REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 162/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGRI VRT d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 173/n, OIB 30582330606, zastupanog po punomoćnici Alemki Šodan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Tržnice Zagreb, Veletržnica, iz Zagreba, Slavonska avenija 7, OIB 85584865987, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rubeša, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1547/2023-2 od 7. lipnja 2023. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3090/2016-82 od 2. ožujka 2023., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1547/2023-2 od 7. lipnja 2023. i to u dijelu u kojem je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3090/2016-82 od 2. ožujka 2023., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Da li je tuženik u trenutku preuzimanja robe na čuvanje bio dužan u trenutku preuzimanja robe na čuvanje utvrditi stanje robe, a osobito jer mu je bilo poznato i nije mu moglo ostati nepoznato obzirom na činjenicu da je tužitelj njima u tom trenutku predao robu na čuvanje jer uvjeti čuvanja kod njega nisu više odgovarajući za čuvanje u njegovom skladištu obzirom na godišnje doba koje je nastupalo pa se ona povjerava na čuvanje u uvjetima koje skladištar, ovdje tuženik i nudi u svojim uvjetima?,
2. Da li se skladištar može osloboditi od krivnje, makar i djelomično ukoliko nije dokazao da je šteta nastala isključivo krivnjom ostavodavca, odnosno djelomično ukoliko dokaže da je tužitelj kao ostavodavac djelomično pridonio nastanku štete, odnosno obzirom da tuženik nije dokazao da je postupanjem tužitelja (ostavodavca) prije predaje mu robe došlo već do određenog oštećenja predmetne robe? Da li je tuženik, sukladno primjeni čl. 219.a ZPP bio u obvezi dokazati postojanja nastalih oštećenja robe na koje upućuje svojim tvrdnjama, obzirom da je isticao predmetni prigovor tijekom postupka te da li i temeljem čega je sud, obzirom da jasno navodi (odlomak 30.-32. drugostupanjske odluke) ovlašten odrediti da se razmjerno snižava naknada štete u omjeru od 50%, iako nije utvrđeno niti dokazano koja je šteta na robi postojala već prilikom preuzimanja robe od tuženika? Da li je drugostupanjski sud opisanim odlučivanjem povrijedio odredbe o teretu dokazivanja propisane ZPP-om te arbitriranjem donio osporavanu odluku, osobito ukoliko se uzme u obzir činjenica da prvostupanjski sud nije cijenio (odlomak 36. prvostupanjske presude) iskaze svjedoka ČB, JB i ZB, ranijih djelatnika tuženika, koji su iskazivali da je roba predana na čuvanje bila loše kvalitete, osobito ukoliko se uzme u obzir da je bila i prema iskazivanju zz tužitelja, do dana predaje skladištaru čuvana u nekondicioniranim uvjetima, a nije životno da bi se uz naknadu dala na čuvanje i skladištenje roba koja je bila pokvarena, a niti bi ju kao takvu tuženik uzeo na čuvanje?,
3. Da li je navedenim odlučivanjem drugostupanjski sud postupio pogrešno propisanim odredbama ZPP-a o teretu dokazivanja?.
1.1. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da predmetna pravna pitanja (već zbog same svoje prirode) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se ta pravna pitanja odnose isključivo na okolnosti konkretnog slučaja tako da na ta pitanja nije moguće dati jednoznačne odgovore koji bi bili primjenjivi i u drugim sličnim slučajevima. K tome ne postoji niti razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a na koji razlog se poziva tužitelj. Naime, rješenje ovog revizijskog suda broj Revr 313/2017 od 4. lipnja 2019. doneseno je u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.
3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
