Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-347/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 1. rujna 2023. broj K-8/2023, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku, optuženi D. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništva, iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude za koje je osuđen temeljem članka 230. stavak 2., a uz primjenu odredaba članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. S. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 17. veljače 2023., kada je uhićen po djelatnicima PU Šibensko-kninske pa nadalje.

3. Temeljem članka 69. KZ/11. optuženomu D. S. je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

4. Temeljem članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) od optuženika D. S. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, pa je utvrđeno da novčani iznos od 150,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske, i naloženo optuženiku da iznos od 150,00 eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

5. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog D. S. trajno je oduzet nož ukupne dužine 22 cm, duljine oštrice 13 cm (privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 17.veljače 2023.broj ….

6. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi D. S. je u cijelosti oslobođen od obveze nadoknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

7. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. S. po branitelju R. Š., odvjetniku u D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se žalba uvaži te pobijana presuda ukine.

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Žalba nije osnovana.

10. Optuženik u uvodu žalbe kao osnovu pobijanja presude ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju uopće ne obrazlaže u smislu na koji način bi takva povreda bila ostvarena. Nadalje optuženik navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i …"visine izrečene kaznene sankcije" (pri čemu očigledno misli na odluku o kazni) ali ne obrazlaže posebno niti jednu od povreda iz članka 469. stavaka 1. do do 6. ZKP/08., niti na neku od njih sadržajno upire žalbenim navodima.

10.1. Stoga je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ispitao u skladu sa odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., te je našao da nije počinjena niti jedna od povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.).

11. Nadalje, optuženik navodi da "…nije postupao prijeteći prema životu i tijelu oštećenice već da je postupanju prikladniji opis osobito drskog ili opasnog načina počinjenja krađe čime aludira na kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11. (iako se pogrešno poziva na članak 229. stavak 2. KZ/11.), te da nije bilo namjere da se ikoga dovede u strah za vlastiti život i zdravlje, da nije korištena sila, a ni prijetnja, jer da se zahvalio oštećenici nakon što mu je predala novac, …" čime osporava bitna obilježja kaznenog djela kvalificiranog razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11., i posredno ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. ZKP/08., a u suštini ti navodi predstavljaju argumentaciju žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. Međutim, prema odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08., optuženik koji se izjasni da se smatra krivim ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje se odnosi na okolnosti počinjenja i njegovu krivnju za kazneno djelo razbojništva, pa te navode ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao. 12. Optuženik smatra da je kazna prestrogo odmjerena s obzirom na vrstu i težinu kaznenog djela, te predlaže da se…" ovako donesena presuda kojom je osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv imovine-razbojništvo, opisano u članku 230. stavak 2. ukine…" (!!) te naglašava brojnost utvrđenih olakotnih okolnosti i navodi da je inkriminirani događaj "…epilog nesretnih životnih okolnosti odnosno loših egzistencijalnih prilika i teško narušenog zdravlja…".

12.1. Međutim, žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

12.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio i vrednovao sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

12.3. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu potpunog, iskrenog i nedvosmislenog priznanja optuženika da je počinio kazneno djelo, budući da je na taj način u bitnome dao doprinos brzom, efikasnom i ekonomičnom okončanju ovog kaznenog postupka, a što se optuženiku u svakom slučaju treba honorirati, s obzirom da je isti mogao izabrati i drugačiji način svoje obrane. Nadalje, okolnost da je izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela i izrazio spremnost da se podvrgne liječenju od ovisnosti o alkoholu također pokazuju da je optuženik svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog postupanja, a što, u suštini, predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram njegovog protupravnog ponašanja i posljedica koje su uslijed toga nastupile kako prema žrtvi, tako i prema društvu u cjelini. Isto tako, prvostupanjski sud pravilno valorizira bitno smanjenu ubrojivost kao posljedicu ovisnosti o alkoholu "tempore criminis" te posljedično tome optuženikovo zdravstveno stanje sa simptomima psihičke i fizičke ovisnosti i sa zdravstvenim komplikacijama u vidu teškog narušenja zdravlja, alkoholne ciroza jetre i alkoholne epilepsije, te da je i ovisnik o opijatima od kojih već godinama apstinira i na supstitucijskoj je terapiji buprenofinom.

12.4. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika, uz činjenicu da je inkriminirane prigode oduzeo manji novčani iznos, predstavljaju naročito olakotne okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11. Sve opisane okolnosti, opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne te utvrđivanje kazne zatvora ispod zakonskog minimuma u trajanju 2 (dvije) godine koja je odmjerena u skladu s odredbom članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. Izrečena kazna će u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. te dostatno izraziti društvenu osudu i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo nakon provedene resocijalizacije.

13. Imajući u vidu da je kod optuženika psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je počinjenje kaznenog djela povezano s njegovom ovisnošću o alkoholu, a iz nalaza i mišljenja sudsko psihijatrijskog vještaka dr. V. N., jasno proizlazi postojanje opasnosti od ponavljanja istovrsnih kaznenih djela, zbog koje je potrebno provesti obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu, to je prvostupanjski sud primjenom članka 69. KZ/11. pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti – alkoholu.

14. Ispitujući nadalje pobijanu presudu u smislu članka 478. ZKP/08., prvostupanjski sud je od optuženika pravilno oduzeo imovinsku korist u iznosu od 150,00 eura, sukladno odredbi članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08., jer nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. Isto tako odlukom prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta u skladu s odredbom članka 79. KZ/11. pravilno je primijenjen zakon na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja.

15. S obzirom da žalba optuženika nije osnovana,na temelju članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16.siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.