REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-2113/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja M. L., iz V., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 16. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224-02/22-01/3310, URBROJ: 511-01-203-23-26. od 28. rujna 2023. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/22-01/3310, URBROJ: 511-01- 203-23-26. od 28. rujna 2023., donesenim u ponovnom postupku, odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina R. F., za primitak u hrvatsko državljanstvo po osnovi privilegirane naturalizacije (prirođenja) iz članka 12. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine" br. 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21, u nastavku teksta: ZHD). Rješenje je doneseno u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 5 Us I-283/2023-7 od 12. svibnja 2023. godine. Tom je presudom poništeno ranije rješenje tuženika doneseno u ovome predmetu, zbog nedostatnog obrazloženja prijašnjeg mišljenja Ministarstva..
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Dvojbeno je da li je osporavano doista potpisao ministar unutarnjih poslova, a rješenju nedostaje službeni pečat. Tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Ministarstvo turizma i sporta svoje mišljenje nije iznijelo u propisanom roku. Rješenje nije doneseno u propisanom roku. Tužitelj sa suprugom i maloljetnom kćeri već više od pet godina živi u Republici Hrvatskoj i ostvaruje važne turističke projekte. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje sljedeće. Tužitelj je tužbu podnio prije negoli mu je uopće dostavljeno osporavano rješenje, koje mu nije dostavljeno unatoč tome što je radi toga dvaput pozvan od strane Policijske postaje Poreč – Parenzo. Sa sadržajem rješenja tužitelj se upoznao uvidom u sudski spis predmeta, u kojem se nalazi arhivski primjerak rješenja, koji primjerak se ne ovjerava pečatom. Tuženik predlaže odbaciti tužbu kao prijevremenu, jer još uvijek nije obavljena uredna dostava osporavanog rješenja.
4. Sud nije odbacio tužbu, unatoč tome što se tužitelj sa sadržajem osporavanog rješenja upoznao uvidom u spis predmeta, a ne urednim preuzimanjem
rješenja, koje mu je omogućeno. Moguće je da je riječ o zlorabećem / manipulirajućem postupovnom manevru tužitelja, ali nesporno je da je tužitelju sadržaj tog rješenja poznat i da osporava njegovu zakonitost tužbom u ovome sporu. Pri takvom stanju stvari nije bilo nužno ni učinkovito odbaciti tužbu. Odlukom da podnese tužbu nakon što se na rečeni način upoznao sa sadržajem osporavanog rješenja tužitelj se ujedno lišio pravne mogućnosti da zakonitost toga rješenja ponovno osporava bude li mu kasnije dostavljen njegov primjerak osporavanog rješenja.
5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona). Uz to, tužitelj je u tužbi naveo da ne inzistira na provedbi rasprave. Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Mjerodavne odredbe članka 12. stavaka 1. i 3. ZHD-a glase:
„Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.
(…)
Na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova, nadležno ministarstvo odnosno središnji državni ured daje obrazloženo mišljenje iz kojeg nedvojbeno proizlazi postojanje interesa Republike Hrvatske za primitak u hrvatsko državljanstvo stranca iz stavka 1. ovoga članka.“
7. Ključni dio obrazloženja tuženikova rješenja glasi:
„Ministarstvo …nas je dopisom, KASA: 224-01/22-01/513; URBROJ: 529-03-02„02/2-23-4 od 11.09.2023. godine, izvijestilo da je M. L. u svom zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 12. stavka 1 Zakona naveo da je suvlasnik tvrtke B. s. d.o.o„ OB: .., koju vodi zajedno sa suprugom A. A. (…), kroz koju već četiri godine razvijaju uspješan turističko informativni portal T., koji promovira regije Republike Hrvatske i informira turiste o raznim prirodnim i kulturnim ljepotama s preporukama zanimljivih mjesta, ruta, restorana i atrakcija. Prema navodima podnostelja zahtjeva navedeni portal ima više od sto tisuća posjetitelja mjesečno i preko 11 000 recenzija. Gosp. M. L. navodi da mu je
odobren privremeni boravak u svrhu rada u Republici Hrvatskoj, te je na taj način, zajedno sa suprugom, mogao neometano poslovati kao strani državljanin u Republici Hrvatskoj.
Uzimajući u obzir sve navedeno u predmetnom zahtjevu, Ministarstvo turizma i sporta je utvrdilo da ne raspolaže informacijama i dokazima iz kojih nedvojbeno proizlazi postojanje interesa Republike Hrvatske za primitak gosp. M. L. u hrvatsko državljanstvo. Također, nakon provjere informacija koje je
gosp. M. L. naveo u svom zahtjevu, a koje su ukazivale na moguće
postojanje gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, Ministarstvo turizma i sporta u okviru svog djelokruga ne može nedvojbeno utvrditi postojanje takvog interesa. U cilju prikupljanja informacija, zatraženo je i očitovanje Hrvatske turističke zajednice, od koje je zaprimljen odgovor kako Hrvatska turistička zajednica nije poslovno surađivala s gosp. M. L. niti tvrtkom čiji je gosp. M. L. vlasnik. Sukladno navedenoj odredbi članka 12. stavku 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, potrebno je nedvojbeno utvrditi postojanje interesa Republike Hrvatske za primitak stranca u hrvatsko državljanstvo, a ne osobni interes podnositelja zahtjeva. S obzirom na sve navedeno, Ministarstvo turizma i sporta iz činjenice da podnositelj zahtjeva ima tvrtku koja između ostalog obavlja djelatnost turističke agencije i promidžbe, a koja neometano posluje u Republici Hrvatskoj i ostvaruje pozitivne poslovne rezultate, kao i drugih navedenih činjenica i dostupnih informacija, ne može u ovom upravnom postupku, nedvojbeno potvrditi postojanje interesa Republike Hrvatske za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem sukladno odredbi članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu podnositelja zahtjeva. Slijedom utvrđenog, M. L. ne ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, propisane odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske nije mišljenja da bi njegovo primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku.“
8. Netom citirani dio obrazloženja rješenja tuženika ima podlogu u sadržaju spisa predmeta upravnog postupka.
9. Osnova iz članka 12. ZHD-a najpovlašteniji je način primitka u hrvatsko državljanstvo prirođenjem, što upućuje na potrebu iznimnosti primjene tog instituta. Po svojim bitnim pravnim obilježjima, ova osnova primitka u hrvatsko državljanstvo ne predstavlja subjektivno pravo stranke, te razumijeva vrlo visoki stupanj diskrecije nadležnoga javnopravnog tijela (ovdje tuženika) prilikom odlučivanja o zahtjevu. K tomu, člankom 12. stavkom 3. ZHD-a propisan je vrlo strog standard nedvojbenog postojanja interesa Republike Hrvatske za primitak konkretnog stranca u hrvatsko državljanstvo.
10. Da je u predmetnom slučaju riječ o nedvojbenom interesu Republike Hrvatske za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo ne proizlazi iz mišljenja nadležnog ministarstva, ali ne proizlazi ni iz navoda sâmog tužitelja i upravnom postupku i upravnome sporu. Naime, poslove aktivnosti koje je opisao tužitelj ne upućuju na dosizanje propisanog praga nedvojbenog interesa Republike Hrvatske.
11. Sud, stoga, utvrđuje da je tuženik, pri rješavanju ove upravne stvari, slobodnu ocjenu primijenio u okviru svoje zakonske ovlasti i u skladu sa svrhom te ovlasti, u svjetlu članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), u kontekstu posebnosti ove vrste predmeta i pravnih implikacija razine povlaštenosti spomenutog načina prirođenja.
12. Usto, status hrvatskog državljanina nije nužan za boravak i rad (poslovanje) stranca u Republici Hrvatskoj.
13. Što se tiče postupovnih prigovora tužitelja, Sud utvrđuje sljedeće. Tužitelj je u upravnom postupku sudjelovao podnošenjem zahtjeva, a svoje primjedbe imao je mogućnost iznijeti i u upravnome sporu. Tuženik je u odgovoru na tužbu osnovano otklonio prigovor tužitelja u pogledu (ne)postojanja otiska pečata na arhivskom primjerku osporavanog rješenja. Ako je sudskom odlukom utvrđeno da je ranije mišljenje drugog tijela (ovdje: Ministarstva turizma i sporta) nepotpuno, nema zapreke da tijelo nadležno za rješavanje stvari (ovdje: tuženik) od drugog tijela zatraži novo mišljenje (štoviše, dužno je to učiniti, kako bi izvršilo sudsku odluku). Ako rješenje nije doneseno u propisanom roku, to kasnije doneseno rješenje ne čini nezakonitim, već,
u razdoblju do donošenja rješenja, ovlašćuje stranku da aktivira pravnu zaštitu zbog tzv. šutnje uprave. Podredno, odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. ZUP-a), a pri nedvojbenom utvrđenju Suda da je izreka osporavanog rješenja zakonita, tužbeni zahtjev potrebno je odbiti unatoč možebitnim procesnim nedostacima ako ti nedostaci nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka (čl. 57. st. 2. ZUS-a).
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 16. siječnja 2024.
Sudac
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
