drugostupanjski sud je iznio razloge i obrazložio svoje shvaćanje zašto postoji podijeljena odgovornost tužitelja i tuženika valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug