Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-920/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika A. Š. iz Z., OIB: ... i drugotuženika F.-B. Š. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 28 P-3596/2020-12 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 28 P-3596/2020-12 od 31. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da tuženici bespravno uznemiravaju (ograničavaju) tužiteljevo pravo vlasništva da se kao (su)vlasnik nekretnine za potrebe parkiranja koristi dijelom dvorišta na nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kat. općina G. Z., broj zk uloška ..., i to tako što tuženici upravljaju pomičnom rampom koja je postavljena u dvorištu navedene nekretnine ne dozvoljavajući tužitelju pristup vozilom i parkiranje vozila iza postavljene rampe, odnosno, na način da ne daju tužitelju ključ odnosno drugo sredstvo za podizanje i upravljanje rampom, čime tužitelju onemogućavaju pristup i parkiranje vozila u dijelu dvorišta navedene nekretnine.

2. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude predaju tužitelju ključ odnosno drugo sredstvo za podizanje i upravljanje rampom koja je postavljena u dvorištu nekretnine opisane u toč. 1.

3. Tuženici se mogu osloboditi obveze iz toč. 2. ako u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude uklone rampu koja je postavljena u dvorištu nekretnine opisane u toč. 1.

4. Zabranjuje se tuženicima postavljanje nove rampe ili drugog sredstva ili radnje kojima bi se ograničilo tužiteljevo pravo da se kao suvlasnik nekretnine za potrebe parkiranja vozila koristi bilo kojim dijelom dvorišta nekretnine opisane u toč. 1.

5. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude solidarno naknade tužitelju troškove ovoga postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na dosuđene troškove."

II Nalaže se tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn u roku od 15 dana.«

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je izreka presude proturječna razlozima, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, o kojima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Tvrdi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev bez izvođenja ijednog dokaza jer je na temelju navoda u tužbi mišljenja da se ne radi o uznemiravanju tužiteljevog prava suvlasništva, već o onemogućavanju tužitelja u suposjedu istog, dakle o oduzimanju suposjeda. Počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Tuženici u odgovoru na tužbu tvrde da su određeni odnosi u pogledu načina korištenja dvorišta uspostavljeni prije nego što je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana tako da nema govora o bilo kakvom uznemiravanju. Tužitelju nije jasno zašto bi tvrdnja "da su stranke izvršile diobu zajedničkog dvorišta" ili "da su utvrdile način korištenja zajedničkog dvorišnog mjesta" išla u korist tužbenom zahtjevu. Tuženici uznemiravaju tužitelja jer su izvršavanje njegovih ovlasti u pogledu spornog dijela nekretnine pretvorili u stanje u kojem je tužiteljeva vlast glede te nekretnine okrnjena, što je upravo bit negatorijske tužbe. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu prvotuženik i drugotuženik (dalje tuženici) osporavaju žalbene navode tužitelja ističući da je već iz navoda tužbe bilo izvjesno da tužbeni zahtjev nije osnovan pa dokaze nije bilo svrsishodno niti ekonomično izvoditi, da tužitelj nije legitimiran isticati zahtjev na temelju čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima protiv tuženika koji su također vlasnici posebnih dijelova predmetne nekretnine i suvlasnici zajedničkih dijelova iste, da se tužitelj drugim dijelom dvorišta nikada nije koristio za parkiranje pa njegova prava ni na koji način nisu povrijeđena te da je rampa postavljena u dvorištu prije nego je tužitelj stekao pravo vlasništva stana što potvrđuje da tužitelj u tom dijelu dvorišta nikada nije parkirao vozilo, niti se to dvorište koristi za parkiranje vozila. Predlažu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka,.

5.1. Iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio.

5.2. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

5.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju također ukazuje tužitelj, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke, uz ostale etažne vlasnike, suvlasnici dvorišta koje su tuženici pregradili na način da su postavili rampu i imaju sredstvo za upravljanje rampom čime su onemogućili ostalim suvlasnicima pristup vozilima i parkiranju. U takvoj činjeničnoj situaciji ne radi se o uznemiravanju suvlasništva tužitelja, nego o onemogućavanju tužitelja u suposjedu, dakle o oduzimanju suposjeda. Ocjenjujući da je tužitelj podnio vlasničku tužbu za prestanak uznemiravanja u smislu odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), što proizlazi iz sadržaja tužbenog zahtjeva, a da u ovom postupku nema mjesta pružanju tužitelju takve zaštite, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, ističući da svoja prava tužitelj može ostvariti reivindikacijskom tužbom.

7. Pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) tužitelj kao vlasnik – posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem (čl. 167. st. 1. ZVDSP). Da bi ostvario zaštitu prava vlasništva ovom tužbom, tužitelj mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo te da ga tuženik uznemirava u izvršavanju ovlasti na stvari, dok je na tuženiku teret dokazivanja da uznemiravanje nije bespravno (čl. 167. st. 2. ZVDSP).

7.1. Negatorijsku tužbu je ovlašten podići vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu svoje stvari, a budući da suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (čl. 46. st. 1. i 2. ZVDSP), na podnošenje ove tužbe aktivno je legitimiran i svaki suvlasnik stvari. Prema ostalim suvlasnicima suvlasnik može negatorijskom tužbom zatražiti zaštitu kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja faktične vlasti i suvlasničko ovlaštenje (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 3938/1994-2 od 13. listopada 1998.).

7.2. U parnici radi prestanka uznemiravanja posjeda pasivno je legitimiran tuženik koji bespravno uznemirava vlasništvo tužitelja. To može biti svatko tko čini radnju uznemiravanja, bez obzira čini li to u svoje ime i na svoju korist ili u ime treće osobe. Uz osobu koja bespravno uznemirava tužitelja, tuženik može biti i osoba po čijem se nalogu uznemiravanje vrši, kao i ona u čiju se korist uznemirava vlasnike, ako je ona tu korist odobrila ili se njome služi direktno ili indirektno.

8. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da je tužitelj vlasnik posebnog dijela nekretnine - stana na 1. katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 63,40 čm, u stambenoj zgradi (ulica...) Z. sagrađenoj na kčbr. ..., po novoj izmjeri kčbr. ... k.o. C., upisane u zk.ul. ..., koju čini zemljišna čestica i njezine pripadnosti, u konkretnom slučaju više izgrađenih zgrada i dvorište, da su tuženici prije više godina pregradili dvorište koje je u suvlasništvu svih suvlasnika na način da su postavili pomičnu rampu, čime su ostalim suvlasnicima onemogućili pristup vozilima (onemogućeno im je parkiranje) u zapadnom dijelu dvorišta koje se gledajući s ulaza nalazi u stražnjem (drugom) dijelu. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da tuženici bespravno uznemiravaju (ograničavaju) tužiteljevo pravo da se kao suvlasnik nekretnine za potrebe parkiranja koristi dijelom dvorišta na nekretnini upisanoj u zk.ul. ... k.o. G. Z. i to tako što tuženici upravljaju pomičnom rampom koja je postavljena u dvorištu navedene nekretnine ne dozvoljavajući tužitelju pristup vozilom i parkiranje vozila iza postavljene rampe, odnosno, na način da ne daju tužitelju ključ odnosno drugo sredstvo za podizanje i upravljanje rampom, čime tužitelju onemogućavaju pristup i parkiranje vozila u dijelu dvorišta navedene nekretnine, da se tuženicima naloži tužitelju predati ključ odnosno drugo sredstvo za podizanje i upravljanje rampom koja je postavljena u dvorištu opisane nekretnine, a koje obveze se mogu osloboditi ako uklone rampu koja je postavljena u dvorištu opisane nekretnine te da se zabrani tuženicima postavljanje nove rampe ili drugog sredstva ili radnje kojima bi se ograničilo tužiteljevo pravo da se kao suvlasnik nekretnine za potrebe parkiranja vozila koristi bilo kojim dijelom dvorišta opisane nekretnine.

9. Ocjenjujući tužbu u činjeničnoj osnovi i sadržaju tužbenog zahtjeva, pravilno je, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud utvrdio da se radi o vlasničkoj tužbi za prestanak uznemiravanja (negatorijskoj tužbi) sukladno odredbi čl. 167. ZVDSP, što potvrđuje i tužitelj u žalbi tvrdnjom da ga tuženici uznemiravaju jer su izvršavanje njegovih ovlasti u pogledu spornog dijela nekretnine pretvorili u stanje u kojem je njegova vlast glede te nekretnine okrnjena, što je upravo bit negatorijske tužbe.

10. Kako je, pak, utvrđeno da tužitelj nije bio u posjedu dvorišta koje su tuženici pregradili i postavili rampu prije nego što je tužitelj kupio stan u predmetnoj zgradi te kako tuženici nisu onemogućili tužitelju dogovoreni način obavljanja faktične vlasti na stvari ili mu na drugi način bitno ograničili dogovorom utvrđen način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja, jer ni sam tužitelj ne tvrdi da je izvršena dioba zajedničkog dvorišta ili da je u izvanparničnom postupku utvrđen način korištenja zajedničkog dvorišta, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP) kada je odbio tužbeni zahtjev iz predmetne (negatorijske) tužbe, kao i kod odlučivanja o trošku parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) kada je naložio tužitelju da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 16. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan, v.r.