Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-115/2023-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenze, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih G. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog G. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. rujna 2023., broj Kov-Us-10/2023-69, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog G. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci pod točkom 1. izreke, na temelju članka 140. stavaka 1. i 2. točke 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), prihvaćen je prijedlog zatvora, Klasa: 730-10/23- 01/270, Urbroj: 514-10-06-08-03/03-23-01 od 6. travnja 2023. te je izrečena stegovna kazna ograničenja posjeta i dopisivanja u trajanju od mjesec dana protiv istražnog zatvorenika G. B. Pod točkom 2. izreke tog rješenja odbijen je prijedlog zatvora, Klasa: 730-10/23-01/717, Urbroj: 514-10-06-08-03/03-23-01 od 6. rujna 2023. za izricanje stegovne kazne protiv istražnog zatvorenika G. B. na temelju članka 140. stavak 2. točke 7. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja, a u stvari protiv točke 1. njegove izreke, žalbu je podnio okrivljeni G. B. osobno i po branitelju, odvjetniku M. F.
2.1. Okrivljenik je žalbu po branitelju podnio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine u cijelosti. U osobno podnesenoj žalbi okrivljenik nije naveo konkretne žalbene osnove, a predlaže da mu stegovna kazna umanji ili promijeni. S obzirom na to da se tako podnesene žalbe preklapaju i nadopunjuju, biti će razmotrene kao jedna žalba.
3. Spis je, na temelju članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje iz osnova iz kojih se pobija žalbom te sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje upire žalitelj kao niti one koje ispituje po službenoj dužnosti.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik ističe više vidova povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s tvrdnjom da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da su izneseni razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni kao i da postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama koje sud navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava i samih tih isprava. Objašnjava, da je nejasno kako je prvostupanjski sud pobijanu odluku mogao utemeljiti na stegovnoj prijavi od 29. ožujka 2022., iako je pretraga u kojoj je pronađen mobitel provedena 29. ožujka 2023. Zato je nejasno i kako je prvostupanjski sud utvrdio vrijeme počinjenja stegovnog prijestupa s 30. ožujka 2023. Međutim, okrivljenik nije u pravu, jer je prvostupanjski sud jasno i razumljivo prihvatio prijedlog upravitelja zatvora od 6. travnja 2023. te okrivljeniku zbog stegovnog prijestupa iz članka 140. stavka 2. točke 4. ZKP/08., počinjenog unošenjem u prostor zatvora mobitela pronađenog 29. ožujka 2022., izrekao stegovnu kaznu ograničenja posjeta i dopisivanja u trajanju od mjesec dana. Prvostupanjski je sud u obrazloženju svoje odluke naveo listove na kojima se nalaze isprave koje je razmatrao i na kojima je utemeljio svoju odluku, pa očite omaške u pisanju (29. ožujka 2022. umjesto 29. ožujka 2023. i 30. ožujka 2023. umjesto 29. ožujka 2023.) ne čine rješenje nerazumljivim. Konkretna utvrđenja prvostupanjskog suda dalje su detaljno razmotrena u okviru žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje je ocijenjeno pravilnim i potpunim.
6.1. Okrivljenik u žalbi prigovara i izostanku postupovnih jamstva obrane (nemogućnosti iznošenja obrane, predlaganja dokaza i prava na branitelja tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja), čime očito sadržajno upire na povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., međutim niti ovdje nije u pravu. Svakako je okrivljeniku bilo omogućeno zatvoru dati izjavu u vezi spornog incidenta, dok u postupku odlučivanja o stegovnom prijestupu ima branitelja i ima mogućnost osporavati utvrđenja prvostupanjskog suda uključujući i isprave na kojime je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku, koje sada i koristi. No, žalitelj pogrešno poistovjećuje postupak odlučivanja o stegovnom prijestupu u kojem se počinitelju može izreći samo stegovna kazna ograničenja posjeta i dopisivanja s kaznenim postupkom. Samo u kaznenom postupku su zajamčena sva prava iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.;) u kaznenom aspektu (usporedi, Europski sud za ljudska prava Ezeh i Connors protiv Ujedinjene Kraljevine, 2003., stavak 82.; Štitić protiv Hrvatske, 2007., stavci 51. - 63., Boulois protiv Luksemburga, 2012., stavak 85.).
7. Suština napada žalitelja svodi se na nezadovoljstvo činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. No, niti u tom pogledu nije u pravu.
7.1. Žalitelj u žalbi ne osporava da je 29. ožujka 2023. u zatvorskoj kuhinji pronađen mobitel kao i da je koristio taj mobitel kako bi kontaktirao svoju obitelj. Međutim, poriče da bi on time priznao da je mobitel unio u zatvor i da je njegov vlasnik, time da sada u žalbi i imenuje osobu za koju tvrdi da je vlasnik mobitela. Žalitelj smatra da zbog toga nije mogao ostvariti obilježja stegovnog prijestupa iz članka 140. stavka 2. točke 4. ZKP/08. koji čini onaj "tko unese u zatvor" sredstva (…). Međutim, nema
prema
nikakve dvojbe da je okrivljenik znao da je telefoniranje dopušteno samo dnevnom rasporedu aktivnosti i to s osobama koje je odobrio nadležni sud, pri čemu telefoniranje nadzire službena osoba. Prema tome, okrivljenik je znao da mobitelima nema mjesta u zatvoru, pri čemu je notorno da se mobitel treba na neki način unijeti u prostor zatvora da bi se uopće mogao koristiti. U tom pravcu, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik očigledno unio mobitel koji je nedvojbeno posjedovao, jer i sam priznaje da je mobitel koristio par puta.
8. Konačno, protivno daljnjim prigovorima, izrečena stegovna kazna je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena okolnostima događaja i težini stegovnog prijestupa.
9. Prema tome, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Zato je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 16. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
