REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4199/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J., iz B., OIB ..., koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika E.&S. B. d.d., R., OIB ..., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž-684/2023-2 od 3. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P-289/2020-55 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava tuženika, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž-684/2023-2 od 3. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P-289/2020-55 od 10. ožujka 2023.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.

3. Uz pitanja koja postavlja u prijedlogu, tuženik je istaknuo i da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd 3453/23 od 8. studenoga 2023., Revd 2453/23 od 5. rujna 2023. i dr.).

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

8. Nadalje, ocijenjeno je da pretpostavke za dopuštenje revizije nisu ispunjenje ni prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da je zbog osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije je u dijelu u kojem je isti koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.