Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

21 000 Split

Poslovni broj: 96 P-2434/2018-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja I. J., OIB: …, S., S. , kojeg zastupa

punomoćnik S. Š., odvjetnik u S., protiv prvotužene V. D. M.-

V., OIB: …, S., P. k T. , koju zastupaju

punomoćnici – odvjetnici S. G. i A. R., odvjetnici u S. i

drugotuženika M. D., OIB: …, S., T. , radi utvrđenja

prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 9. studenoga 2023., u prisutnosti tužitelja osobno s punomoćnikom S. Š., odvjetnikom u S. i punomoćnice prvotužene A. R., odvjetnice u S., na ročištu za objavu presude 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj I. J., iz S., S., OIB: …,

suvlasnik za 8228/8800 dijela cijeloga a tuženi pod 1. V. D. – V. iz

S., P. K. T. , OIB: … i tuženi pod 2. M. D. iz

S., T. , OIB: … suvlasnici svaki za po 286/8800 dijela

cijeloga na prizemno poslovnom prostoru samostalne uporabne cjeline površine 40,08 m2 prema vještačkom nalazu sudskog vještaka M. T., dipl. inž. grad sudskom vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina od 10. studenog 2020. g. položenog u stambeno poslovnoj zgradi zemljišnoknjižne oznake č. zgr. 2115 Z. 10690 K.O. S..

Dužni su tuženi solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate."

II. Nalaže se tužitelju I. J., OIB: … , u roku od 15 dana,

naknaditi prvotuženoj V. D. M.-V. troškove postupka u iznosu od 1.937,50

eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za daljnjom naknadom troškova postupka u iznosu od 1.563,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovom sudu podnesena 11. svibnja 2018. u pravnoj stvari tužitelja Ivana J. protiv tuženika V. D. M.-V. i I. D.. U tužbi se navodi

kako je tužitelj kao predlagatelj protiv predloženika pokrenuo izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 2115 K.O. S., da je postupak obustavljen te je predlagatelj upućen sporna pitanja riješiti u parnici, a budući je između stranaka nastao spor o visini suvlasničkih udjela na predmetnoj nekretnini. Nadalje je navedeno da je tužitelj suvlasnik predmetnog prizemnog poslovnog prostora i da je s prednicom suvlasnika suvlasnik na prizemnoj prostoriji u S., V. 3, te da je ta nekretnina predmet diobe u ovom sudskom

postupku. Tužitelj je istaknuo da je u diobenom ugovoru navedeno da predmetna nekretnina ima cca. 45m2, a da je ovlašteni vještak u nalazu iskazao ukupnu korisnu površinu prostora od 38,62m2. Tužitelj konačno navodi da je udio tužitelja u predmetnoj nekretnini većinski i iznosi 93,50 % (8228/26400, što bi u m2 korisne površine iznosilo 36,11m2), a tuženici da imaju zajedno suvlasnički dio od 6,50 % (572/26400 odnosno 2,51m2 korisne površine) predmetnog prizemnog poslovnog prostora, pa tužitelj tužbom traži utvrđenje prava suvlasništva a kako je gore navedeno.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2434/2018 od 16. ožujka 2023. dopuštena je subjektivna preinaka tužbenog zahtjeva na način da umjesto tuženika I. D. u parnicu je stupio tuženik M. D..

1.2. Podneskom od 23. rujna2022. tužitelj je uredio svo tužbeni zahtjev, a sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina od 10. studenoga 2020.

2. U odgovoru na tužbu prvotužena je osporila sve navode iz tužbe u cijelosti kao i to da prednica tužitelja i tužene nije koristila predmetni prostor u prizemlju. Istaknula je da je nesporno da još za života prednice taj prostor ista iznajmljivala i ubirala plodove, a što je i sada slučaj pa da tužitelj i tuženici zajednički iznajmljuju predmetni prostor. Nadalje je istaknula da je i dalje u zemljišnim knjigama upisana cijela zgrada pa da tužitelj svojata svoje suvlasništvo samo na predmetnom prostoru.

2.1. U odgovoru na tužbu drugotuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da zgrada u kojoj se predmetna nekretnina nalazi nije etažirana pa nije jasno tko je i u kojem omjeru idealnih dijelova suvlasnik predmetne nekretnine, a osobito iz razloga što je prednica tuženika umrla, te su njezini suvlasnički dijelovi se spojili tako da su nasljednici sada suvlasnici cijele zgrade i konobe zajedno. Istaknuto je da uspostavljanje etažnog vlasništva nije moguće bez suglasnosti ostalih suvlasnika pa da bi tako usmjeren zahtjev tužitelja narušio potencijalno prava drugih suvlasnika odnosno stanara zgrade.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: potvrde grada Splita, Odsjeka za graditeljstvo Klasa 361-08/15-01/00176 Ur. broj 2181/1-03-02/10-15-0003 od 30. listopada 2015., kupoprodajna pogodba od 12. siječnja 1957., rješenje Kotarskog suda u Splitu poslovni broj Z-1080/58 od 5. svibnja 1958., Ugovor o darovanju među živima od 6. ožujka 1960., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, poslovni broj O- 548/03 iza umrlog A. J. od 1. lipnja 2004., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika J. B. poslovni broj O-269/04 od 18. svibnja 2006. iza umrlog

M. J., Ugovor o diobi – zamjeni nekretnina od 15. rujna 2006., rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Z-12931/06 od 5. veljače 2007., zemljišnoknjižnog izvatka za kat. čest. zgr. 2115 upisana u Z.U. 10690 K.O. Split, fotografija predmetne nekretnine.

3.1. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja I. J. i tužene

V. D. M. V., dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka

T. A. i Ž. J. budući da isti nisu pristupili na dva zakazana ročišta, a stranke su na ročištu na kojem je zaključeno raspravljanje izjavile kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga. Stoga je sud odustao od njihovog saslušanja smatrajući njihovo saslušanje kao suvišno.

3.2. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za građevinu M. T. te je u postupku izveden dokaz provođenjem građevinskog vještačenja, a stalni sudski vještak M. T. dostavio je sudu nalaz i mišljenje 17. studenoga 2020.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva točno određenog dijela – prizemlja, poslovnog prostora kao sastavnog dijela nekretnine označene kao č. zgr. 2115 upisane u Z.U. 10690 K.O. S., a prema određenim suvlasničkim dijelovima kako je to navedeno u podnesku od 23. studenoga 2021.

5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelji i tuženici upisani suvlasnici na predmetnoj nekretnini u određenim suvlasničkim omjerima, kao ni to da je kao suvlasnik nekretnine upisana i treća osoba T. A. u omjeru

2/12, da je izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva na nekretnini označenoj kao č.zgr. 2115 K.O. S. pravomoćno obustavljen.

6. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj ovlašten bez provođenja etažiranja zatražiti utvrđenje prava vlasništva točno određenog diela nekretnine a bez povezivanja tog dijela sa suvlasničkim djelom, odnosno može li se tražiti utvrđenje prava suvlasništva određenog dijela nepodijeljene nekretnine, kao i to jesu li ovom tužbom trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici i jesu li oni u pogledu ove parnice nužni suparničari.

7. Čitanjem potvrde grada Splita, Odsjeka za graditeljstvo Klasa 361-08/15- 01/00176 Ur. broj 2181/1-03-02/10-15-0003 od 30. listopada 2015. utvrđeno je da poslovni prostor – etaža prizemlja, površine 38,62m2 izgrađen na zgr.čest. 2115 K.O. Split, anagrafske oznake, S., V. 3, zajedno s pripadajućim dijelovima predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu za koju je izdana i priložena dozvola za upotrebu.

8. Čitanjem kupoprodajne pogodbe od 12. siječnja 1957. utvrđeno je da tom pogodbom A. T. F. prodaje, a A. J. kupuje vlasnost čest. zgr. 2113 i 2115, knjižno tijelo Z.U. 3450 K.O. S., koja u naravi predstavlja stojnu kuću u S., B. V. 5.

9. Čitanjem Ugovora o darovanju među živima od 6. ožujka 1960. utvrđeno je da A. J. tim Ugovorom dariva svojoj kćeri M. D. 2/3 dijela cjeline čestice zgrade 2113 i 2115, a što u naravi predstavlja I. i II. kat stare dotrajale kuće u ulici B. V. 5.

10. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, poslovni broj O- 548/03 od 1. lipnja 2004. iza umrlog A. J. utvrđeno je da njegovu ostavinsku masu sačinjavaju nekretnine, između ostalog 2/6 dijela č. zgr. 2115 Z.U. 10690 K.O. S., a da se njegovim nasljednicima temeljem oporuke i zakona proglašavaju J. J., B. J., I. J., M. J., D. J., svi za 21/110 dijela

nekretnine, a M. J. za 5/110 dijela nekretnine.

11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika J. B. poslovni broj O-269/04 od 18. svibnja 2006. iza umrlog M. J. utvrđeno je da njegovu ostavinsku imovinu čine, između ostalog č. zgr. 2115 K.O. S., upisana u Z.U. 10690, te se njegovim nasljednicima na osnovu zakona i ustupa drugih nasljednika proglašavaju B. J., D. J., J. J., I. J. svi za 17/80

dijela nekretnine a sestra M. D. za 12/80 dijela nekretnine.

12. Čitanjem Ugovora o diobi – zamjeni nekretnina od 15. rujna 2006. utvrđeno je da ugovorne strane i to B. J., J. J., I. J., D. J. i M.

J. suglasno utvrđuju svoje suvlasničke dijelove i to na način da B. J.,

J. J., I. J., D. J. pripadaju suvlasnički dijelovi u iznosu 2057/8800 a M. J. za 572/8800 dijela. Tom diobom ugovorne strane su suglasne da između sebe izvrše diobu odnosno zamjenu svojih suvlasničkih dijelova i to na način da J. J., B. J. i D. J. sve svoje suvlasničke

dijelove koje drže na čest. zgr. 2115 Z.U. 10690 K.O. S. prepuste u cijelosti svom bratu I. J. – tužitelju. Konačno je tim Ugovorom ugovoreno da nakon ustupa suvlasničkih dijelova suvlasnici nekretnine č. zgr. 2115 Z.U. 10690 K.O. S. su I. J. za 8228/8800, a M. J. za 572/8800.

13. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-12931/06 od 5. veljače 2007. utvrđeno je da se tim rješenjem dozvoljava uknjižba prava vlasništva č. zgr. 2115 Z.U. 10690 na ime J. I. za 8228/26400 i J. M. za 572/26400.

14. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za kat. čest. zgr. 2115 upisana u Z.U. 10690 K.O. S. utvrđeno je da je za nekretninu č. zgr. 2115 upisanu u Z.U. 10690 kao suvlasnici uknjiženi tužitelj I. J. za 8228/26400, prvotužena V. D.

M.-V. za 13775/52800, I. D. za 13775/52800 i T. A. za 2/12

dijela nekretnine.

15. Pregledom fotografija priloženih u spisu na stranici 38 i 39 utvrđeno je da je na istima kamena kuća koja se sastoji od prizemlja i dva kata, a u prizemlju koje se nalazi ugostiteljski objekt s postavljenim stolovima ispred ugostiteljskog objekta.

16. Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. T. dao je svoj nalaz i mišljenje u predmetnom postupku i to na način da je u nalazu i mišljenju opisao da predmetna nekretnina predstavlja ugostiteljski poslovni prostor, kafić i restoran "Galerija" koji je u cijelosti uređen i u uporabi, a da se nalazi u Dioklecijanovoj palači. Nadalje da je ukupna površina predmetnog poslovnog prostora 40,08m2, a sastoji se od dva nužnika, hodnika, spremišta i poslovne prostorije. Tržišnu vrijednost nekretnine da predstavlja iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na nadnevak procijene između voljnog kupca i voljnog prodavatelja u transakciji koja se ostvaruje po tržišnim uvjetima nakon odgovarajućeg marketinga. Kao usporedbu je uzeo prvi poredbeni poslovni prostor u neposrednoj blizini i sličnih značajki površine 27,46m2, a ugovorene vrijednosti 1.850.566,00 kuna, a kupoprodaja je od 30. rujna 2019. Predmetnu nekretninu je procijenio za 20% manje vrijedno zbog veće površine. Nadalje kao drugi poredbeni poslovni prostor je u neposrednoj blizini i sličnih značajki ali veće površine.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je po Ugovoru o diobi i zamjeni nekretnina od 15. rujna 2006. njemu pripalo vlasništvo predmetno prizemlje odnosno konoba i to u idealnom dijelu od 8828/8800, a M. D. u idealnom dijelu od 572/8800. U iskazu je istaknuo da mu nitko nije smetao u izvršavanju prava vlasništva na prizemlju predmetne stambene zgrade niti je itko pokrenuo postupak vezan za vlasništvo prizemlja predmetne zgrade. Nadalje je naveo da mu se nikada nije obraćao T. A. da bi polagao kakva prava na predmetno prizemlje stambene zgrade.

18. Iz iskaza prvotužene V. D. M.-V. utvrđeno je da je njezin pradjed 1960. darovao predmetnu kuću njezinoj baki M. D., da su se braća tužitelja odrekla svog nasljednog dijela u korist tužitelja kao i sve sestre osim njezine bake M. D.. Istaknula je da su joj poznate osobe T. A.. i Ž. J.

budući da su oni kupili stan na I. katu nekretnine č. zgr. 2115 te joj je poznato da oni imaju također problema vezanih za suvlasničke dijelove predmetne nekretnine. U svom iskazu je istaknula da je živjela zajedno s pokojnom M. D., majkom,

ocem i stricem I. u V. 3 gdje se nalazi predmetna nekretnina, a da tu

i dalje žive njezina majka i stric. Konačno je navela da joj je poznato da je kupnju kuće 1957. financirala njezina baka.

19. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 20. Tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se međusobno utvrdi pravo suvlasništva između njega i tuženika na fizički točno određenom dijelu predmetne nekretnine, u površini od 40,08 m2, č.zgr.2115 upisana u Z.U. 10690 k.o. Split.

21. Odredbom članka 201. ZPP propisano je da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

22. Dakle, tužitelj u konkretnom slučaju traži utvrđenje prava suvlasništva na točno određenom, realnom dijelu predmetne nekretnine, to su svi upisani suvlasnici predmetne nekretnine jedinstveni i nužni suparničari, te tužitelj koji želi da njegova tužba bude ocijenjena kao dopuštena, mora zasnovati pasivno suparničarstvo koje će obuhvatiti sve subjekte koji su sudionici određenog materijalnopravnog odnosa.

23. Ovi materijalnopravni odnosi moraju se rješavati jedinstveno i ovlaštenje na raspolaganje pripada samo svim sudionicima pravnog posla zajednički, pa odsutnost jednog sudionika u parnici predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice, a samim time i posljedicu odbačaja tužbe.

24. Međutim, neovisno o tome, prema shvaćanju ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan. Naime, tužbom za utvrđenje prava suvlasništva ne može se s uspjehom zahtijevati uspostava suvlasništva posebnog dijela nekretnine jer bi to predstavljalo etažno vlasništvo, koje isključuje suvlasništvo. Naime, vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja se prema odredbama članka 73. Zakona o o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) i to na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika nekretnine ili na temelju pravomoćne odluke donesene u izvanparničnom postupku, kojom je utvrđena korisna vrijednost svih dijelova cijele nekretnine po pravilima propisanim odredbom članka 74. ZV te se upisuje u zemljišne knjige samo kao pravo uspostavljeno s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine u skladu s člankom 72. ZV. ( ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-91/07-2 od 17. listopada 2007.)

25. Prema odredbi članka 37. stavka 2. ZV idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, s time da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (članak 38. stavak 1. ZV). Tužitelj tijekom postupka tvrdi da su on i tuženici suvlasnici određenog dijela nekretnine zbog čega ukoliko je neka osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, tada on ne može biti ujedno i (su) vlasnik idealnog dijela cijele te nekretnine, pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva dijela nekretnine, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu. (Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud u odluci poslovni broj Rev x-995/13-2 od 29. siječnja 2014.).

26. Slijedom navedenog, kada je u postupku nedvojbeno utvrđeno da za predmetnu nekretninu upisanu kao č.zgr. 2115 upisanu u Z.U. 10690 k.o. S. nije proveden postupak etažiranja, a u zemljišnim knjigama su kao suvlasnici uknjiženi tužitelj za 8228/26400, prvotužena za 13775/52800, drugotuženik za 13775/5280 i T. A. kao treća osoba za 2/12 dijela nekretnine, prema shvaćanju ovog suda, a zbog svega prednjeg navedenog, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I ove izreke.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženicima pripada cjelokupan trošak postupka. Drugotuženik nije zatražio naknadu parničnih troškova, pa stoga prvotuženoj pripada cjelokupni trošak postupka.

28. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,36 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 50 Tarife).

29. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 7. kolovoza 2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 31. listopada 2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 3. svibnja 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 24. svibnja 2021. koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 23. studenoga 2021. koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 18. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 31. ožujka 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 24. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 23. rujna 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 26. listopada 2022. koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 9. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife).

30. Dakle prvotuženoj je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 1.550,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (387,50 eura). Dakle tužitelju s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 1.937,50 eura.

31. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.563,00 eura valjalo odbiti kao neosnovan imajući na umu da punomoćnik prvotužene nije pristupio na ročišta zakazana za 25. rujna 2018. i 6. rujna 2021., a za koje je zatražio trošak pristupa na isto. Jednako tako za pojedina ročišta prvotuženoj ne pripada zatraženi iznos od 100 bodova – 200,00 eura budući da se nije radilo o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, a što je pobliže, za svako ročište pojašnjeno u prethodnoj točki ove presude.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II i III izreke ove presude.

U Splitu 16. siječnja 2024.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- prvotuženoj po punomoćniku,

- drugotuženiku,

- u spis.