Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-258/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja EUROVERDE S.R.L., Sommacampagna 63d, Verona, Italija, OIB: 38542445527, zastupan po zakonskom zastupniku Brunu Graziano, a on po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CENTURY 21 d.o.o., Split, Kopilica 47b, OIB: 27039273035, zastupanog po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Branke Bajić Alajbeg, odvjetnice u Splitu te punomoćnika tuženika Antonia Bolanče, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 16. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-55/2021 od 13. siječnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku CENTURY 21. d.o.o. naloženo da tužitelju EUROVERDE S.R.L. isplati 8.409,06 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.168,09 EUR-a od 18. srpnja 2020.,

- na iznos od 1.253,20 EUR-a od 22. srpnja 2020.,

- na iznos od 1.807,82 EUR-a od 23. srpnja 2020.,

- na iznos od 1.393,27 EUR-a od 28. srpnja 2020.,

- na iznos od 697,62 EUR-a od 4. kolovoza 2020.,

- na iznos od 960,05 EUR-a od 11. kolovoza 2020.,

- na iznos od 395,20 EUR-a od 20. listopada 2020.,

- na iznos od 240,00 EUR-a od 22. listopada 2020.,

- na iznos od 307,61 EUR-a od 29. listopada 2020.,

- na iznos od 186,20 EUR-a od 11. studenog 2020.,

pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate na kašnjenje u trgovačkim transakcijama koja iznosi osam postotnih poena godišnje, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 221,38 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 13. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 13. siječnja 2022. pa do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku CENTURY 21 d.o.o. da tužitelju EUROVERDE S.R.L. naknadi trošak postupka u iznosu od 1.769,88 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja EUROVERDE S.R.L. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 857,67 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 11. studenog 2021. Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Trogiru podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa. Predmetni prijedlog dostavljen je javnom bilježniku Vesni Ogorevc iz Splita radi donošenja rješenja o ovrsi. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-55/5021 od 13. siječnja 2022. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 8.409,06 EUR-a / 63.441,19 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik (ranije ovršenik) je protiv tog rješenja izjavio prigovor.

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo kako isti osporava osnovu i visinu potraživanja te je naveo kako "roba nije isporučena u količinama koje su specificirane u dostavljenim prilozima prijedloga za ovrhu". Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika.

4. Javni bilježnik Vesna Ogorevc iz Splita je predmetni spis dostavila Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Trogiru radi odlučivanja o prigovoru tuženika. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovrv-1566/2021-14 od 18. ožujka 2022. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se nakon pravomoćnosti spis dostaviti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. S obzirom na to da iz prigovora ovršenika (sada tuženika) proizlazi kako isti rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-258/2022- 2 od 27. svibnja 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 55/2021 od 13. siječnja 2022. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje i odlučio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II. izreke).

6. Tužitelj se podneskom od 10. kolovoza 2022. očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te je navode iz istog osporio kao neosnovane. U odnosu na navode tuženika da "roba nije isporučena u količinama koje su specificirane u dostavljenim prilozima prijedloga za ovrhu" tužitelj je naveo kako je predmetna tražbina tužitelja nastala na temelju ugovora o kupoprodaji, odnosno tužitelj kao prodavatelj da je na temelju narudžbi tuženika kao kupca koje su izvršene izravno na prodajnom mjestu tužitelja istom isporučio robu te da mu je za iste ispostavljao račune koji su dostavljeni u prilogu prijedloga za ovrhu (račun broj 2020- FTCE-0000889 od 17. srpnja 2020., račun broj 2020-FTCE-0000906 od 21. srpnja 2020., račun broj 2020-FTCE-0000907 od 22. srpnja 2020., račun broj 2020-FTCE- 0000922 od 27. srpnja 2020., račun broj 2020-FTCE-00009488 od 3. kolovoza 020., račun broj 2020-FTCE-0000983 od 10. kolovoza 2020., račun broj 2020-FTCE- 0001277 od 19. listopada 2020., račun broj 2020-FTCE-0001294 od 21. listopada 2020., račun broj 2020-FTCE-0001323 od 28. listopada 2020. i računu broj 2020- FTCE-0001412 od 18. studenog 2020.).

7. Nadalje, tužitelj je naveo kako bi voditelj nabave tuženika osobno odabrao robu za utovar i nakon pregleda robe prije preuzimanja i postignutog dogovora o cijei predmetne robe tuženik da bi samostalno preuzeo robu, utovario je i prevezao na željeno odredište.

8. Naime, u utuženim računima da je jasno navedeno da se roba preuzima u viđenom stanju, kao i da se svaka reklamacija mora izjaviti prodavatelju isključivo u pisanom obliku, u roku od 24 sata od dostave, pa da su prigovori tuženika koji se odnose na to da roba nije isporučena u količinama koje su navedene u računima neosnovani. Stoga, kako je tuženik robu preuzeo, a tužitelja nikada nije obavijestio o nekakvim nedostacima, tuženik da se ne može sada osnovano pozivati na to da je isporučena roba imala nekakve nedostatke.

9. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, da izvede dokaz saslušanjem stranaka, zaposlenika tuženika, da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, da od Carinske uprave zatraži podatak o tome je li predmetna roba carinjena i da provede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine dugovanja te da nakon provedenog postupka donese naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.409,06 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

10. Tuženik se nije očitovao na navode tužitelja iz predmetnog podneska nego je tek na pripremnom ročištu koje je održano 27. listopada 2022. naveo kako bi najprije trebalo utvrditi koje pravo se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.

11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.409,06 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene.

12. U dokazne svrhe sud je pročitao isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to: ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000889 od 17. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000906 od 21. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000907 od 22. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000922 od 27. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-00009488 od 3. kolovoza 020., ovjereni prijevod računa broj 2020- FTCE-0000983 od 10. kolovoza 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE- 0001277 od 19. listopada 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0001294 od 21. listopada 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0001323 od 28. listopada 2020. i ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0001412 od 18. studenog 2020., dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split od 30. siječnja 2023. te očitovanje trgovačkog društva Timgora d.o.o. 13. Tužitelj je predlagao da sud pored tih dokaza izvede i dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, kao i da izvede dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka (ne navodeći kojeg svjedoka predlaže saslušati) te da od Carinske uprave zatraži podatak o tome je li roba po predmetnim računima carinjena, dok je tuženik predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika na okolnost da roba nije isporučena u količina koja je specificirana u računima. Ovaj sud je takve dokazne prijedloge stranaka odbio kao nepotrebne iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, a izvođenje ostalih predloženih dokaza ne bi utjecalo na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 8.409,06 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene za isporučenu robu.

16. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se potraživanje tužitelja temelji na računu broj 2020-FTCE-0000889 od 17. srpnja 2020., računu broj 2020- FTCE-0000906 od 21. srpnja 2020., računu broj 2020-FTCE-0000907 od 22. srpnja 2020., računu broj 2020-FTCE-0000922 od 27. srpnja 2020., računu broj 2020- FTCE-00009488 od 3. kolovoza 020., računu broj 2020-FTCE-0000983 od 10. kolovoza 2020., računu broj 2020-FTCE-0001277 od 19. listopada 2020., računu broj 2020-FTCE-0001294 od 21. listopada 2020., računu broj 2020-FTCE-0001323 od 28. listopada 2020. i računu broj 2020-FTCE-0001412 od 18. studenog 2020.

17. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik tijekom postupka osporavao da bi mu roba bila isporučena u količinama koje su specificirane u predmetnim računima.

18. Stoga, kao sporno u ovom postupku trebalo je utvrditi je li tužitelj tuženiku isporučio robu u količinama koja je pobliže navedena u utuženim računima te u vezi s tim je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos.

19. U ovom postupku radi se o sporu s međunarodnim elementom jer je tužitelj pravna osoba sa sjedištem u Republici Italiji, a tuženik pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

20. S obzirom na to da se između stranaka radi o kupoprodajnom odnosu iz međunarodne prodaje robe jer je sjedište tužitelja (prodavatelja) u Republici Italiji, a sjedište tuženika (kupca) je u Republici Hrvatskoj, na ovaj odnos se imaju primijeniti odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji roba iz 1980. (Bečka konvencija – Službeni list Međunarodni ugovori broj 10/84, - dalje: Konvencija), koju su ratificirale i Republika Hrvatska i Republika Italija.

21. Sukladno članku 7. te Konvencije na sva pitanja koja nisu uređena Konvencijom ima se primijeniti pravo one države na koju upućuju pravila međunarodnog privatnog prava.

22. Odredbama Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/2017. – dalje: ZMPP) propisano je na koji način se određuje mjerodavno pravo u sporovima s međunarodnim elementom, pa je tako odredbom članka 25. stavak 1. tog Zakona propisano da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene. Iz stavka 2. istog članka propisano je da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje prema odredbama Uredbe iz stavka 1. ovoga članka koje se odnose na te ugovorne obveze.

23. Tužitelj u spis nije dostavio ugovor iz kojeg bi proizlazilo da su stranke ugovorile primjenu mjerodavnog prava.

24. Stoga, kako prema navodima tužitelja ugovor kojeg su stranke sklopile predstavlja ugovor o kupoprodaji (ugovor o prodaji robe), a stranke nisu ugovorile primjenu mjerodavnog prava, prilikom određivanja mjerodavnog prava primjenjuje se odredba članka 4. stavak 1. točka a. Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008.

25. Odredbom članka 4. stavak 1. točka a. Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze propisano je da ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište, dok se prema odredbi članka 19. stavak 1. te Uredbe uobičajenim boravištem za trgovačka društva smatra mjesto središnje uprave.

26. Kako tužitelj ima sjedište na području Republike Italije, to je za ugovorni odnos između stranaka mjerodavno talijansko materijalno pravo sukladno članku 4. stavak 1. točka b. Uredbe broj 593/2008 s obzirom na to da je upravo tužitelj prodavatelj.

27. Ovaj sud je službenim putem pribavio odredbe talijanskog prava koje se odnose na zakonske zatezne kamate te je na ročištu koje je održao 1. prosinca 2023. strankama predočio sadržaj relevantnih odredaba talijanskog prava, a na čiji sadržaj stranke nisu imale primjedbe.

28. Sukladno članku 30. Konvencije prodavatelj je dužan, na način predviđen ugovorom i tom Konvencijom, isporučiti robu kupcu i predati mu dokumente koji se odnose na robu te mu prenijeti u vlasništvo robu, a prema članku 53. Konvencije kupac se obvezuje isplatiti cijenu i preuzeti isporuku robe onako kako je predviđeno ugovorom i tom Konvencijom.

29. S obzirom na to da se u ovom predmetu radi o sporu s međunarodnim elementom, najprije je za navesti da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Uredbe (EZ) br. 5983/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) s obzirom na to da je sjedište tužitelja i tuženika u različitim državama Europske unije.

30. Člankom 4. stavak 1. Uredbe da je propisano da u onoj mjeri u kojoj pravo koje je mjerodavno za ugovor nije odabrano u skladu s člankom 3. te ne dovodeći u pitanje članke od 5. do 8., pravo kojem podliježe ugovor utvrđuje se kako slijedi: a) ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište,

b) ugovor o pružanju usluga podliježe pravu države u kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno boravište.

31. Stoga, kako je sjedište tužitelja, koji je u ovom odnosu prodavatelj, u Italiji, u slučaju spora između stranaka da se imaju primijeniti odredbe talijanskog materijalnog prava.

32. U odnosu na kamatnu stopu, za navesti je kako je za provedbu Direktive 2000/35/EZ o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama Italija donijela Zakonodavni dekret br. 231/2002.

33. U skladu sa Zakonodavnim dekretom br. 231/2002 poslovne transakcije da se definiraju kao "ugovori bilo koje vrste između poduzeća ili između poduzeća i javnih tijela koji uključuju, isključivo ili pretežito, isporuku robe ili obavljanje usluga uz plaćanje naknade". Dekretom se propisuje da, u kontekstu poslovne transakcije "svaka osoba koja je neopravdano izložena odgodi plaćanja naknade ima pravo na automatsku isplatu kamate za kašnjenje u plaćanju koja stupa na snagu, bez potrebe za slanjem službene obavijesti o plaćanju od dana nakon isteka roka za plaćanje" osim ako dužnik može dokazati da je neplaćanje nastupili zbog uzroka koji mu se ne mogu pripisati.

34. Nadalje, u skladu s tom odredbom kamata za kašnjenje u plaćanju u poslovnim transakcijama temelji na stopama koje svake godine utvrđuje Ministarstvo gospodarstva i financija Italije, a stopa da je vidljiva u svakom trenutku i na stranicama Europskog portala e-pravosuđe.

35. Prema tome, kako dužnik dolazi u zakašnjenje ako u roku za dospijeće ne podmiri dugovanje, a propisana zatezna kamata prema talijanskom pravu je u razdoblju kada je tuženik bio u obvezi platiti utužene račune iznosila 8%, po ocjeni ovog sud, primjenjuje se predmetna kamatna stopa.

36. Uvidom u ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000889 od 17. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000906 od 21. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000907 od 22. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000922 od 27. srpnja 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-00009488 od 3. kolovoza 020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0000983 od 10. kolovoza 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020- FTCE-0001277 od 19. listopada 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE- 0001294 od 21. listopada 2020., ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0001323 od 28. listopada 2020. i ovjereni prijevod računa broj 2020-FTCE-0001412 od 18. studenog 2020. utvrđeno je da svaki od tih računa sadrži podatke o vrsti kupljene robe, količini robe, cijeni, roku plaćanja, kao i da iz računa proizlazi da se roba kupuje "na viđeno", a sve reklamacije da se moraju "komunicirati prodavatelju isključivo u pisanom obliku u okviru zakona u roku od 24 sata od dostave".

37. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je prigovorio tužitelju u roku od 24 sata od dana dostave robe koja je navedena u svakom od pojedinih računa koji su predmet ovog postupka, sud takve navode tuženika ocjenjuje kao paušalne i usmjerene isključivo na odgađanje obveze plaćanja, a tu činjenicu smatra nedokazanom (članak 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. (pročišćeni tekst), 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022. – dalje: ZPP)).

38. Dakle, kako iz predmetnih računa proizlazi da je tužitelj kao prodavatelj predao tuženiku kao kupcu u vlasništvo robu koja je pobliže navedena u tim računima, a tuženik da je robu primio i da nije prigovorio u roku od 24 sata da isporučena roba ima neke nedostatke (kako po pitanju kvalitete, tako i po pitanju količine), platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-55/2021 od 13. siječnja 2022. održan je na snazi u dijelu kojim je tuženiku CENTURY 21. d.o.o. naloženo da tužitelju EUROVERDE S.R.L. isplati 8.409,06 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

39. Kamatna stopa određena je sukladno Zakonodavnom dekretu br. 231/2002, kojim se provodi Direktiva 2000/35/EZ o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama.

40. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi održan je na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 221,38 EUR-a / 1.668,01 kuna. Po ocjeni ovog suda, tužitelju osnovano pripada 100 bodova za sastavljanje prijedloga za ovrhu (Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. Kako je vrijednost boda tada iznosila 10,00 kuna (Tbr. 54. Tarife), tužitelju osnovano pripada 1.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (250,00 kuna), odnosno ukupno 1.250,00 kuna.

41. Nadalje, tužitelju osnovano pripada i trošak plaćenih javnobilježničkih naknada u iznosu od 418,01 kuna, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021).

42. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 221,38 EUR-a / 1.668,01 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 13. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

43. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

44. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

45. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

46. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

47. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje podnesaka od 10. kolovoza 2022. i 17. travnja 2023. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), te po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 27. listopada 2022., 9. ožujka 2023. . i 1. prosinca 2023. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 500 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.000,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (250,00 EUR-a), odnosno sveukupno 1.250,00 EUR-a.

48. Pored tog iznosa, tužitelju je priznat i trošak prevođenja isprava u iznosu od 389,28 EUR-a, sukladno računima sudskog tumača koje je tužitelj dostavio u spis te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 130,60 EUR-a, sukladno Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.).

49. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.769,88 EUR-a.

50. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, tužitelju je na dosuđeni trošak parničnog postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude (15. siječnja 2024.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

52. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 857,67 EUR-a.

53. Naime, tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 10. kolovoza 2022. s obzirom na to da je tužitelju priznat prijedlog za određivanje prethodne mjere koji je sadržan u istom tom podnesku. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak sastavljanja podneska od 25. siječnja 2023. i 15. veljače 2023. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka odlučeno u okviru platnog naloga.

54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

55. Novčani iznosi koji su navedeni kunama preračunati su u euro sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 16. siječnja 2024.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Splitu

- tuženiku po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu

- u spis

Broj zapisa: 9-30862-2c0f9

Kontrolni broj: 09a6d-6e2cd-5873a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.