REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 68 Pž-3475/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza RATARSTVO–DORADA HERCEGOVAC d.d. u stečaju, Virovitica, Ferde Rusana 100, OIB 83469929525, kojeg zastupa punomoćnik Branko Rakitničan, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika HRVATSKO MIROVINSKO OSIGURANJE d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 80983571963, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. JADRANKA BERIĆ iz Hercegovca, Trg kralja Tomislava 2, OIB 87260841617, 2. MILAN BRATKOVIĆ iz Ladislava 178, OIB 88622388141, 3. JOSIP BRUŽA iz Velikih Zdenaca, Mate Lovraka 75, OIB 0337435235, 4. DRAŽEN DAMJANOVIĆ iz Hercegovca, Omladinska 11, OIB 92873757111, kao zakonski nasljednik iza pok. Stjepana Damjanovića temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, broj O-2290/15-7 od 20. listopada 2015., 5. DALIBOR FIALA iz Hercegovca, Moslavačka 175, OIB 81285166574, 6. NADA GELENČIR iz Hercegovca, Moslavačka 208, OIB 91827300040, 7. JOSIP GELENČIR iz Hercegovca, Moslavačka 208, OIB 63517744567, 8. JOSEF KRAL iz Hercegovca, D. Fuksa 14, OIB 45378903240, 9. MARIJAN KRALJ iz Hercegovca, Moslavačka 179, OIB 23038896374, 10. ŽELJKO LUKAČ iz Hercegovca, Moslavačka 46, OIB 32458645572, 11. JOSIP MALEK iz Hercegovca, Moslavačka 261, OIB 91724517878, 12. DAMIR MLINARIĆ iz Bjelovara, V. Lisinskog 4, OIB 81397422405, 13. IVAN PETREKOVIĆ iz Hercegovca, D. Fuksa 1, OIB 40449004268, 14. JASMINA HAVRANEK iz Hercegovca, Moslavačka 173, OIB 29116675527, kao zakonski nasljednik Tanjičke Rejman iz Hercegovca, 15. IVAN RIBARIĆ iz Garešnice, Vukovarska 17, OIB 94452226827, 16. VLADIMIR SINEK iz Hercegovca, Moslavačka 231, OIB 89860851585, 17. DALIBOR SVOBODA iz Hercegovca, Hrvatskih branitelja 1, OIB 47566099722, 18. MILKA ŠVARC iz Hercegovca, Moslavačka 83, OIB 31477196838, 19. SAŠA ŠVARC iz Hercegovca, Moslavačka 83, OIB 06977750300, 20. SILVIJA BLAŽEVIĆ, rođ. ŠVARC iz Šibenika, Stipe Ninića 41, OIB 11380603119, 21. NEVENKA ŠRIBAR iz Hercegovca, Moslavačka 64, OIB 39828481842, kao zakonski nasljednik iza pok. Željka Šribara temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marka Bilandžija iz Garešnice, broj O-1324/2020-6 od 14. rujna 2020., 22. DRAGUTIN TOPČIĆ iz Hercegovca, Moslavačka 145, OIB 60851893065, zastupan po posebnom skrbniku Anđi Topčić Hercegovca, Moslavačka 145, temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Garešnica 23. MATO TOPČIĆ iz Ladislava 64, OIB 83001127886, 24. ŽELJKO VAMPULA iz Končanice 321, OIB 32379424816, 25. KRISTINA JUKIĆ, rođ. VLČEK iz Garešnice, Graničarska 45, OIB 42890935074, kao zakonski nasljednik iza pok. Josipa Vlčeka, svi zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar u Garešnici, radi isplate iznosa od 70.318,80 EUR (529.817,00 kn), odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-69/2022-30 od 6. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-69/2022-30 od 6. rujna 2023.i vraća na ponovno suđenje.

II. O nastalim troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 529.817,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. ožujka 1997. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 122/99), a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena i trošak parničnog postupka u iznosu 10.020,60 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 6. rujna 2023. do isplate (točka I. i II. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 60.364,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 1997. do isplate (točka II. izreke). Također, u točki III. izreke naloženo je umješačima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu 4.205,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. rujna 2023. do isplate.

2. Na ovaj način je presudio primjenom odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) prihvaćajući tužbeni zahtjev navodeći da je izjavama o ustupu potraživanja (26 izjava) prenesena tražbina na pravnog prednika tužitelja u ukupnom iznosu od 529.817,00 kn i temeljem pravomoćne presude (pravomoćna 28. lipnja 2002.) Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-48/01-31 od 25. ožujka 2002. Prvostupanjski sud u konačnici zaključuje da su tužitelj i umješači imali sklopljen usmeni ugovor o cesiji. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđuje da je neosnovan jer zastarni rok iznosi 10 godina, koji teče od ovršnosti presude (21. srpnja 2002.) te u trenutku podnošenja tužbe (2. srpnja 2012.) nije protekao.

2.1. Nadalje prvostupanjski sud, u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pravnog interesa za vođenje parnice navodi da se pravni interes za podnošenje tužbe očituje u činjenici da tužitelj ne posjeduje originalne izjave o ustupu potraživanja. Nastavno utvrđuje da, iako su umješači pisane izjave o ustupu tražbine potpisali i ovjerili kod Javnog bilježnika na inicijativu tužitelja pisana izjava o ustupu tražbine predstavlja samo nespornu pisanu potvrdu i dokaz da je usmeni ugovor o cesiji bio sklopljen (točka 18. prvostupanjske odluke). Iz drugog parničnog predmeta utvrđuje (poslovni broj P-312/03) da je prednik tužitelja vlastitim sredstvima platio tuženiku tako da su umjesto povrata navedenih sredstava ustupili svoje tražbine prema tuženiku, i prednik tužitelja ih je oslobodio obveze povrata navedenih sredstava (točka 19.). U odnosu na visinu tražbine se navodi da je tužitelj dostavio 26 izjava o ustupu potraživanja u ukupnom iznosu od 529.820,00 kn, a kako tužitelj traži neznatno manji iznos od 529.817,00 kn to prihvaća visinu zahtjeva.

2.2. U odnosu na istaknuti prigovor dvostruke litispedencije utvrđuje da nije osnovan jer vođenje ovršnog postupaka umješača kao ranijih tuženikovih vjerovnika i ovog parničnog postupku ne postoji identitet stranaka. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Žalbu protiv presude u točkama I. i II. izreke je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga. Upire na počinjenu bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 9. i 11. ZPP-a. Prvenstveno navodi kako odluka nema razloga o odlučnim činjenicama te je činjenične tvrdnje tužitelja prihvatio kao istinitim bez dokaza. Ponavlja da je tijekom cijelog postupka isticao prigovor nedostatka pravnog interesa i prigovora presuđene stvari. Tako ponavlja da tužitelj ima pravomoćnu presudu kojom je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 590.184,48 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Ukoliko je prihvaćeno da su 26 fizičkih osoba izjavama o ustupu prenijele potraživanje iz presude poslovni broj P-48/01 Općinskog suda u Bjelovaru, tada tužitelj ne može tražiti da se sudskim putem odlučuje o postojanju prava na isplatu o kojem već postoji pravomoćna i ovršna isprava. Presudom P-48/01 tuženiku je naloženo na ime raskida ugovora o kupoprodaji 851 dionice trgovačkog društva Hercegovac isplatiti /vratiti 31 fizičkoj osobi iznose koje su platili za dionice. Nadalje navodi da nije jasan zaključak suda da tužitelj ne posjeduje izvornike (originale) izjava o ustupu tražbina i da se u tome očituje pravni interes za tužbu na isplatu iako su potpisi umješača ovjereni kod Javnog bilježnika i svaka isprava ima broj ovjere. Na to je tuženik stalno ukazivao uz navod da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice već da je mogao pokrenuti ovršni postupak. Time je tužitelj nedopušteno zatražio sudsku zaštitu. Nadalje sud u obrazloženju navodi iznose koje je tužitelj naveo u podnesku od 30. rujna 2022., a ne prema izreci presude P-48/2001 Općinskog suda u Bjelovaru. I tu je proturječje čime je počinjena bitna povreda postupka u odnosu na odlučne činjenice.

3.1. Nadalje pogrešno je odlučeno o zastari uz primjenu 10 godišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 233. ZOO-a. Obveza koju je tuženik imao prema 31 dioničaru je počela teći od 1. ožujka 1997. (raskid ugovora o kupoprodaji), i primjenjuje se opći zastarni rok. U odnosu na Izjave je nastupila zastara jer su od 15. studenog 2001. Nadalje se navodi ako je tužitelj trebao dokazati da je tražbina na njega prenesena javnom ili ovjerovljenom ispravom tada je trebao postaviti deklaratorni zahtjev. Nadalje, ukazuje da iako je tuženik ukazivao da su umješači podnijeli prijedlog za ovrhu protiv tuženika te da su neke tražbine i naplaćene temeljem presude P-48/01 kroz postupak prisilne naplate dok o tome nije rečeno u prvostupanjskoj odluci čime bi došlo do dvostrukog namirenja iste tražbine. Predlaže uvažiti žalbu preinačiti pobijanu odluku podredno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.312,27 EUR.

4. Žalbu su podnijeli umješači pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Upiru na počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a navodeći da sadržaj isprava u spisu je u proturječju sa stanjem spisa, posebice kome je naloženo platiti tuženiku i tako preneseno tužitelju. Iznosi se ne slažu. Nadalje se navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže iz kojeg razloga smatra da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 1. ožujka 1997. Nadalje se navodi da se prvostupanjski sud rukovodio utvrđenjima iz drugog parničnog postupka što nije dozvoljeno dok nije cijenio da su umješači platili tuženiku iznose na ime kupnje dionica i po raskidu kupoprodajnih ugovora je nastala obaveza tuženika. Izjave su ovjerene u prosincu 2001. dok je presuda poslovni broj P-48/2001 Trgovačkog suda u Bjelovaru donesena 2002. godine. Umješači su pokrenuli ovršni postupak u 2002. godini jer nisu prenijeli svoje tražbine ugovorom o cesiji. Nije jasno iz kojeg dokaznog postupka je sud iscrpio zaključak o sklopljenom usmenom ugovoru o cesiji. Pogrešna je i odluka o zastari tražbine jer zastarni rok od 10 godina se odnosi na postupak provedbe i naplate pravomoćne sudske odluke, a ne ponovnom utvrđenju tražbine i isplate o kojoj je već pravomoćno odučeno.

4.1. Osporavaju odluku o troškovima postupka, posebno priznati trošak zastupanja na ročištima 19. siječnja 2023. i 2. ožujka 2023. Predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem. Traže trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.136,59 EUR.

5. Žalba su osnovane.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na što osnovano ukazuju žalitelji. Osnovano navode da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno.

7. Osnovano žalitelji navode, na što je i ukazano revizijskom odlukom da isprave koje se nalaze u spisu i koje bi predstavljale osnovu za isplatu moraju biti u skladu s ovdje tužbenim zahtjevom i izrekom pravomoćne odluke P-48/2001. Naime, presudom P-48/2001 Općinskog suda u Bjelovaru (list 25. -28. spisa) je naloženo tuženiku isplatiti 31 fizičkoj osobi iznose od po 20.120,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 1997. Za razliku od 590.181,48 kn do 620.312,18 kn tužba je povučena. U ovom parničnom postupku tužitelj traži isplatu temeljem pravomoćne presude i Izjava o ustupu, svaki ustupljeni iznos od po 21.138,49 kn, dok tužbeni zahtjev postavlja na isplatu iznosa od 529.817,00 kn sa zateznim kamatama. Treba biti jasno i određeno kojim/čijim Izjavama ili eventualno usmenim ugovorom o cesiji je prenesena tražbina i u točno određenim iznosima. Već u tom dijelu se presuda ne može ispitati jer postoji proturječnost.

8. Nadalje, je potrebno navesti prvostupanjskom sudu u odnosu na sadržaj točke 19. pobijane odluke da pristup prvostupanjskog suda o tome, što bi i kako bi Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio te da li je neke prigovore smatrao osnovanim ili ne, pa iz tog razloga prvostupanjski sud nije smatrao potrebnim raspravljati nije pravilan pristup. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo raniju prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, (kako je navedeno u točki 7. ove odluke) i u okviru stanja spisa ne navodi što bi bilo osnovano ili ne. Revizijski sud odlučuje u okviru revizijskih razloga, dok odluke koje su ukinute po revizijskom sudu ne egzistiraju, niti obrazloženja tih odluka, stoga nema razloga da se u ponovnom suđenju prvostupanjski sud poziva na obrazloženja i zaključke ukinutih odluka.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 529.817,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 1. ožujka 1997. Tužitelj zahtjev temelji na Izjavama o ustupu potraživanja od 15. studenog 2001. Potpisi na izjavama su ovjereni kod Javnog Bilježnika iz Garešnice Branke Škalić.

10. Osnovano žalitelji navode da nije jasan zaključak prvostupanjskog suda o pravnom interesu tužitelja za pokretanje i vođenje parnice na isplatu, koji sud nalazi u činjenici da tužitelj nema original Izjava. Tužitelj svoj zahtjev na isplatu temelji na Izjavama kojim su mu prenesene tražbine umješača iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-48/2001. To su po zakonu ovjerovljene privatne isprave. Na to su osnovano ukazivali tuženik i umješač, da tužitelj može zatražiti od Javnog bilježnika ovjerovljene privatne isprave podobne za eventualnu provedbu ovrhe imajući u vidu da ima pravomoćnu presudu temeljem koje je prenesena tražbina. Također, tuženik osnovano ukazuje da se iz presude ne može ispitati odlučna činjenica da tužitelj nema/ne može pribaviti original Izjava te pravni interes i opravdanost vođenja ovog parničnog postupka. Pored toga se navodi u obrazloženju odluke (točka 19.) da je nesporno kako su preslike Izjava identične originalu, dok naknadno sud utvrđuje da je sklopljen usmeni ugovor o cesiji.

11. Također, osnovano žalitelji navode da nije jasan zaključak prvostupanjskog suda i ne može se ispitati odluka temeljem kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da su stranke sklopile usmeni ugovor o cesiji uz zaključak da tužitelj ne raspolaže javnom ovjerovljenom privatnom ispravom (točke 18. i 20. prvostupanjske odluke). Utvrđenje suda o usmenom sklopljenom ugovoru o cesiji ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka niti se tako iznosi u činjeničnim navodima tužbe. Naknadno tužitelj iznosi tvrdnje da je sklopljen usmeni ugovor o cesiji što prvostupanjski sud prihvaća bez navođenja temeljem kojeg izvedenog dokaznog postupka je to utvrdio. Umješači su osporavali da je sklopljen usmeni ugovor o cesiji. Time što se prvostupanjski sud poziva na sadržaj obrazloženja prvostupanjske odluke P-312/03 kod Općinskog suda u Bjelovaru u kojem postupku su umješači tražili poništenje Izjava o namirenju, i donosi zaključak da su umješači trebali biti svjesni ustupa svojih tražbina, ne može se zaključiti o sklopljenom usmenom ugovoru o cesiji.

12. Ne može se, za sada, ispitati odluka zbog počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog nesuglasja isprava u spisu i obrazloženja odluke. Nadalje ostalo je nejasno ima li tužitelj s umješačima sklopljen usmeni ugovor o cesiji i od kada, i temeljem čega je to utvrdio sud ili tužitelj ima valjane Izjave u ustupu tražbine (ovjerene privatne isprave). Posljedično tome li ima pravni interes za vođenje ove parnice. Ovisno o tom utvrđenju nakon što otkloni bitne povrede postupka, sud će razmotriti odredbe čl. 444. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05). Potrebno je razmotriti i činjenicu da su umješači pokrenuli ovršni postupak 2002. godine, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-48/2001, na to su ukazivali tijekom postupka. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik naveo da je dio tražbine naplaćen u ovrsi dok su umješači tvrdili da su ovršni postupci u prekidu. Ista tražbina ne može pripadati i tužitelju i osobi koja je tražbinu ustupila.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare žaliteljima je potrebno navesti da je zastara pravni institut koji određuje vremenski rok u kojem se može pokrenuti postupak za ostvarenje određenih prava. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina. Prekid zastare može se dogoditi podnošenjem tužbe ili drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Ovisno o utvrđenjima u ponovljenom postupka, i pravnoj osnovi prijenosa koji je temelj/osnova za isplata odlučit će se o istaknutom prigovoru zastare.

14. Također, potrebno je navesti razloge u odluci od kada tužitelju pripadaju kamate i temeljem koje zakonske odredbe, na što osnovano ukazuje žalitelj u žalbi.

15. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje. Obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, posljedično je, radi neizvjesnosti uspjeha u sporu valjalo ukinuti i odluku o trošku parničnog postupka (točke II. i III.) odluke).

16. U ponovljenom suđenju sud će otkloniti bitnu povredu kako je navedeno u točki 7. i 11. ove odluke, primijeniti pravilno materijalno pravo kako je navedeno u točki 12. ove odluke i dati jasne razloge o pravnom interesu za vođenje parničnog postupka.

17. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-30862-4fbfd

Kontrolni broj: 0483d-61ade-fa3dd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.