Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-909/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. R., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-103/2023-45 od 16. lipnja 2023, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08.), oslobođen je optužbe okrivljeni Ž. R. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude. Na temelju odredbe članka 149. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je putem braniteljice A. T., odvjetnice iz R., predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
7.1. Naime, državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud nije ispitao predloženog svjedoka D. R., odnosno osobu u odnosu na koju je kazneno djelo počinjeno, jer nije terenskom provjerom niti provjerom u IS MUP-a Republike Hrvatske, ili na drugi način, uopće provjerio gdje bi se isti mogao nalaziti, već je pozive i dovedbene naloge upućivao na adresu okrivljenika, njegovog brata, s kojim je oštećenik imao nesuglasice, a prema navodima policijskih službenika da je isti u skitnji. Smatra da je sud adresu svjedoka trebao provjeriti u smislu ima li navedeni svjedok novu adresu prijavljenog boravka ili se možda nalazi u Prihvatilištu za beskućnike, obzirom da je jasno kako je imenovanom svjedoku nakon izlaska iz zatvora i nesuglasica sa bratom, daljnji boravak u istom stanu nemoguć.
7.2. Nadalje, ističe da je sud izveo pogrešan zaključak prilikom ocjene iskaza svjedokinje M. B. koja je odstupila od iskaza danog u prethodnom postupku navodeći koga se ona boji, dok je prilikom prvog ispitivanja navela što joj je oštećenik rekao i koje prijetnje joj je okrivljenik uputio. Ističe se da je prvostupanjski sud iskaz navedene svjedokinje trebao dovesti u vezu sa činjenicom da je od okrivljenika oduzet jedan kuhinjski nož, zbog čega smatra da je sud pogrešno ocijenio iskaz svjedokinje M. B. kao nevjerodostojan zbog odstupanja u iskazu koji se i ne odnosi na odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku.
7.3. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
7.4. Naime, okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, dok oštećenik tijekom ovog postupka nije ispitan, obzirom da se nije mogla osigurati njegova nazočnost u postupku unatoč višekratnom pozivanju na rasprave, dok je u prethodnom postupku koristio blagodat i nije želio svjedočiti.
7.5. U svom iskazu svjedokinja M. B., u prethodnom postupku, je navela da joj je jednom prigodom došao D. R. koji je naveo da mu je toga dana njegov brat, odnosno okrivljenik, prijetio nožem i da je otišao to prijaviti policiji, te da se ona okrivljenika jako boji, dok je na raspravi navela da joj je oštećenik rekao da ide prijaviti svoga brata policiji da je išao nožem na njega, a da ona mora reći da nije ništa vidjela, već samo ono što joj je on ispričao, međutim, na raspravi je dodala da se ona zapravo ne boji okrivljenika, već da je u strahu od oštećenika. Vezano za odstupanje u svom iskazu navela je da je bila u strahu da će joj oštećenik nešto učiniti budući da živi sama i da je na raspravi iskazivala onako kako se je dogodilo a da joj okrivljenik pruža neku sigurnost.
8. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz ispitane svjedokinje, smatrajući ga nelogičnim i nedosljednim, a osim toga navedena svjedokinja nije niti nazočila spornom događaju već je iskazivala samo na temelju onoga što joj je oštećenik rekao, pri čemu je bila nedosljedna mijenjajući svoj stav o događaju.
9. Obzirom da okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a oštećenik tijekom ovog postupka nije ispitan, dok je u prethodnom postupku prihvatio blagodat i nije želio svjedočiti, a zbog nedostatka drugih dokaza, prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio optužbe smatrajući da tijekom postupka nije dokazano da bi počinio kazneno djelo kako mu se stavlja na teret.
9.1. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo na način i pod uvjetima kako mu se to stavlja na teret, jer kod odluke o krivnji sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio na način kako se to stavlja na teret okrivljeniku. Kako su te okolnosti u ovom postupku izostale, ispravno je prvostupanjski sud okrivljenika na temelju odredbe članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe i za takova svoja utvrđenja dao je u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako prilikom ispitivanja pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 16. siječnja 2024.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
