Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1648/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Svjetlane Pražić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Filke Pejković te Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š., OIB: ..., iz V., zastupan po punomoćniku S. C., odvjetniku u M., protiv tuženika S. O. d.d., OIB: ..., Z., zastupan po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-19/2020 od 29. kolovoza 2022. godine, ispravljene rješenjem istog suda i poslovnog broja od 14. studenog 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-19/2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku S. O. d.d. na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.963,44 eur/14.793,55 kn uvećano za zakonske zatezne kamate u roku od 15 dana, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu 1.294,05 eur/9.750,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate u roku od 15 dana.

2. Žalbu protiv citirane presude izjavljuje tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se usvoji njegova žalba, preinači pobijana presuda i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom osporava navode iz žalbe kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu marke Mercedes, registarske oznake MA 809-BT koju je pretrpio u štetnom događaju 3. siječnja 2020., a koja šteta je nastala prilikom rasipanja mješavine soli i sitnog šljunka iz raspršivača koji se nalazio na teretnom vozilu marke Iveco, registarske oznake ST 283-MS u vlasništvu Ž. C. d.o.o., a koje je osigurano kod tuženika.

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev utvrdivši da u konkretnom slučaju vozilo u vlasništvu Ž. C. d.o.o. je bilo u prevladavajućoj funkciji motornog vozila, a ne radnog stroja kako to tuženik upire.

7. Takav zaključak prvostupanjski sud donosi na temelju utvrđenja da radni stroj nije imao vlastiti pogon te da su se u konkretnom slučaju oba vozila, vozilo štetnika i vozilo oštećenika, kretala javnom cestom te je do nastanka štetnog događaja došlo prilikom njihova mimoilaska, a uslijed neprekidnog kretanja.

8. Slijedom navedenog, sud je dosudio tužitelju iznos imovinske štete sukladno odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09, 65/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), dok odluku o trošku temelji na čl. 151., čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.).

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. ,8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijanog rješenja nije učinjena nijedna od tih postupovnih povreda te su u tom smjeru neosnovani žalbeni razlozi kojima tuženik upire na bitnu povredu parničnog postupka a koju u svojim žalbenim navodima ni ne konkretizira.

10. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud cijenio da su u konkretnom slučaju ispunjena dva kumulativna uvjeta za aktiviranje police obveznog osiguranja u prometu, da radni stroj nema vlastiti pogon nego se pokreće snagom glavnog vozila te da se vozilo kretalo javnom cestom, čime je funkcija motornog vozila u odnosu na funkciju radnog stroja bila prevladavajuća.

11. Neosnovano tuženik u žalbi upire u smjeru da bi odgovornost za štetu postojala isključivo ukoliko bi predmetno vozilo prekršilo Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23).

12. Naime, čl. 1068. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje u tekstu ZOO) propisano je da je motorno vozilo vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih, dok je čl. 1069. ZOO-a propisana odgovornost za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila. Dakle, odredbe ZOO-a odnose se na sve situacije kada je šteta u uzročno posljedičnoj vezi s pogonom motornog vozila te nije ograničena samo na situacije u kojima bi došlo do međusobnog sudara motornih vozila ili kršenja prometnih propisa.

13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio čl. 22. st. 1. ZOOP te je pravilno utvrdio činjenično stanje da je funkcija motornog vozila u konkretnom slučaju bila prevladavajuća temeljem čega nije bilo mjesta primjeni čl. 23. st. 1. t. 6. ZOOP-a jer za postojanje odgovornosti tuženika za nastali štetni događaj relevantno je da je nastao prilikom upotrebe (kretanja) motornog vozila.

14. Slijedom obrazloženog, žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka budući da nije uspio u žalbenom postupku, pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Svjetlana Pražić, v.r.