REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 978/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici G. K. M., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženika H. P. p. d.o.o. Z., i 2. tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB: ..., oba zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-246/2020-2 od 26. kolovoza 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-558/2015-66 od 27. studenoga 2018. ispravljena rješenjem broj Pn-558/2015 od 29. studenoga 2018., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete u iznosu od 31.000,00 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka (toč. I. izreke) i tužiteljica obvezana naknaditi tuženicima iznos od 24.872,20 kn sa zateznim kamatama (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke dok je preinačena odluka o trošku na iznos od 26.247,20 kn sa zateznim kamatama i troškovima žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3749/2020-2 od 18. siječnja 2023., tužiteljici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:
"Jesu li tuženici kao vlasnici opasne stvari (vlaka) i kao osobe koje obavljaju opasnu djelatnost, čijim obavljanjem može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina tako da to iziskuje povećanu pažnju osobe koja ju obavlja, bili dužni predvidjeti situaciju u kojoj je došlo do poduzimanja radnje kakvu je poduzela tužiteljica kritične zgode odnosno jesu li tuženici trebali biti spremni spriječiti njihovo poduzimanje u takvim situacijama, posebno imajući na umu uobičajenu i svakodnevnu pojavu kada velik broj ljudi u ranijim jutarnjim satima ide na posao, fakultet/školu?",
uz obrazloženje da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude, podredno ukine, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale njenim ozljeđivanjem prilikom ulaska u vlak vlasništvo prednika tuženika HŽ Vuča vlakova d.o.o.
8. Suprotno tvrdnji revidentice, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
9. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena pa, stoga, iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da se tužiteljica ozlijedila prilikom ulaska na željezničkoj postaji M., na zadnja lijeva vrata vlaka broj ..., vlasništvo prednika tuženika,
- da je u vlaku bila velika gužva, da je tužiteljica stajala na prvoj stepenici okrenuta leđima prema vratima, da je nakon davanja signala za zatvaranje vrata, a prilikom zatvaranja došlo do ozljeđivanja tužiteljice,
- da je vodila parnični postupak protiv 1. tuženika kao prijevoznika ali je otklonjen prigovor litispendencije jer se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti vlasnika vlaka,
- da se vlak ne može pokrenuti ako je neki objekt ispriječen između vrata ali ako blokira vrata manje od 5 cm onda može i da su vlak i vrata vlaka bili ispravni.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su zaključili da se odgovornost tuženika ocjenjuje s obzirom na sadržaj odredbi čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO). Smatraju da je tužiteljica svojim nepažljivim (stajanjem na prvoj stepenici vlaka punog putnika) i nepropisnim (protivno čl. 7. Pravilnika o unutrašnjem redu na željeznici - Službeni list 47/78) postupanjem prouzrokovala nastanak štetnog događaja jer je vještačenjem utvrđeno da je vlak bio ispravan, da je sustav otvaranja i zatvaranja automatskih vrata vagona bio ispravan, da je strojovođa postupao na propisani i uobičajeni način i da tužiteljica nije prigovarala takvom nalazu i mišljenju vještaka.
11. U odnosu na primjenu materijalnog prava, i to odredbe čl. 1063. i čl. 1067. ZOO, suprotno navodima u reviziji, prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, ocijenio sve žalbene navode.
12. Naime, revidentica u reviziji ukazuje na primjenu odredbi čl. 16. i 19. Zakona o ugovorima u prijevozu u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 87/96) koje odredbe normiraju odgovornost prijevoznika što u konkretnom slučaju nije relevantno jer tuženici odgovaraju kao sljednici H. V. v. d.o.o. po osnovi objektivne odgovornosti vlasnika stvari, a ne kao prijevoznici.
12.1. Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 68. st. 1. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 40/07) te odredbu čl. 697. ZOO, ali i tim odredbama se regulira odgovornost prijevoznika za održavanje unutarnjeg reda u željezničkom prometu te odgovornost za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, a ne odgovornost vlasnika vlaka.
13. S tim u vezi, nije relevantan dio pitanja koji problematizira odgovornost po osnovi bavljenja opasnom djelatnošću, kao ni dio pitanja kojim se problematizira predvidljivost postupanja prednika tuženika s aspekta okolnosti jutarnje gužve, što se sve odnosi na eventualnu odgovornost prijevoznika, a ne vlasnika vlaka. Naime, tužiteljica nije kupnjom prijevozne karte sklopila ugovor o prijevozu s prednikom tuženika već s 1. tuženikom o čijoj se pak, odgovornosti kao prijevoznika vodi drugi parnični postupak.
14. U tom smislu, ni odluke na koje se poziva revidentica ne dovode do drugačije odluke suda jer se u tim predmetima odlučivalo o odgovornosti prijevoznika (Rev 3188/2016-3 od 11. veljače 2020. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2867/2011- 2 od 19. lipnja 2012.), ili je utvrđen kvar na stražnjim vratima vlaka (Županijski sud u Bjelovaru broj Gž-1372/2004-2 od 21. listopada 2004.), što ovdje nije slučaj.
15. Prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
16. Budući se u konkretnom slučaju radilo o šteti koja je nastala prilikom uporabe opasne stvari a isključivo radnjom same tužiteljice (u tom smislu i Rev 1257/91 od 10. listopada 1991.), to su pravilno nižestupanjski sudovi o osnovu odgovornosti revidentice prosuđivali temeljem odredbi ZOO i slijedom navedenog, ocijenili da ne postoji odgovornost vlasnika vlaka za nastalu štetu.
17. Utvrđeno činjenično stanje dovodi do zaključka da radnju oštećenice (stajanje na stepenicama polazećeg vlaka i nakon davanja signala o zatvaranju vrata koja su bila ispravna i koja su je prilikom zatvaranja udarila i ozlijedila) prednik tuženika kao vlasnik takvog tehnički ispravnog vlaka, o čemu se izjasnio i stalni sudski vještak, nije mogao predvidjeti na način da bi mogao izbjeći ili otkloniti posljedice takvog eklatantno nepropisnog i nepravilnog ponašanja (a eventualna odgovornost prijevoznika nije predmet ovog parničnog postupka).
17.1. Ni sama tužiteljica nije ukazala na to koje radnje je mogao prednik tuženika, kao vlasnik vlaka, poduzeti predviđajući takvo eventualno ponašanje putnika vlaka (u svrhu fizičkog onemogućavanja takvog i sličnog zabranjenog ponašanja), te je u tome (toč. 17. i 17.1. obrazloženja) sadržan odgovor na preostali dio postavljenog pitanja.
18. S obzirom na sve naprijed navedeno nisu se ostvarili revizijski razlozi, pa je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 16. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
