Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž Ob-56/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari B. H. /OIB …/ iz V., zastupana po punomoćnici A. P., odvjetnici iz N. G., protiv tuženika M. H. /OIB …/ iz V., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u S. B., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-111/2017-74 od 12. studenoga 2021., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-111/2017-74 od 12. studenoga 2021. u stavku I. i VI. izreke; u dijelu stavka V. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.877,67 eura do iznosa od 22.721,73 eura (za iznos od 19.844,06 eura).

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-111/2017-74 od 12. studenoga 2021. u stavcima II. i III. i u dijelu stavka VII. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-111/2017-74 od 12. studenoga 2021. u stavku VII. izreke, u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu preko iznosa od 35.791,48 kn/4.750,35 eura[1] do iznosa od 47.721,97 kn/6.333,79 eura (za iznos od 11.930,49 kn/1.583,44 eura), u dijelu stavka V. izreke koji je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 2.877,67 eura i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu na ime ulaganja preko 35.791,48 kn/4.750,35 eura do iznosa od 47.721,97 kn/6.333,79 eura (za iznos od 11.930,49 kn/1.583,44 eura).

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 2.877,67 eura na ime njezinog suvlasnički dijela od ½ ušteđenih novčanih sredstava, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.525,70 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2024. do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica B. H. iz V., s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su nekretnine čkbr. 670 DIO KUĆE BR. 155 I DVORIŠTE U RIBAREVOJ ULICI, čkbr. 671/1 ORANICA S. i čkbr. 671/2 DIO KUĆE BR. … I DVORIŠTE U … sa ukupno 2439 m2 iz zkul. 196, k.o. V., upisane na ime M. H. u 6/8 dijela, bračna stečevina parničnih stranaka tužiteljice B. H., rođ. P., OIB … iz V., i tuženika M. H., OIB …, iz V., pa su tužiteljica i tuženik suvlasnici na tim nekretninama na ravne djelove, odnosno svaki od njih u ½ dijela te se nalaže tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana izda tabularnu ispravu podobnu za upis njenog vlasništva u 3/8 dijela na navedenim nekretninama jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

II. Utvrđuje se da su tužiteljica B. H. iz V. i tuženik M. H. iz V. tijekom trajanja bračne zajednice stekli devizna sredstva u iznosu od 14.556,55 € (slovima: četrnaesttisućapetstopedesetšesteuraipedesetpetcenti) koja se nalaze na računima tuženika M. H. iz V., svakog u ½ dijela, pa je tuženik M. H. iz V., dužan isplatiti tužiteljici B. H. iz V., njezin suvlasnički dio od ½ u iznosu od 7.278,27 € (slovima: sedamtisuća dvjestosedamedestosameuraidvadestsedamcenti), u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su tužiteljica B. H. iz V. i tuženik M. H. iz V. tijekom trajanja bračne zajednice stekli osobno vozilo marke Opel Astra iz 2006., bundu od nerca, hrastovu kuhinju s ugradbenim aparatima, miješalicu za beton, zamrzivač, miniwosch, trimer marke Stihl i kauč u ljetnoj kuhinji, te su tužiteljica i tuženik suvlasnici, svatko u ½ dijela navedenih pokretnina.

IV Utvrđuje se da su tužiteljica B. H. iz V. i tuženik M. H. iz V. tijekom trajanja bračne

zajednice

uložili

95.443,95

kn

(slovima:

devedesetpettisućačetristočetrdesettrikuneidevedesetpetlipa) u nekretninu upisanu u zk.ul. broj 196 k.o. V. i to kč.br. 670 Dio kuće broj 155 i dvorište u …, kč.br. 671/1 Oranica S. i kč.br. 671/2 Dio kuće broj … i dvorište u …, ukupne površine od 2439 m2, koja je upisana u suvlasništvo tuženika M. H. u 6/8 dijela, pa navedeni iznos predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice B. H. iz V. i tuženika M. H. iz V., svakog u ½ dijela, te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici njezin suvlasnički dio od ½ dijela ulaganja

u

iznosu

od

47.721,97

kn

(slovima: četrdesetsedamtisućasedamstodvadesetjednakuna idevedesetsedamlipa), u roku od 15 dana.

V Odbija se tužiteljica B. H. iz V. s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži od tuženika M. H. iz V., s osnove bračne stečevine, isplatu deviznih sredstava u iznosu od 22.721,73 €, kao neosnovanim.

VI Odbija se tužiteljica B. H. iz V. s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje bračne stečevine na pokretninama: hiltovka, dikovi noževi, televizor plazma i kosilica, te s dijelom kojim traži da se razvrgne suvlasništvo na pokretninama na način da tuženik isplati tužiteljicu za njezin suvlasnički dio u iznosu od 25.000,00 kn, kao neosnovanim.

VII Tužiteljica B. H. iz V. dužna je tuženiku M. H. iz V., naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.835,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude u stavcima I., V. i VI. te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

3. Protiv presude u stavcima II. i III. izreke, u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu preko iznosa od 35.791,48 kn/4.750,35 eura do iznosa od 47.721,97 kn/6.333,79 eura (za iznos od 11.930,49 kn/1.583,44 eura) i u dijelu stavka VII izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa žali se tuženik iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i. 3. ZPP-a) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

6. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da nekretnina, pobliže opisana u stavku I. izreke presude predstavlja bračnu stečevinu stranaka koje su stranke suvlasnici svaki u 3/8 dijela, koja se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo tuženika u 6/8 dijela; na utvrđenje da novčana sredstva na računima tuženika i pokretnine (pobrojane u stavcima III. i VI. izreke) predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje su iste suvlasnici u ½ dijela, kao i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev, za slučaj da sud ne prihvati stvarno-pravni zahtjev za utvrđenje suvlasništva na nekretnini iz stavka I. izreke, na nalaganje tuženiku isplate novčanog iznosa na ime zajedničkog ulaganja stranaka u tu nekretninu (čl. 277. i čl. 278. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima /"Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90 i 25/94, u daljnjem tekstu ZBPO-a/, čl. 252. i čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona /“Narodne novine“, broj: 162/98, u daljnjem tekstu: ObZ-a/98/, čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona /"Narodne novine", broj: 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 61/11, 25/13 i 05/15, u daljnjem tekstu: ObZ-a/03/ u vezi s čl. 361. st. 2. ObZ-a/03 i čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona /„Narodne novine“, broj: 103/15 i 98/19./).

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja izradio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), osim u dijelu kojim je tužiteljici dosudio polovicu iznosa na ime ulaganja u čitavu nekretninu, izgubivši iz vida da nekretnina u koju su ulaganja nesporno vršena, nije u isključivom vlasništvu tuženika, već u 6/8 dijela (radi čega je tužiteljica i postavila stvarno-pravni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na 3/8 dijela), kao i u dijelu kojim je utvrdio da iznos kojeg je tuženik primio na ime mirovine od A. Đ. Đ. d.o.o. S. B., u kojoj je radio od zasnivanja zajednice do odlaska u mirovinu 2010. predstavlja njegovu posebnu imovinu.

9. Iz stanja spisa u odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti prvotno postavljenog i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva proizlazi:

-da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od sredine svibnja 1994., s time da su se vjenčale 22. srpnja 1995. i da je stvarna bračna zajednica prestala postojati 17. lipnja 2016., kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu, a brak stranaka je razveden na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu 17. veljače 2017.;

-da je na ročištu održanom 19. listopada 2021. tuženik je ponudio tužiteljici na ime njenog dijela bračne stečevine iznos od 12.000,00 eura;

-da iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine upisane u zk.ul. broj 196 k.o. V. proizlazi da se radi o kč.br. 670 dio kuće broj … i dvorište u … od 507 m2, kč.br. 671/1 Oranica S. od 1518 m2 i kč.br. 671/2 Dio kuće broj … i dvorište u od 414 m2 na kojima su kao suvlasnici upisani tuženik u 6/8 dijela i H. i B. H. svatko u 1/8 dijela (ukupno 2/8 dijela);

-da stranke tijekom trajanja braku nisu imale zajedničku djecu, s time da je u njihovoj zajednici u početku živjela tuženikova kćer iz prvog braka B. H. do 1998. i sin tužiteljice iz prvog braka J. P. do 2015. (svjedok T. P., prvi suprug tužiteljice, navodi da je plaćao uzdržavanje sina J. P. mjesečni iznos od 16% plaće, koju je zarađivao u Đ. E.);

-da je tužiteljica tijekom trajanja braka bila zaposlena u O. G., a u mirovinu je otišla u ožujku 2015. i njezina mirovina iznosi 2.950,00 kn/391,53 eura mjesečno te osim plaće nije imala drugih prihoda, a u izvanbračnu i bračnu zajednicu nije unijela posebnu imovinu;

-da je tuženik radio u A. Đ. S. B. od zasnivanja zajednice do odlaska u mirovinu 2010. te je zarađivao više od tužiteljice, a njegova mirovina u Republici Hrvatskoj je iznosila 2.500,00 kn/331,81 eura mjesečno, uz što je primao i 420,00 eura mjesečno iz inozemstva;

-da je automobil Opel Astra kupljen 2006. te da je isti ostao u posjedu tuženika;

-da je građevinskim vještačenjem sačinjenim od strane vještaka građevinske struke E. B. utvrđeno da građevinska vrijednost izgrađenih objekata na zemljištu koje se nalazi u V., … iznosi 521.272,60 kn; tržišna vrijednost zemljišta kč.br. 670 iznosi 21.040,50 kn, kč.br. 671/2 iznosi 17.181,00 kn, na njima su objekti i kč.br. 671/1 građevinsko zemljište iznosi 62.997,00 kn, ukupno 101.218,50 kn, da tržišna vrijednost zemljišta i objekata izgrađenih na navedenom zemljištu iznosi 431.000,00 kn, a s kč.br. 671/1 iznosi 494.000,00 kn, tako da građevinska vrijednost ulaganja u kuću i pomoćne zgrade na toj nekretnini iznosi 284.105,58 kn, a tržišna vrijednost ulaganja iznosi 95.443,95 kn/12.667,59 eura s PDV-om;

-da je nadalje građevinskim vještačenjem utvrđeno da ulaganja koja su učinjena u predmetnu nekretninu u suvlasništvu tuženika i njegovih roditelja za vrijeme trajanja zajednice života stranaka nisu bila znatna i nisu utjecala na izmjenu identiteta same nekretnine, s time da ulaganje u nekretninu nije utjecalo na povećanje tržišne vrijednosti zemljišta, jer se vrijednost zemljišta posebno procjenjuje i nije u svezi s povećanjem vrijednosti objekata (na ročištu od 19. listopada 2021. su se parnične stranke očitovale da nemaju primjedbi na vještačenje);

-da tuženik nije osporio da je tužiteljica zajedno s njim ulagala u predmetnu nekretninu, pri tome je istakao kako je i on osobno izvršio znatne radove na nekretnini (isto u iskazima potvrđuju svjedoci R. S., J. P., B. J., B. P., T. B. i P. J.), ali nije sudjelovao vlastitim radom u izmjeni krovišta, postavljanju fasade i renoviranju kupaonice;

-da su ulaganju u nekretninu u suvlasništvu tuženika tužiteljica i tuženik jednako doprinijeli, koje ulaganje je izvršeno za vrijeme važenja ObZ-a/03, kojim propisuje zakonsku presumpciju suvlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, ukoliko ne postoji drugačiji dogovor (čl. 249. st. 1. ObZ-a/03);

-da iz potvrde P. b. Z. d.d. Z. i priloženih Ugovora o štednji i oročenju deviznih sredstava tuženika proizlazi da je na deviznom računu broj … tuženik imao 10.173,76 eura, na računu broj … iznos od 20.347,49 eura, na računu broj … iznos od 15.250,27 eura, odnosno u vrijeme prestanka stvarne bračne zajednice ukupan iznos od 45.771,52 eura;

-da je tuženik za vrijeme trajanja braka stekao posebnu imovinu nasljeđivanjem u iznosu od 15.000,00 eura; da iz Odluke o isplati otpremnine za sporazumni prestanka Ugovora o radu od 28. srpnja 2010. proizlazi da je tuženik primio otpremninu u iznosu od 43.222,62 kn/ 5.755,34 eura iz A. Đ. Đ. d.o.o. S. B.; jednokratnu isplatu za rad u Š. od 1986. do 1990. u iznosu od 9.309,00 CHF/8.843,55 eura te zaostatke mirovine (rad u S. Nj. od 1970. do 1981.) u iznosu od 1.616,08 eura, ukupno 31.214.97 eura;

-da iz suglasnih iskaza stranaka u tom dijelu proizlazi da su iste tijekom trajanja braka stekle pokretnine i to: Opel Astru 2006., bundu od nerca, hrastovu kuhinju s ugradbenim aparatima, miješalicu za beton, zamrzivač, miniwosch, trimer marke Stihl i kauč u ljetnoj kuhinji,

-da iz iskaza tuženika proizlazi da hiltovka i dikovi noževi (nije naveden broj) nisu bračna stečevina stranaka, jer isti predstavljaju posebnu imovinu tuženika (čl. 253. ObZ-a/03), budući da je tuženik iste stekao darovanjem od J. P., sina tužiteljice, koje tvrdnje tuženika tužiteljica nije osporavala;

-da je tužiteljica, nakon prestanka stvarne bračne zajednice, odvezla sa sobom tri kosilice, nakon čega je tuženik kupio novu kosilicu i novi plazma televizor, zbog čega su nova kosilica i plazma televizor posebna imovina tuženika, jer je iste kupio nakon prestanka stvarne bračne zajednice parničnih stranaka.

10. Imajući u vidu navedeno pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio stvarno-pravni zahtjev tužiteljice na utvrđenje suvlasništva nekretnina u koje je izvršeno ulaganje i to u omjeru od 3/8 dijela (pola od suvlasničkog dijela tuženika od 6/8), jer izvršenim ulaganjem nije izmijenjen identitet predmetne nekretnine (čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /„Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14/) te je prihvatio eventualno kumulirani zahtjev za isplatu (čl. 156. st. 2. ZV-a), utvrdivši da uloženi iznos predstavlja bračnu stečevinu stranaka (imajući u vidu vrijeme vršenja ulaganja uz primjenu odredbi ObZ-a/03), međutim izgubio je iz vida činjenicu da je izvršena ulaganja valjalo umanjiti za 25%, koliko iznosi suvlasnički dio roditelja tuženika (2/8 dijela), jer tuženik u odnosu na taj dio nije pasivno legitimiran, tako da je tužiteljici valjalo priznati osnovanim iznos od 35.791,48 kn/4.750,35 eura.

11. U odnosu na dosudu tužiteljici pola novčanog iznosa za kojeg je utvrđeno da ga tuženik ima na računima kod Privredne banke d.d., sud je pogrešno zaključio da iznos otpremnine koju je tuženik primio 2010., kada je dobio poslovno uvjetovani otkaz (43.222,62 kn/ 5.755,34 eura), predstavlja posebnu imovinu tuženika, budući da se radi o imovini koja potječe iz rada kojeg je ostvario tijekom trajanja bračne zajednice, radi čega je tužiteljici valjalo dosuditi i polovicu tog iznosa odnosno 2.877,67 eura, dok je pravilno odlučio sud prvog stupnja na način da mirovinu iz S. Nj. koju je tuženik primao u mjesečnim iznosima od 420,00 eura nije uračunavao kao dio ušteđevine tuženika, koja bi bila na računu kod banke, jer se radi o novčanom iznosu kojeg su stranke za vrijeme trajanja braka trošile za životne potrebe.

12. Pravilno je odučio sud prvog stupnja kao pod III. i Vi. izreke presude, budući da takva odluka ima temelja u provedenim dokazima, kao što je naprijed navedeno, radi čega su žalbeni navodi stranaka, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza bez činjeničnog i pravnog uporišta i nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu kojeg iste žalbama pobijaju.

13. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatraju žalitelji i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to oni čine.

14. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja stranaka nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava pravilnost odluke o parničnom trošku. Naime, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je trebao cijeniti uspjeh tužiteljice kako u osnovi, tako i u visini, čime se dolazi do zaključka da je tužiteljica u sporu uspjela sa 34,1% te joj je u tom omjeru tuženik dužan naknaditi trošak, imajući u vidu odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/).

16. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe 500 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 20. lipnja 2017., 18. rujna 2017., 27. kolovoza 2020., 7. travnja 2021. sve po 500 bodova (tbr. 8/1), sastava prijedloga za osiguranje 500 bodova (tbr. 11), sastava podneska od 11. kolovoza 2021. 50 bodova (tbr. 8/3), zastupanja na ročištu 21. lipnja 2017. 250 bodova (tbr. 9/2), zastupanja na ročištima 4. listopada 2017., 2. prosinca 2019., 29. siječnja 2020., 18. lipnja 2020. i 12. ožujka 2021. sve po 500 bodova, ukupno 5800 bodova ili 58.000,00 kn/7.697,92 eura, što umanjeno za omjer uspjeha u sporu iznosi 2.624,99 eura. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 6.786,40 kn/900,71 euro, odnosno ukupno na ime troškova postupka iznos od 3.525,70 eura, na koji iznos zateznu kamatu tekuću od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

17. Budući da su stranke u podjednakom omjeru uspjele sa žalbama (odluka o parničnom trošku predstavlja sporedno potraživanje), odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 4. i čl. 35. ZPP-a).

18. Slijedom navedenoga odučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 16. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.