REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3312/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz G., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženice Opće bolnice P. – Ospedale Generale di P., OIB ..., koju zastupa T. T., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-852/2022-3 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-247/2019-25 od 27. svibnja 2022., na sjednici održanoj 16. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici na ime manje obračunate plaće u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2018. iznos od 2.703,77 Eur/20.371,57 kn bruto, zajedno sa zateznim kamatama kako je pobliže opisano u izreci presude, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke) te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.327,23 Eur/10.000,00 kn. Toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.
2 Drugostupanjskom je presudom djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke na način da je naloženo tuženici da tužiteljici isplati bruto iznos od 1.360,72 Eur/10.252,32 kn zajedno sa zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, kao što je odbijen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Ujedno je, u toč. II. izreke, tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 539,19 Eur/4.062,50 kn sa zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude.
2. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1) U kojem trenutku počinje primjena Dodatka III KU za zdravstvo koje predstavlja ugovorno pravo među strankama i obračun plaća radnika po istome, ako u Dodatku III izričito stoji da se primjenjuje od 1. travnja 2020.?
2) Može li se Dodatak III KU primjenjivati retroaktivno ako to nije izričito u istome navedeno?“
3. U odnosu na postavljena pitanja tuženica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima zauzeto shvaćanje u nizu odluka županijskih sudova (u presudi Županijskog suda u Osijeku posl.br.Gž R-800/20122-2 od 13. listopada 2022. i dr.) pri čemu tvrdi da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
4. Tuženica ujedno u prijedlogu tvrdi da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud odstupio od već zauzetih stajališta u sudskoj praksi.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužiteljica imala odgovornost za živote i zdravlje ljudi, zahtjev za isplatu razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati odrađenih na neradne dane, državne blagdane i praznike te posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, sve za razdoblje od kolovoza 2014. do zaključno s prosincem 2018.
7.2. U vezi navedenoga, na postavljena pitanja - u kojem trenutku počinje primjena Dodatka III KU za zdravstvo ako je u njemu izričito propisano da se primjenjuje od 1. travnja 2020. i može li se retroaktivno primijeniti Dodatak III KU za zdravstvo, nije u vezi s predmetnim sporom, s obzirom na to da se sudovi nisu pozivali na odredbe Dodatka III KU za zdravstvo, niti iz nižestupanjskih odluka proizlazi njegova primjena.
7.3. S obzirom na navedeno, ne radi se o pitanjima koja bi omogućila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima. Pritom, ovaj sud smatra korisnim naglasiti kako se revizija dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se (u kasnijem postupku povodom revizije) ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama – što prema postavljenim pitanjima nije moguće. Također, treba napomenuti kako ovaj sud nema ovlaštenje kreirati pitanje u korist jedne od parničnih strana (podnositelja prijedlog), a na štetu druge strane.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženica smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje, a pozivom na čl. 14. st. 2. u vezi čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija), predlagateljici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
11. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
12. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 16. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.
