Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžzd-92/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihela Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. H. zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog H. H. podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: 27. Kzd-266/2021-35. od 7. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog H. H. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: 27. Kzd- 266/2021-35. od 7. siječnja 2022., optuženi H. H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela protiv spolne slobode – bludnom radnjom iz članka 155. stavka 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 155. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi H. H. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom H. H. je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina kazne zatvora, a dio izrečene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ako optuženi H. H. u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečeni, neuvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine je optuženom H. H. uračunato vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku jedinicu i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2021. do 7. siječnja 2022.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi H. H. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6., 7. i 8. ZKP/08., a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) te na nagradu i nužne izdatke postavljenog opunomoćenika maloljetne oštećenice o čijim visinama će se odlučiti posebnim rješenjem.

4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.

5. Žalbu je podnio i optuženi H. H. iz svih „žalbenih osnova iz člana 353. stav. 1. točka 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku te odluke o troškovima krivičnog postupka“ s prijedlogom da se njegova žalba prihvati, ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak ili da se pobijana presuda preinači i da mu se primjenom odredaba o ublažavanju kazne izrekne uvjetna osuda.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. Pobijajući presudu iz svih žalbenih razloga optuženi H. H. se poziva na odredbe članka 353. stavka 1. točka 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku koje ne odgovaraju članku ZKP/08. kojim su propisane žalbene osnove.

10. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka propustivši zaštitu identiteta maloljetnika i maloljetne osobe označavati inicijalima. Sadržajno ovi žalbeni navodi ne odgovaraju niti jednoj odredbi iz članka 468. ZKP/08. kojom su propisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Za napomenuti je da dijete kao žrtva ima u skladu s odredbama članka 43.a i 44. ZKP/08., između ostalog, pravo na tajnost osobnih podataka, što žrtva tijekom postupka nije tražila kako to proizlazi iz Obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom koji se nalazi u spisu na listu 13. Stoga su osobni podaci žrtve poznati sudionicima postupka, međutim, u daljnjoj manipulaciji pobijanom odlukom, ista je anonimizirana i kao takva dostupna u pregledniku sudske prakse.

11. Dodatan propust prvostupanjskog suda žalitelj nalazi u ocjeni vjerodostojnosti iskaza žrtve, pobijajući tako presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da je prvostupanjski sud samo reproducirao iskaz žrtve bez da se kritički osvrnuo na isti. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud detaljno analizirao iskaz žrtve te ocijenio da žrtva iskazuje na uvjerljiv, siguran i dosljedan način, njezin je iskaz u bitnim dijelovima suglasan s iskazom njezine majke Đ. H. te SMS komunikacijom iz koje proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju optuženik komunicirao s maloljetnom žrtvom na način kako je to žrtva A. H. i opisala.

12. Nastavno, osporavajući vjerodostojnost iskaza žrtve A. H., optuženik tvrdi da ju je viša stručna savjetnica – socijalna pedagoginja Matea Babić ispitivala na krajnje tendenciozan način postavljajući joj niz sugestivnih, zabranjenih pitanja s ciljem dobivanja, odnosno iznuđivanja željenog odgovora, a koje tvrdnje su potpuno neosnovane jer iz zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve mlt. A. H. broj 14. Kir-d- 143/21 sastavljenom u Županijskom sudu u Zagrebu 14. listopada 2021. to ne proizlazi. Osim toga, treba naglasiti da je ispitivanju svjedoka žrtve mlt. A. H. prisustvovao optuženi H. H. i njegov branitelj odvjetnik N. A. koji tijekom ispitivanja nisu imali primjedbe na način ispitivanja žrtve.

13. Nadalje, nije u pravu optuženik kada osporavajući vjerodostojnost iskaza ostalih ispitanih svjedoka, majke žrtve Đ. H. i oca žrtve I. H., navodi da je prvostupanjski sud propustio raspraviti odnos majke malodobne žrtve Đ. H. i optuženog H. H., tvrdeći da su bili u ljubavnoj vezi, kao i je li žrtva znala za tu vezu i je li njezin svjedočki iskaz pod utjecajem majke. U odnosu na ovu žalbenu tvrdnju treba istaći da niti iz jednog provedenog dokaza, osim iskaza optuženika, ne proizlazi da bi bili u ljubavnoj vezi zbog koje bi bio razveden i brak roditelja žrtve. Optuženik, ako je smatrao da se radi o bitnoj činjenici, mogao je na tu okolnost upitati žrtvu na dokaznom ročištu, ili svjedoke na raspravi, a što nije. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda eventualna, ranija opstojnost ljubavne veze optuženika s majkom žrtve nije od utjecaja na utvrđivanje bitnih činjenica u ovom postupku. Posebno kada se analiziraju iskazi žrtve A. H. i njezine majke Đ. H., njihovi su iskazi dosljedni, uvjerljivi i podudarni, a potvrđuju ih i SMS poruke, dok je svjedok I. H. na poziv Đ. H. odmah reagirao i pozvao policiju, što ukazuje da nije sumnjao da bi optuženik kao njegov prijatelj bio u stanju napasti žrtvu. Svjedokinja Đ. H. je potvrdila kako joj je maloljetna žrtva ispričala, a vezano uz događaj koji se zbio 24. rujna 2021. kada je zatekla optuženika u ranim jutarnjim satima u kući sa žrtvom, kako je optuženik kroz dvije godine dolazio u kuću dok je bila sama, dirao ju je rukama po grudima, nogama, cijelo vrijeme mu je davala do znanja da ne želi imati ništa s njim, da ne želi da ju dodiruje, ne želi se viđati s njim, tražila je da ju ostavi na miru te ga odgurivala od sebe, a on ju je ucjenjivao da ako ne bude s njim, da će reći njezinim roditeljima da je bila s nekim drugim te da će im nešto učiniti, ako žrtva ne odgovara na njegove poruke, a upućivao joj je i uvredljive riječi, primjerice da je govno. Dio događaja, odnosno optuženikovo nasrtanje i diranje žrtve 24. rujna 2021. je i sama vidjela. Preslika SMS komunikacije optuženika s maloljetnom žrtvom potvrđuje neprimjerene kontakte optuženika sa žrtvom. Uvjerljivost iskaza žrtve A. H., svjedokinje Đ. H. i svjedoka I. H., potkrijepljenost istih preslikom SMS komunikacije ukazuje da su iskazi žrtve i naznačenih svjedoka vjerodostojni, a niti jedna okolnost ne ukazuje da bi žrtva bila instruirana od strane majke, da bi žrtvin iskaz bio iskonstruiran s ciljem lažnog terećenja optuženika. Previše je detalja koji se podudaraju, primjerice intenzitet dolazaka u kuću žrtve, način ophođenja, prateće SMS poruke, a koji ukazuju na životnost iskaza žrtve, odnosno da je žrtva doista doživjela ono što se optuženiku stavlja na teret.

14. Žalitelj u žalbi tvrdi da su njegove radnje bezazlene, ne navodeći koje su to radnje, što je nejasno kada se ima u vidu da niti jednu od inkriminiranih radnji ne priznaje. U svojoj obrani navodi da nikakvu komunikaciju nije imao sa žrtvom prilikom njegovih posjeta njezinoj kući niti se s njom viđao izvan kuće, vidio ju je u dva navrata s oženjenim muškarcem čiji identitet ne otkriva, iako ga vjerojatno zna s obzirom da zna da je oženjen.

15. Suprotno istaknutim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je u odnosu na svako kazneno djelo za koje je optuženika proglasio krivim, utvrdio egzistenciju svih bitnih sastavnica kaznenog djela. Iz iskaza žrtve A. H. i svjedokinje Đ. H. proizlazi da je inkriminirano ponašanje optuženika prema žrtvi trajalo dvije godine od trenutka kada ih je svjedokinja Đ. H. zatekla u kući žrtve 24. rujna 2021., žrtva je sama navela da ju je optuženik prvi puta uhvatio za grudi, dok je bila sama u kući kada je imala 14 godina. S obzirom da je žrtva A. H. rođena 19. siječnja 2005., ponašanje optuženika prema žrtvi do njezinog petnaestog rođendana kvalificirano je kao kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11., a ono nakon petnaeste godine žrtve kao bludne radnje iz članka 155. stavka 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11., dok je učestalo telefonsko kontaktiranje žrtve i slanje SMS poruka žrtvi, u kojim ju je kontaktima optuženik vrijeđao, govorio da je glupača, govno, lažljivica, da se goni, da će nešto napraviti njezinim roditeljima ako ne stupi u vezu s njim, kvalificirano kao kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

16. Diranje djeteta rukama preko odjeće po grudima i nogama, privlačenje maloljetne žrtve i skidanje njezinih hlača, a kako je to opisala žrtva, uz negodovanje žrtve, je poduzeto jedino i isključivo u cilju zadovoljenja tjelesne pohote. Optuženik je, nesumnjivo, bio svjestan dobi žrtve, poznavao je njezine roditelje i obiteljsku situaciju tako da je sigurno znao i koliko je stara, međutim, unatoč toj svijesti poduzimao je inkriminirane radnje kako bi zadovoljio svoj spolni nagon, izazvavši kod žrtve osjećaj srama, neugode te povrede njezinog spolnog integriteta.

17. Prvostupanjski je sud u odlomku 16. jasno razlučio kojim radnjama je optuženi H. H. ostvario obilježja kojeg od terećenih kaznenih djela za kojeg ga je proglasio krivim, stoga je potpuno neutemeljena žalbena teza da nije jasno u prvostupanjskoj presudi obrazloženo kojim radnjama je optuženik počinio koje od kaznenih djela zbog kojeg je proglašen krivim.

18. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik u bitnome ističe da nije bilo osnova za izricanje djelomične uvjetne osude i izvršenja samo jedne godine zatvora, već je trebalo optuženika osuditi na kaznu zatvora u dužem trajanju jer je optuženik iskazao izrazitu ustrajnost koja nadilazi uobičajenu količinu kriminalnog postupanja te učestalo dolazio do oštećenog djeteta, dirao ju po grudima i nogama protivno njezinoj volji, zvao ju, pisao poruke, pratio njezino kretanje, iznosio neprimjerene komentare, što je sve trajalo dvije godine.

19. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da nije počinio terećena kaznena djela, da je jedinstvena kazna neprimjerena, prestroga i na „štetu okrivljenog“.

20. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom H. H. kao olakotno cijenio da je u dobi od 58 godina, otac je troje odrasle djece, oduvijek je radio i uzdržavao svoju obitelj i sebe, a prema izvodima iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije nije osuđivan, što pokazuje da se radi o osobi koja do počinjenja kaznenih djela nije dolazila u sukob sa zakonom i živio je socijalno prihvatljivim načinom života, dok je kao otegotno cijenio upornost u protupravnom postupanju, a s obzirom da je u razdoblju od gotovo dvije godine uporno dolazio u kuću kod maloljetne žrtve kada bi bila sama te ju, unatoč njezinom odbijanju bilo kakvog kontakta i veze s njim svaki puta dirao po grudima i nogama pa bi ona, a kako bi to prekinula i spriječila ga u tome te udaljila iz kuće, lagala da joj dolaze roditelji i on bi tek tada otišao. Dvogodišnje seksualno zlostavljanje maloljetne žrtve od strane optuženika prekinuto je prijavom policiji, a nakon što ga je majka maloljetne žrtve zatekla u kući i vidjela kako žrtvu dodiruje po grudima o čemu je obavijestila svojeg bivšeg supruga koji je sve prijavio. Nadalje, otegotnim je cijenjena i okolnost da se radi o kućnom prijatelju koji je maloljetnu žrtvu poznavao još dok je bila manja i koji je godinama dolazio u njezinu obitelj, oni su mu pomagali, prali mu rublje, kod njih je jeo i pio, a očito je da je optuženik iskoristio povjerenje njezinih roditelja, osobito njezinog oca koji je optuženika smatrao dobrim kućnim prijateljem.

21. Cijeneći istaknute olakotne i otegotne okolnosti, a imajući u vidu da je za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, za kazneno djelo bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora do dvije godine, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud optuženom H. H. za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 155. stavka 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Imajući u vidu ličnost optuženika, posebno način na koji je upoznao žrtvu, iskoristivši povjerenje njezinih roditelja i ukupnost kaznenih djela, odnosno činjenicu da je sva tri kaznena djela počinio u kontinuitetu, prema istoj žrtvi, da su od toga dva kaznena djela istovrsna, osnovano ga je prvostupanjski sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci.

22. Slijedom navedenog, pojedinačno utvrđene kazne i jedinstvena kazna primjereni su jačini povrede zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je optuženik postupao, načinu počinjenja kaznenih djela, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i imovinskim prilikama, njegovom ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela, odnosu prema žrtvi i njezinoj obitelji te svakako pogodni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

23. Optuženik je do ovog kaznenog postupka, kao osoba u dobi od 58 godina živio urednim socijalnim i obiteljskim životom, nije kršio propise, ovaj postupak i boravak u istražnom zatvoru mu je prvo takvo iskustvo, a što sve ukazuje na egzistenciju visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela i da mu je primjereno izreći djelomičnu uvjetnu osudu. Dio kazne koji će izvršiti, kao i dio kazne koji je uvjetovan s utvrđenim rokom provjeravanja, primjereni su utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

24. Okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne koje državni odvjetnik navodi u žalbi su adekvatno cijenjene pri utvrđivanju pojedinačnih kazni, a ličnost optuženika i ukupnost kaznenih djela pri izricanju jedinstvene kazne, dok neka teža kazna za koju se zalaže državni odvjetnik ili neka blaža kazna za koju se zalaže optuženik, ne bi bile primjerene istaknutim i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Nadalje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dosadašnji neporočan život optuženika dostatna je garancija da će se i bez izvršenja cjelokupne kazne zatvora, a protivno tvrdnji državnog odvjetnika, optuženik ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela.

25. Optuženik je zaposlen i prema vlastitom kazivanju je dobrog imovnog stanja tako da ga je prvostupanjski sud ispravno pozivajući se na odredbu članka 148. stavka 1. obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6., 7. i 8. ZKP/08., a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu odmjerenu u iznosu od 1.000,00 kuna te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti i na nagradu i nužne izdatke postavljenog opunomoćenika maloljetne oštećenice o čijim visinama će se odlučiti posebnim rješenjem. Optuženik tvrdi da je nezaposlen i slabog imovnog stanja što ničim nije argumentirao tako da je njegova žalbena tvrdnja neosnovana, time da uvijek postoji mogućnost ukoliko se naknadno utvrdi da zbog lošeg imovinskog stanja optuženik ne bi mogao platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08. bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati, da predsjednik vijeća posebnim rješenjem oslobodi optuženika obveze naknade troškova postupka. Napominje se da je optuženika moguće osloboditi obveze plaćanja samo troškova iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08.

26. Slijedom navedenog, kako navodi žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić