REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 564/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Z, [adresa], koju zastupa punomoćnica Lara Tončić, odvjetnica u Puli, protiv tuženice Stečajne mase Bunarina d.o.o. u stečaju, iz Pule, Verudela 9, koju zastupa punomoćnica Ružica Spasojević, odvjetnica u Rijeci, i Generali osiguranje d.d. Zagreb, Bani 110, OIB: 10840749604, koga zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2468/2016-2 od 2. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, broj P-2930/2012-46 od 28. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 1.100.000,00 kn i za naknadu troška postupka s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženicima naknadi troškove postupka i to tuženici Stečajnoj masi Bunarina d.o.o. u stečaju u iznosu od 30.100,00 kn, a tuženiku Generali osiguranje d.d. u iznosu od 71.350,00 kn (toč. II. i III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu, sadržajno zahtjev za naknadu štete, koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo:

- da je vlasnica plovila-motorne jahte Cruisers Yachts, tip 340 Express, slovenskog registarskog broja [registarska oznaka], naziva ABC, koje je bilo povjereno na čuvanje Bunarina d.o.o., na stalnom vezu u lučici Bunarina, mol 9, vez 42;

- da je Lučicom do 31. srpnja 2012. upravljalo Lučica d.o.o. u stečaju, koji je za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 15. srpnja 2012. s tuženikom Generali osiguranje d.d. imalo sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti policom [broj police osiguranja], koji je u ime i za račun Lučica d.o.o. u stečaju sklopilo Radničko sportsko društvo Uljanik;

- da je 8. ili 9. ožujka 2012. iz lučice Bunarina nepoznata osoba otuđila plovilo;

- da joj tuženici odbijaju izvršiti isplatu naknadu štete.

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz utvrđenje i

obrazloženje

- da ugovor o vezu, koji predstavlja ugovor o ostavi iz čl. 725. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), nije sklopila tužiteljica već njezin otac LI;

- da ugovor o ostavi, sukladno odredbi čl. 726. ZOO-a, pravovaljano može sklopiti u svoje ime i osoba koja nije nosilac prava raspolaganja, odnosno vlasnik, a ostavoprimac joj je dužan vratiti stvar, osim ako bi doznao da je ukradena;

- da je predmet spora naknada štete iz ugovorne odgovornosti, stoga da tužiteljica kao vlasnica, a koja nije stranka ugovora o ostavi, nije aktivno legitimirana zahtijevati naknadu štete nastale neispunjenjem ugovorne obveze;

- da je tužbeni zahtjev, osim zbog nedostatka aktivne legitimacije, neosnovan i zbog činjenice što je odgovornost tuženice Stečajne mase Bunarina d.o.o., u konkretnim okolnostima bila isključena sukladno odredbi čl. 12. st. 1. toč. h (pravilno toč. i) ugovora, a prema kojoj je isključena odgovornost za naknadu štete ostavoprimca ako je šteta nastala na plovilu kada se, suprotno obvezi korisnika vozila na predaju ključeva i plovidbene dozvole ostavoprimcu, obvezi ključevi i plovidbena dozvola ne nalaze na recepciji, a konkretno da je utvrđeno da korisnik plovila svoju obvezu nije ispunio. 8. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda, dok je pravno shvaćanje tek djelomično prihvatio.

8.1. Smatra drugostupanjski sud da je prvostupanjski sud, tumačeći odredbu čl. 726. ZOO-a, pogrešno zaključio o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice. Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, prema citiranoj odredbi i vlasnik stvari koja je predmet ugovora o ostavi, neovisno o tome je li stranka ugovora, može zahtijevati predaju stvari, a time i naknadu štete zbog nemogućnosti ispunjenja.

8.2. Međutim, zaključuje drugostupanjski sud da tužiteljica, osim što je iznijela tvrdnju da je vlasnica plovila, ovu svoju tvrdnju nije dokazala.

9. U pogledu postojanja razloga za isključenje odgovornosti drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

10. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 319., 342. st. 2. i 349. ZOO-a.

12. Suprotno tvrdnji revidentice pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 319. st. 1. ZOO-a kada su, kao nespornu, odredbu čl. 12. st. 1. toč. i. ugovora protumačili upravo kako ona glasi.

13. Prema odredbi čl. 345. st. 1. ZOO-a odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti ili ograničiti, a odredbom stavka 2. istog članka je propisano da sud može na zahtjev zainteresirane ugovorne strane poništiti ugovornu odredbu o isključenju i ograničenju odgovornosti za običnu nepažnju, ako je takav sporazum proizašao iz monopolskog položaja dužnika ili uopće iz neravnopravnog odnosa ugovornih strana.

14. Prema općim načelima odgovornosti za štetu (čl. 1045. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 349. ZOO-a) predmnijeva se obična nepažnja, a tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da je Bunarina d.o.o. u stečaju postupao s namjerom ili grubom nepažnjom (slijedom čega bi isključenje odgovornosti bilo nedopušteno), niti da je ugovorna odredba o isključenju odgovornosti poništena sukladno odredbi čl. 345. st. 2. ZOO-a. Stoga nije pogrešno primijenjeno ni materijalno pravo iz čl. 345. ZOO-a.

15. Pogrešna primjena načelne odredbe čl. 349. ZOO-a nije posebno obrazložena, a ovaj sud ne nalazi da bi ista bila pogrešno primijenjena.

16. Ne postoji stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil