Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-335/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj: K-28/2022. od 29. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog R. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi R. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude, te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
2. Na temelju članka 72. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora, koja mjera počinje teći od izvršnosti pobijane presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.291,50 eura/9.730,80 kuna i paušalni trošak u iznosu od 150,00 eura/1.130,18 kuna.
4. Protiv ove presude žalbu su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi R. P..
5. Državni odvjetnik žalbu je podnio zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreknu kazna zatvora i sigurnosna mjera u duljem trajanju.
6. Optuženi R. P., u žalbi koju je podnio po branitelju M. K., odvjetniku u O. uredu K., H. i V. j.t.d. u V., prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni te je predložio da se ista preinači na način da mu se izrekne blaža kazna ili druga blaža kaznena sankcija.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
9. Žalbe nisu osnovane.
10. Naprijed izneseni, suprotstavljeni stavovi stranaka glede visine kazne koju je prvostupanjski sud izrekao optuženom R. P., kao i trajanja sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nisu osnovani.
10.1. Naime, nije u pravu optuženi R. P. kad u žalbi ističe da mu prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne za inkriminirano kazneno djelo nije pravilno vrednovao sve one utvrđene olakotne okolnosti, a s obzirom na to da nije našao otegotnih okolnosti. Optuženik smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine, previsoka i da je sud, u konkretnom slučaju, mogao primijeniti propise o ublažavanju zakonom propisane kazne iz članka 48. KZ/11. te mu izreći djelomičnu uvjetnu osudu.
10.2. Isto tako, nije u pravu ni državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a pri tome nije dovoljno cijenio činjenicu da je kritične zgode upravljao osobnim vozilom pod jakim utjecajem alkohola pri koncentraciji najmanje 2,16 g/kg alkohola u krvi. Nadalje državni odvjetnik iz istog razloga prigovara nalazeći da je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilo u trajanju od jedne godine duže od izrečene kazne, preblago određena.
10.3. Pri odmjeravanju kazne optuženom R. P., prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te mu je kao olakotno cijenio priznanje djela, iskreno kajanje, dosadašnju neosuđivanost, kako zbog kaznenih djela, tako i prekršaja, kao i doprinos oštećenika nastanku prometnog udesa koji se ogleda u činjenici da se u noćnim uvjetima, izvan naseljenog mjesta nepropisno kretao pogrešnom stranom kolnika, u istom smjeru kojim se u osobnom vozilu kretao i optuženik, dok otegotnih okolnosti nije bilo.
10.4. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv u žalbi izneseni nekritičan stav optuženika koji je, zanemarujući težinu počinjenog kaznenog djela kao i posljedice koje su proizašle iz tog djela, a radi se o događaju od …., kada upravljajući osobnim vozilom marke V. G., reg. oznake … pod utjecajem alkohola, pri vrlo visokoj koncentraciji od najmanje 2,16 g/kg alkohola u krvi, zbog čega su njegove sposobnosti za sigurnu vožnju i pravovremeno uočavanje drugih sudionika u prometu bile bitno smanjene, pa je takvim kršenjem prometnih propisa, krećući se cestom iz smjera D. L. u smjeru N. V., naletio na oštećenog R. S., koji se istom stranom kolnika kretao ispred njega, a koji je od naleta zadobio višestruke teške tjelesne ozljede opasne po život od kojih je u O. bolnici u V. preminuo …. Kako niti jedna od naprijed navedenih olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud pronašao na strani optuženika, a na koje se optuženik u žalbi poziva, nema karakter naročito olakotne okolnosti, a niti se takvim mogu razmatrati sve te okolnosti zajedno, nisu ostvareni zakonski uvjeti iz članka 48. stavka 2. KZ/11. da bi se optuženiku za kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11., za koje djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 12 godina, sudskim ublažavanjem kazne izrekla blaža kazna od propisane. Prema tome, neosnovano optuženik u žalbi upire na to da mu je prvostupanjski sud, izričući mu zakonom propisani minimum kazne, bez obzira na odsutnost otegotnih okolnosti, izrekao prestrogu kaznu.
10.5. S druge strane, nije u pravu ni državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika te mu je, s obzirom na utvrđenu visoku koncentraciju alkohola, izrekao preblagu kaznu.
10.6. I po stavu ovog drugostupanjskog suda, unatoč činjenici da je kritične zgode optuženik upravljao automobilom i uzrokovao prometnu nesreću pri koncentraciju od 2,16 g/kg alkohola u krvi, sve naprijed navedene olakotne okolnosti, s obzirom na njihovu brojnost i kvalitetu, su opravdavale visinu kazne zatvora u trajanju od tri godine koju mu je za inkriminirano kazneno djelo izrekao prvostupanjski sud.
10.7. Naime, polazeći od principa individualizacije kazne, izrečena kazna zatvora nije ni prestroga ni preblaga već je ta kazna primjerena težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i svim okolnostima djela pa će se njome, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ostvariti sve one, u članku 41. KZ/11., predviđene svrhe specijalne i generalne prevencije, imajući pri tome na umu da je izrečenom kaznom u dovoljnoj mjeri izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela kao i da će se tom kaznom istodobno optuženiku omogućiti ponovno uključivanje u društvo. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, nisu osnovane.
10.8. Također, nije u pravu državni odvjetnik ni kad u žalbi zbog odluke o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jedne godine, koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku, ističe da mu je tu sigurnosnu mjeru sud trebao izreći u duljem trajanju, s obzirom na to da optuženik do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela protiv sigurnosti prometna, pa čak ni za prekršaje u prometu.
11. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako prilikom ispitivanja žalbi stranaka nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović,v.r.
