P-1495/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: V.

V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik

I. Ć., odvjetnik iz I., protiv tuženika: A.

M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica

L. M. iz S. i punomoćnica J. B., odvjetnica

iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne

rasprave, 23. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. Č.,

odvjetnika u I. i punomoćnice tuženika J. B., odvjetnice iz Z.,

16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 8.817,77 eura sa zateznom kamatom koja od 24. lipnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena

Za više traženo u iznosu od 4.102,00 eura, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.209,05 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 16. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.385,79 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 14. svibnja 2018., se navodi kako je tužitelj zastupao tuženika, kao i njegovog oca A. M. u parničnom postupku koji se vodio

pred Općinskim građanskim sudom u Z. pod poslovnim brojem P-5285/2009. radi raskida ugovora i naknade štete, sve na temelju odvjetničke punomoći potpisane od strane tuženika. Predmet ove tužbe je zahtjev tužitelja za isplatu odvjetničkih troškova za pružene usluge odvjetničkog zastupanja tuženiku u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P- 5285/2009. (sada pod poslovnim brojem P-1772/2016.). Tužitelj je kao odvjetnik temeljem punomoći zastupao tuženika te u njegovo ime i za njegov račun poduzeto slijedeće radnje:

- prije utuženja 27. veljače 2009. uputio dopis S. S. u kojem je pozvao na otklanjanje nedostatka koji priječe uknjižbu prava vlasništva tužitelja (ovdje tuženika) na kupljenoj nekretnini

- podnio tužbu nadležnom sudu u Z. protiv tuženika S. Z., 5. lipnja 2009.

- u podnesku od 3. rujna 2009. očitovao se na tuženikov odgovor na tužbu

- uz podnesak od 17. ožujka 2010. dostavio dodatnu dokumentaciju

- 7. srpnja 2010. pristupio na ročište u odsutnosti tuženika

- u podnesku od 20. listopada 2010. dodatno se očitovao o predmetu spora

- 17. listopada 2011. pristupio na ročište u kojem su saslušani tužitelji

- u podnesku od 1. prosinca 2011. dodatno se očitovao nakon saslušanja tužitelja

- 23. siječnja 2013. pristupio na ročište na kojem je saslušan zakonski zastupnik tuženika

- u podnesku od 19. ožujka 2013. dodatno se očitovao i dostavio novu dokumentaciju u spis

- pristupio na ročište 21. veljače 2014. na kojem je saslušana svjedokinja L. M.

- 3. srpnja 2014. pristupio na ročište na kojem je saslušana svjedokinja M. R. i zaključena rasprava

- pristupio na ročište 17. srpnja 2014. na kojem je sud objavio presudu u ovoj pravnoj stvari

- 25. srpnja 2014. podnio žalbu protiv presude Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P-5285/2009-37.

Ukazuje da je Županijski sud u Z. presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-6066/2014. od 20. listopada 2015. djelomično uvažio žalbu tužitelja, ovdje tuženika, izjavljenu po tužitelju, slijedom čega taj postupak nije pravomoćno dovršen. Iz navedene dokumentacije neprijeporno proizlazi da je tužitelj zastupao tuženika temeljem njegovog naloga za sve vrijeme trajanja parničnog postupka. 16. srpnja 2015. je saznao kako je u predmetno sporu tuženik angažirao odvjetnika T. S. iz Z., za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske

presude Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P- 5285/2009-37 od 17. srpnja 2014. Po povratku u ured tužitelj je kontaktirao kolegu S. koji mu je potvrdio da je uistinu bio angažiran od strane tuženika te da je i on podnio žalbu u istom parničnom predmetu, a da nije znao da tužitelju prethodno nije opozvana punomoć od strane tuženika, niti da mu nisu plaćeni troškovi odvjetničkog zastupanja, a što je vidljivo iz e-mail prepiske. 25. kolovoza 2015. uputio je dopise tuženiku i njegovom ocu, na adresi L. bb, koji su

sadržajno isti, a u kojem mu ukratko naznačuje svoje saznaje, tj. da je tuženik angažirao i drugog odvjetnika u istom predmetu za podnošenje žalbe s tim da ga prethodno nije obavijestio ni opozvao punomoć niti podmirio troškove odvjetničkog zastupanja. Međutim tuženik, odnosno njegov otac A. M. nije preuzeo tu pošiljku te se ista vratila neotvorena uz napomenu: "Obaviješten, nije podigao pošiljku". Obzirom na nastalu situaciju te šutnju tuženika, kao i bezuspješni protek vremena, tužitelj je 26. travnja 2016. otkazao punomoć tuženiku u predmetu pod poslovnim brojem P-5285/2009. podneskom nadležnom sudu. Nakon otkaza punomoći tužitelj je tuženiku, sukladno važećim odredbama ZPP-a uz primjenu važećih odredbi članka 225. ZOO-a, a u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojim odredbama naplata odvjetničke usluge dospijeva, između ostalog, otkazom punomoći ili opozivom punomoći (Tbr. 48.), izdao račun broj 00093/2016 15. lipnja 2016. za pružene odvjetničke usluge na iznos od 97.334,00 kuna. Uz isti račun tužitelj je sačinio i troškovnik u kojem je iskazao troškove za poduzete odvjetničke radnje, odnosno usluge u ukupnom iznosu od 194.687,50 kuna. 15. lipnja 2016. uputio je zajednički dopis tuženiku i njegovom ocu A. M. kojeg je također tužitelj zastupao u istom predmetu, zajedno s računom broj 00093/2016 od 15. lipnja 2016., na adresi D. Š.

…, I.,

koju je preuzela supruga A. M. i majka tuženika, što proizlazi iz povratnice.

Ističe da je iste dopise s računima strankama uputio 20. lipnja 2016. i na adresu Z. S. L. u kojoj je tuženikov otac bio zaposlen kao stomatolog,

međutim taj se dopis s računima vratio neuručen s napomenom: "Obaviješten, nije predigao pošiljku". 22. ožujka 2018. još jednom je tuženiku uputio već ranije upućivane dopise od 25. kolovoza 2015. te 15. i 20. lipnja 2016. zajedno s računom broj 00093/2016. od 15. lipnja 2016. kao i troškovnikom od 15. lipnja 2016. na novu adresu tuženika u S., K. S. …, međutim i taj se dopis s računom još jednom vratio neuručen s napomenom dostavljača: "Obaviješten, nije podigao pošiljku". Obzirom na takvo činjenično stanje tužitelj je protiv tuženika ustao ovom tužbom prije nego utuženo potraživanje padne u zastaru. Vrijednost predmeta spora u predmetu Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P- 5285/09. u kojem je tužitelj zastupao tuženika naznačena je u iznosu od 1.265.383,98 kuna pa je tužitelj uz izdani račun za obavljene odvjetničke usluge tuženiku dostavio i troškovnik u kojem je iskazao, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškove za poduzete pojedine odvjetničke radnje odnosno usluge i to za obje stranke, tuženika i njegovog oca A. M. u ukupnom iznosu od 194.687,50 kuna. Iz izdanog računa je razvidno da od tuženika potražuje za pružene odvjetničke usluge 50 % iznosa iskazanih troškova u troškovniku, odnosno ukupan iznos od 97.344,00 kuna. Nadalje, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i tumačenje iste od strane upravnog odbora HOK-a, odvjetnik ima pravo od stranke zatražiti predujam nagrade za zastupanje i prije ispunjenja naloga s tim da je iznos plaćenog predujma za zastupanje odvjetnika dužan uračunati u obračun po ispunjenju naloga stranke. Ističe da je od tuženika i njegovog oca zatražio i primio predujam u ukupnom iznosu od 6.000,00 kuna, međutim, tijekom postupka tuženik nije tužitelju plaćao troškove zastupanja za obavljanje pojedine radnje u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P-5285/2009. Tužitelj je u troškove postupka iskazane u troškovniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženiku i njegovom ocu priznao plaćeni iznos od 6.000,00 kuna kao predujam, tako da se u odnosu na tuženika priznati predujam odnosi na iznos od 3.000,00 kuna. Tuženik nije platio tužitelja za pružene odvjetničke usluge, niti tijekom postupka, niti nakon otkaza punomoći do danas pa je tužitelj nakon otkazivanja punomoći ispostavio tuženiku račun broj 00093/2016 15. lipnja 2016. na iznos od 97.344,00 kuna u svemu poštujući važeće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sve prema vrijednosti predmeta spora. Predlaže donijeti presudu kojom će se obvezati tuženik na isplatu iznosa od 97.344,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 21. rujna 2018., tuženik u bitnome osporava navode iz tužbe i pobija istu u cijelosti kao neosnovanu. Ističe kako uz tužbu nije dostavljen račun, kako je tuženikov otac platio svaku uslugu unaprijed po dogovoru, odnosno da je platio puno više usluga. Nema govora o tome da bi tuženik plaćao usluge odvjetnika kao student. Sumnja da je potpisao punomoć, ukoliko jest da se radi o formalnoj radnji. Krivnjom odvjetnika je izgubljen spor pod poslovnim brojem P-5285/2009. Sa tužiteljem nema sklopljen pisani ugovor oko uvjeta i načina zastupanja. Istaknuo je prigovor zastare.

3. Općinski sud u S. je 16. travnja 2019. pod poslovnim brojem P-2355/2018. donio presudu kojom je naložio tuženiku isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 66.437,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče po računu broj 00093/2016 od 24. lipnja 2016., dok je za više traženo u iznosu od 30.906,50 kuna, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.392,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom.

3.1. Županijski sud u V. je rješenjem pod poslovnim brojem Gž-500/2019-3 od 13. travnja 2021. ukinuo presudu Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P-2355/2018-31 od 16. travnja 2019. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Podneskom od 24. travnja 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je utuženi iznos iskazao u eurima.

5. Tijekom postupku izveden je dokazi čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P-1772/2016., dopisa tužitelja tuženiku sa primkom povratnicom, računa broj 00093/2016 od 15. linja 2016., troškovnika od 15. lipnja 2016., saslušanjem tužitelja V. V. i tužitelja A. M. u

svojstvu parničnih stranaka, svjedokinje L. M. i svjedoka A. M..

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu nagrade-odvjetničkih troškova za pružene usluge odvjetničkog zastupanja u predmetu Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P-5285/2009. (sada pod poslovnim brojem P-1772/2016.).

9. Prema odredbi članka 763. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

9.1. Prema odredbi članka 773. stavak 1. ZOO-a nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga s kamata od dana kada su učinjeni.

9.2. Prema odredbi članka 775. ZOO-a, ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u običajnoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.

9.3. Odredbom članka 776. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

9.4. Prema odredbi članka 9. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

9.5. Prema odredbi članka 65. stavak 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

9.6. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određen je način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu. Troškovi zastupanja su odvjetničke usluge uvećane za porez na dodatnu vrijednost i izdaci potrebni za izvršenje posla, a dužan ih je platiti naručitelj usluge (stranka).

9.7. Prema odredbi članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 09/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011.) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa.

Prema stavku 3. istog članka odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći, odvjetnik je dužan izdati račun u roku 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

9.8. Prema Tbr. 44. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014. i 118/2014.) odvjetniku pripada naknada troškova za stvarne izdatke koji su bili potrebni za obavljanje povjerenih mu poslova, a u troškove koji su imaju naknaditi spadaju i izdaci za poštanske, telefonske i bankarske usluge te ostali troškovi.

9.9. Prema Tbr. 48. važeće OT, odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi naplate odvjetničke nagrade, a vrijednost boda obračunava se prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade.

9.10. Prema Tbr. 43. važeće OT odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne stranke ne utječe na obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s izvršnim radom. Na zahtjev stranke odvjetnik je dužan sastaviti pismeni obračun naknade za izvršni rad i gotovih izdataka, uz predočenje tarife.

10. Iz iskaza tužitelja V. V. proizlazi kako mu se u kolovozu 2008. nepozvana obratila majka tuženika i supruga u onoj parnici tužitelja da bi trebala pravnu pomoć, da je prevarena od strane kupca, da se ne može upisati u zemljišne knjige. Kada ju je saslušao upitao ju je na temelju čega zna da se ne može upisati u zemljišne knjige, ima li rješenje suda. Na što je ona rekla da nema na što ju je on uputio da preda prijedlog sudu zajedno sa kupoprodajnim ugovorima i aneksima i tek kada dobije rješenje suda da dođe u ured pa će tada vidjeti što se može poduzeti. Tako je i bilo. Podnijela je prijedlog da bi negdje oko prosinca 2008. dobila rješenje ZK suda kojim se odbija prijedlog za uknjižbu. Iz obrazloženja tog rješenja je vidljivo da se ne može identificirati ta nekretnina u zemljišnim knjigama. Naime, stan koji je kupila imao je površinu negdje oko 70 m2, dok je u zemljišnim knjigama pod istom oznakom bio upisan stan oko 90 m2. Tom prilikom je rekao stranci, odnosno majci gdje su kupci, ona je rekla da ima sve ovlasti za razgovore, da raspolaže svom dokumentacijom i da će mu ona sve to predati. Rekao joj je da mu mora donijeti njihove punomoći kako bi eventualno, nakon pregleda dokumentacije, krenuli u postupak. Ona je, gospođa L., dakle majka tuženika, rekla da će svu dokumentaciju prikupiti i doći u ured s punomoćima jer joj je prethodno predao bjanko punomoć koju su trebali tužitelji potpisati. Negdje u veljači sljedeće godine, gospođa L. M. se najavila, došla s dokumentacijom, donijela punomoći nakon čega

je on to u prvi mah pregledao i rekao kada prouči da će poduzeti određene radnje o čemu će je izvijestiti. Tako je i bilo. Kada je pregledao dokumentaciju uputio je dopis tuženiku tvrtki S. od koje je inače kupljen stan i parkirno mjesto tražeći sukladno rješenju ZK suda da otklone pravne nedostatke kako bi se predmetni stan i parkirno mjesto mogli upisati u zemljišne knjige, ostavio je rok od 30 dana. Međutim, tuženik S. se oglušio tako da je stranku izvijestio, odnosno gospođu L.

da će morati krenuti s tužbom sudu, s tim da ju je još jednom zamolio da pogleda ako ima još kakvu dokumentaciju kako ne bi bilo tijekom postupka nekih neugodnosti. Iskazala je da sve s čim raspolaže je dostavila i da nema ništa više. Nakon toga je on negdje početkom lipnja sastavio tužbu, klasičnu kojom je pod točkom I. tražio da se raskida ugovor s obzirom da je protekao rok za otklanjanje pravnih nedostataka, pod točkom II. da joj vrate kupovninu zajedno sa poreznim davanjima, pod točkom III. s obzirom da je došlo do povećanja cijene stanova tražio je razliku eventualnu kao naknadu štete i pod točkom IV. su parnični troškovi. Nakon izvjesnog vremena dobio je odgovor na tužbu na koji se očitovao i dostavio neku dodatnu dokumentaciju jer se radilo u međuvremenu da je tvrtka S. mijenjala svoj status, sjedište itd. pa je sve trebalo to dostaviti sudu. Nakon što je postupak otpočeo, prvo ročište koje je bilo misli da nije pristupio nitko od tuženika, drugo ročište zastupao je kolega odvjetnik, tako da su na trećem ročištu bili saslušavani A. M. i A. M. i na

tom ročištu, misli 2010., u svom iskazu A. M. je između ostalog iskazao da je njegova supruga još 2006. kada su kupili stan išla u zemljišne knjige i da su joj tamo rekli da se ona sa ovakvim ugovorom ne može upisati u zemljišne knjige jer takvog stana nema. Bio je malo zatečen jer je tom prilikom tužitelj A. M. raspolagao rukom pisanim dokumentom koji je bio urudžbiran od tvrtke S., tamo tuženika, a u kojem između ostalog traži da mu izda ugovore i tabularnu izjavu na temelju koje se može upisati u zemljišne knjige u protivnom raskida ugovore i traži povrat 200.000,00 EUR, odnosno 1.500.000,00 kuna. Nakon završetka ročišta svoje nezadovoljstvo je iskazao strankama, bio je prisutan i tuženik koji je na tom istom ročištu saslušavan, iskazivao je negodovanje jer mu za postupak tu bitnu činjenicu nisu iskazali, nisu mu dostavili dokumente i tražio je, a ista je odlučna kod sastavljanja tužbe, jer tada točka I. tužbenog zahtjeva ne bi bilo raskida se nego bi se samo konstatiralo da je ugovor raskinut. Oni su se osjetili malo "krivima" i tom prilikom je A. predbacio supruzi L. M. kako to da ona njemu nije

dostavila taj dokument kada je odvjetnik tražio da mu se sve dostavi. Nakon tog ročišta oni su se ponudili da ga odvezu do kancelarije i tada vozeći se njihovim autom gospođa L. M. je mužu predbacila također jako neugodnim

riječima njihovo međusobno neslaganje, tako da ju je on zamolio da prestanu u protivnom stanu da izađe iz vozila. Tom prilikom je otraga s majkom sjedio ovdje tuženik. Nakon izvjesnog vremena možda cca dva mjeseca dostavljen mu je i jedan i drugi dokument, dakle podnesak tuženika upućen tvrtki S. iz 2006. i odgovor tvrtke S. iz iste godine. Nakon toga je promptno sastavio podnesak i uputio ga sudu, koji je podnesak prilog ovdje tužbe, misli da je to bilo početkom studenog ili prosinca 2010. Postupak je tekao normalno i u kontaktu sa strankama kada je već bio podnio tužbu zamolio da mu isplate iznos na ime predujma jer su već odmakli u postupku. Inače od stranaka ne uzima niti predujam, niti mu stranke plaćaju po ročištima što je već tada u Z. bilo uobičajeno, nego kada se postupak završi. Stvarno isplatili su mu ukupan iznos na ime predujma cca 6.000,00 kuna koji iznos je i priznao prilikom obračuna i davanja računa. 2014. sud je donio presudu početkom srpnja, kojom je odbio tužbeni zahtjev, nakon čega je odmah nazvao stranke, konkretno A. M. da mu saopći tu činjenicu, bio je razočaran, rekao je da će

u ostavljenom roku podnijeti žalbu na što imaju zakonsko pravo i nakon toga se više nisu čuli. Žalbu je podnio negdje krajem srpnja 2014. i nije provjeravao stanje spisa sve negdje do polovine 2015. kada je izvršio uvid u spis i na omotu spisa je uočio da je još jedna žalba podnesena u istom predmetu od kolege S.. Uistinu je bio vidno razočaran i čim je došao u ured telefonom, a potom i mailom se obratio kolegi S. pitavši ga kako je mogao podnijeti žalbu kada je on još uvijek punomoćnik u tom predmetu. Kolega S. je bio iznenađen i rekao mu je da su oni njemu dali punomoć i priznaje da nije zatražio od stranaka potvrdu je li prethodno sve regulirano sa prethodnim odvjetnikom. Uputio mu je žalbu koju je podnio u tom predmetu, on je također njemu na isti e-mail dostavio žalbu koju je on podnio u tom predmetu ispričavajući se da uistinu ne zna ni sam zašto nije prethodno pitao je li reguliran odnos sa prethodnim odvjetnikom, nije mu zamjerio niti ga je prijavio Odvjetničkoj komori. Nakon izvjesnog vremena 2016. stigla je odluka Županijskog suda iz koje je bilo razvidno da sud presudu pod točkom I. potvrđuje, a to je vezano za raskid, a ukida je pod točkom II., III. i IV. i vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Nakon što je sa kolegom S. izmijenio žalbe odmah je

uputio dopis strankama A. i A. M. priupitavši ih je li točno da su oni dali punomoć kolegi S., a da prethodno nisu njemu opozvali punomoć, niti podmirili parnične troškove. Gospodin A. M. nije znao što bi odgovorio nego je rekao da je to vjerojatno njegova žena i da on ne zna da je uopće potpisao punomoć tom drugom odvjetniku za podnošenje žalbe. U tom dopisu svojim strankama je rekao da ako oni njemu opozivaju punomoć da će on njihovu volju poštivati kakva ona bude bila, no oni su se oglušili tako da je polovinom 2016. podnio otkaz punomoći izravno sudu jer više nije mogao uspostaviti ni telefonski, a ni putem pošte bilo kakav kontakt jer su se svi dopisi vraćali "Obaviješten nije podigao". Nakon toga sačinio je troškovnik i izdao račun tako da je utužio A. M. i taj postupak je pravomoćno okončan. A. M., a s obzirom da se nije moglo

doći do adrese, a nakon što je preko MUP-a došao do iste, upućivani su dopisi, međutim iste nije podizao i kako ne bi došlo do zastare potraživanja podnio je tužbu sudu. Sve njegove radnje, postupanje, razvidno je počev od prvog podneska upućenog S., tužbe i svih podnesaka upućenih prvostupanjskom sudu,

zaključno sa žalbom, kao i iz raspravnih zapisnika koji su dostavljeni uz tužbu ovom sudu, u svemu je postupao savjesno, vodeći brigu o interesima svoje stranke, oslanjajući se u cijelosti na dokumentaciju koja mu je podnesena prilikom podizanja tužbe s tim da je sve podneske i raspravne zapisnike, a takav je njegov način rada svih 41 godinu, da je dostavljao strankama, odnosno stranci na uvid. Nisu istiniti dijelovi odgovora na tužbu u kojima se navodi kako je tuženikov otac platio svaku uslugu unaprijed po dogovoru. Jedino što je tuženik platio, odnosno njegov otac je iznos od 6.000,00 kuna na ime predujma. Naime, s obzirom na vrijednost predmeta spora jedna radnja kao što je tužba stranka bi trebala platiti 12.000,00 kuna. Nije imao ni snage, a inače nije njegov način rada, ne uzima nikada od stranke predujam, a niti njemu stranke su ikada plaćale po obavljenoj radnji. Suprotno od ovoga što je iskazao je notorna laž. Ono što su platili od 6.000,00 kuna im je priznao kod obračuna. Majci tuženika u ovom postupku dao je bjanko punomoć koju je ona dostavila potpisanu od strane stranke i predala je zajedno s dokumentacijom radi vođenja postupka. Dakle, u niti jednom trenutku nije bilo govora o pisanom ugovoru oko zastupanja niti se u tom pravcu uopće razgovaralo. Uputu za pokretanje postupka mu je dala L. M.. Napomenu je kako je ona zapravo bila

medijator i osoba koja je komunicirala kako sa prodavateljem stana, tamo tuženikom tvrtkom S., a kasnije sa njim, dok je suprug A. M. i sin A.

M., ovdje tuženik, se suglasili sa svim što njihova majka, odnosno supruga iznese, iskaže i dostavi. Kada je upoznao tuženika isti je bio student na Pravnom fakultetu u Z., je li jedne prilike došao sa majkom u njega, ne sjeća se, ali dopušta da je moguće. U svakom slučaju upoznao ga je kada se tuženik pojavio na ročištu radi saslušanja kada su otišli na kavu. Obavještavao je posrednicu tuženika L. M. o visini troškova i fazi u kojoj se predmet nalazi, a koja je apsolutno znala vrijednost predmeta spora i koliko iznosi jedna poduzeta radnja u tom postupku. Tuženiku, odnosno njegovom ocu, odnosno njegovoj majci od prvog trenutka je bilo jasno rečeno da će se tužitelj naplatiti sukladno vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje, ali po okončanju postupka. Ističe da je u iti jednom trenutku bilo iskazano bilo kakvo negodovanje od strane majke u tom pravcu da ne bi zastupao stranke. Isto tako iskazuje da je nakon ročišta na kojem su saslušane stranke gospođa L. priupitala koliko iznose troškovi postupka do sada na što je odgovorio da popis troškova se radi kod zaključenja rasprave i tom prilikom će znati. Tada su bili prisutni i A. i A. koji su ga nakon te rasprave i odveli u kancelariju kako je iskazivao. Kako je gospođa L. dolazila na svako ročište s tim da nije ulazila u sudnicu, poslije zaključenja glavne rasprave ponovno je priupitala koliko iznose troškovi na što joj je rekao da je sastavio troškovnik i predao ga sudu i ono što sud prizna to će biti troškovi stranaka. Nije ga pitala na koliki iznos je ispostavio troškovnik, ali je znala koliko iznosi jedna radnja ukoliko je u 100 %- tnom iznosu prizna sud. Prije podnošenja tužbe joj je rekao, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, koliko bi iznosila svaka radnja u punom iznosu. Za svaku radnju, svaki podnesak, raspravni zapisnik, dostavljao je tamo tužiteljima A. i A. M., jesu li oni čitali i informirali se, pretpostavlja da jesu jer su sve znali, sa njim su komunicirali, posebno prije samog saslušanja na ročištu gdje su saslušavane stranke. O pitanju visine troškova nije razgovarao sa tuženikom A. M. osim što ga je na ročištu na kojem su saslušane stranke u predmetu u

Z. informirao koliko iznosi pojedina radnja. Ni njegovog oca nije informirao drugačije jer je sve preuzela njihova supruga, odnosno majka. Saslušanje stranaka pred Općinskim građanskim sudom u Z. je bilo u listopadu 2010. Ne zna koliko godina je imao 2010. ima A. M., osim što zna da je bio student. Dio iskaza u kojem je naveo kako je kazao majci ovdje tuženika da će to biti "troškovi stranaka" ne znači da će stranka taj iznos platiti nego da su iznosi koje priznaje sud oni iznosi koje uvažava odvjetnik prilikom obračuna i prethodnog dogovora sa strankom. Naime, stranku je upoznao koliko iznosi jedna puna radnja koju sud priznaje o čemu ona nije apsolutno prigovorila i znala je da će po zaključenju postupka ispostaviti se račun sukladno Odvjetničkoj tarifi. Nije sa L. M.

imao sklopljen bilo kakvi ugovor. Napominje da su svi kontakti u ovom predmetu započeli sa L. M. i nastavili se tijekom postupka. Ona je bila izvor svih informacija i osoba koja je dostavila svu dokumentaciju vezanu za ovaj postupak u ime tužitelja. Tuženik u niiti jednom trenutku nije došao u ured nepozvan, osim kada su ga doveli u ured nakon saslušanja stranaka u tom predmetu. Uopće nije bilo primopredaje predmeta. Nije istu mogao izvršiti, nije mogao na normalan način dostaviti obračun i račun i zato je uslijedila ova tužba. Onog trenutka kada ih je informirao i kasnije dostavio presudu da su odbijeni s tužbenim zahtjevom, svaka komunikacija je prestala, svaki kontakt je prestao bilo telefonom, bilo poštom. Nije imao mogućnosti predati spis, a kako je praktično svaki podnesak, svaki raspravni zapisnik dostavio tuženicima, oni su raspolagali dokumentacijom. Želja stranke je bila da se raskine ugovor i vrati novac i zatraži naknada štete jer su cijene stanova sada veće u odnosu na one koje su bile kada su oni plaćali. Uputu u navedenom pravcu nema. Pitao je zašto, pa imate stan, idemo potpisati ugovor, prisilit ćemo ih da otklone nedostatke, ona je rekla ne, a s time se suglasio i njen suprug da taj stan je već njima postala velika mora i ne žele uopće dolaziti u njega. A. M. je iskazao da sve što njegova supruga kaže da on stoji iza toga. Na navedenom se inzistiralo i prije podnošenja tužbe, a i tijekom postupka. Tijekom postupka je gospodinu A. i A. kazao da idu izvršiti pritisak na tuženika da se upišu, tada je A. također rekao da ne dolazi u obzir, da njegova žena želi raskinuti ugovor i hoće novac natrag. U tom pravcu je kontaktirao kolegu koji je zastupao tuženika i to pred strankama u hodniku nakon završene rasprave, da pokušaju razriješiti spor, da se tužitelji upišu u zemljišne knjige i stave točku na ovaj postupak. Kolega je rekao da će sa svoje strane poduzeti sve, kontaktirati će svoju stranku. Da bi nakon nekog vremena njega kontaktirala gospođa L. M. i kazala da ostaje pri raskidu ugovora i povratu cijene. Dakle, njegov razgovor s kolegom odvjetnikom druge strane čuli su i tužitelji u tom postupku i njihova majka. U trenutku kada je uputio dopis S. da otkloni pravne nedostatke, a nakon izvjesnog vremena i tužbu,

tuženik niti je bio u likvidaciji, niti je bio koliko je mu poznato, pokrenut postupka likvidacije, a što se može provjeriti. 2009. je krenuo u taj postupak, apsolutno je bilo sve u redu jer je pribavio određenu dokumentaciju iz koje je bilo razvidno da je pravna osoba registrirana. Ne zna je li napravilo zabilježbu spora i upisao je u zemljišne knjige. Ni gospođa L., a niti stranke mu nisu prigovarale vezano za postupak. Par puta je vidio gospodina A. M.. Znao je doći par puta sa gospođom L. kod njega u ured. Ima običaj ne izdavati nikakve račune sve dotle dok ne bude završio predmet ili bilo što zato što stranka njega ne plaća apsolutno ni jednu radnju prije, a kako se ovdje radilo o predmetu sa visokim cenzusom zatražio je 50 % jedne radnje.

11. Svjedokinja L. M. je navela kako je V. V. jedan određeni

predmet oko ovog stana uzeo u Uredu policijskih inspektora. Uzeo joj je 2 ugovora koji su bili originalni ugovori s aneksima ugovora, a odnosili su se na kupljeni stan koji je bio predmet spora pred OGS-om, uzeo je građevinsku dozvolu koji

je bio sastavni dio ugovora i za stan i za parking. Uzeo je uporabnu dozvolu koja se odnosila na te nekretnine, sudska vještačenja od Z. Š. koja su bila 22.

listopada 2008. Tu su još pojedini dokumenti u spisu predmetna za koje nije imala kopije, a koje je vještačio sudski vještak. A. i A. su kupili stan 2005. od pravne osobe SZU u …. U trenutku kupoprodaje

stana prodavatelj im je dao građevinsku dozvolu, uporabna dozvola jer su bili rekli da će kupovati stan kreditom banke. Stan i parking su kupljeni sa dva različita ugovora koji su ovjereni kod javnog bilježnika, 12. svibnja 2005. Za predmetni stan napravljen je zapisnik o primopredaji, ona je preuzela stan. Naglašava da je stan u cijelosti isplaćen. Dogovor je bio da će prodavatelj obaviti sve radnje vezano za uknjižbu predmetnog stan jer da oni to tako inače rade. 2008. njen sin A. je podnio prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnom stanu. Sud je odbio navedeni prijedlog sukladno ZZK-u jer tabularna isprava mora odgovarati opisu nekretnine u zemljišnim knjigama. U izvanparničnom postupku u Z. utvrđeno je da je stan u zemljišnim knjigama upisan u većoj površini od one koju su kupili, kao i parking. Odvjetnica M. iz Z. je smatrala da nisu zato odgovorni jer su kupili

prema skici koja je bila priložena uz ugovoru. S. je odbio izdati valjanu tabularnu ispravu bez valjanog obrazloženja. Početkom veljače 2009. odlazi osobno u S. sa određenom dokumentacijom i zahtjevom da joj se izda valjana tabularna isprava. Kako je imala nezgodu od strane jedne od djelatnica S.

to je došla policija na lice mjesta s obzirom da je prethodno bio fizički napad na nju te je otišla u PP Č.. Policijski djelatnik joj je rekao da imaju odvjetnika koji će napraviti kaznene prijave protiv S. zbog toga što zgrada nije bila u skladu s valjanom dokumentacijom. Kako je došlo do toga da joj je djelatnik policije rekao da imaju odvjetnika za kaznene prijave navela je da je moguće da je govorila da su prevareni. Kada se svjedokinju pita kako to da se odvjetnik V. V. baš tada zatekao u policijskoj postaji odgovorila je da je očito da ga je netko znao. Na pitanje što to znači da je odvjetnik V. uzeo dokumentaciju navela je kako ju je uzeo sa stola. Kako je bila u lošem stanju i povraćala u to vrijeme nalazila se u WC-u i navedeno nije vidjela. Kada je došla sebi i vidjela da joj fali dokumentacija vratila se u policijsku postaju da vidi gdje joj je dokumentacija. Tek nakon nekih 6 mjeseci je saznala od inspektora K., koji joj je rekao da je odvjetnik V. V. uzeo dokumentaciju. Nakon toga otišla je potražiti odvjetnika V. V.. Susreli su se kraj pošte u J. u Z., nakon što ga je prethodno zvala na mobitel da se

nađu. Tada je tražila od odvjetnika V. da joj vrati sve papire koje je uzeo. Odvjetnik joj je rekao da joj ne može vratiti papire jer je tužio, da traži ispravu radi upisa u zemljišne knjige i umanjenje cijene. Pitala je odvjetnika V. odakle mu punomoći te joj je rekao da se to naknadno dostavlja. Ona i V. V. su potpisali punomoć. Odvjetnik V. joj je rekao da je ona tužiteljica u tom predmetu. Potpisala je sa odvjetnikom i ugovor o zastupanju u kojem je on njoj dao punu garanciju za uspješnost spora. U ugovoru je navedeno da su ukupni troškovi 10.000,00 eura, a u slučaju gubitka spora odvjetnik će njoj nadoknaditi te troškove. Ugovor nema jer je isti ostao u odvjetnika. Tražila je da joj dostavi i tužbu, ali je nikada nije dostavio. Suprug joj je dao opću punomoć da ga može zastupati, a odvjetnik V. je sa njom potpisao kao da njoj pruža pravnu pomoć. Nakon što joj je predočena punomoć koja prileži na listu 7 spisa OGS-a navela je kako su istu potpisali njen sin i suprug njoj za ulazak u zemljišnoknjižni odjel i za ulazak u U. G. Z.. Na istoj se nalazi rukopis odvjetnika V. V..

Navedena punomoć završila u odvjetnika V. V., a koja sadrži njegov pečat jer

je očito bila u papirima koje je odvjetnik V. uzeo u PP Č.. Nije bila upoznata sa predmetom i tijekom istog u Z., odvjetnik joj je govorio ono što je željela čuti. Par puta je bila u odvjetnika i tražila da joj da papire iz predmetnog postupka kako bi vidjela zbog čega se spor vodi, rekao joj je da nema primjerke, da je sve u sudu i da joj garantira uspješnost spora. Bila je pozvana na OGS

radi davanja iskaza. O istom ju je obavijestio odvjetnik V., ali joj je rekao da ne smije reći na sudu da su odvjetnica M. i ona razgovarali sa ZK sucem koji je odbio etažni elaborat, da ZK suci ne smiju razgovarati sa strankama, da ona može završiti u zatvoru na 5 godina. Sutkinji u Z. je rekla da joj je A. sin, a sutkinja je njoj rekla da joj svjedok neće mijenjati pravni osnov predmeta i da je kurva. Napustila je sudnicu. Zbog navedenog nije podnosila bilo kakve prijave protiv sutkinje u tom predmetu. Tada je bio prisutan S. V. i odvjetnik V.. S.

V. je pljunuo odvjetnika V., gurnuo je stol. Sutkinja je vikala da izađe na polje i zatvorila je vrata kako one ne bi čula što su njih troje unutra razgovarali. Nakon što je V. V. napustio sudnicu pitala ga je o čemu se vodi spor. Odgovorio joj je da ne zna o čemu se vodi spor. Odvjetnik je pobjegao. Nije bila upoznata s ničim u postupku pred OGS-om. Nakon što je saslušana u istom predmetu

M. R., odvjetnik V. je izašao iz sudnice ona mu doslovno istrgnula

iz ruke jedan list papira. Odvjetnik ju je uredno obavještavao kada su ročišta, a sve kako bi mu platila. Svaki put bi mu platila na ruke i to od 5.000,00 kuna za tužbu, 3.000,00 kuna za podneske. Na pitanje uredujuće sutkinje iz kojeg razloga je uredno plaćala na ruke odvjetniku ako joj odvjetnik nije htio niti reći o čemu se vodi postupak, niti joj je htio vratiti papire, odgovorila je kako se odvjetnik stalno pozivao na ugovor o zastupanju. Osobno je govorila i suprugu i sinu da se vodi postupak pred OGS-om , da ga ona vodi i da ona to plaća. Njen muž je znao da je s njim sklopila pismeni ugovor. Na dan objave sudske odluke bila je ispred sudske zgrade čekala odvjetnika V., došao je s presudom, bio je ushićen, rekao je da je sud odbio tužbu za raskid ugovora, ali da je u drugom dijelu presude sutkinja donijela krasnu presudu i da je u tom drugom dijelu S. apsolutni gubitnik. Dao joj je presudu na ruke, da se vrati u I. i da uplati 92.000,00 kuna troškove S. i da će za 15 dana presuda postati pravomoćna. Uzela je presudu i otišla u jedan drugi odvjetnički ured da joj objasne presudu. Odvjetnik čijeg se imena nije mogla sjetiti joj je objasnio da su oba ugovora poništena, platila mu je 500,00 kuna, rekao joj je da su u puno goroj poziciji nego da sam postupak nisu vodili. Tada prvi put od strane tog odvjetnika saznaje da su tužitelji njen suprug i sin. Njen sin je sutradan bio kod odvjetnika S. za žalbu. Istu večer nazvala je odvjetnika V. i rekla mu

da predmetni postupak nije smio voditi sa njom nego sa A. i A.. Odvjetnik joj je rekao da ju lažu, da je presuda koju je sutkinja donijela divna, da tu nema razloga da se uloži žalba i da će za 15 dana postati pravomoćna. Tuženik, njen suprug A. i ona, dakle svo troje potpisali su opoziv punomoći odvjetniku V. i ubacili u njegov sandučić. Naglašava da je odvjetniku V. platila svih 10.000,00 eura odjednom. Tražila je da joj potpiše da je primio novac, ali je nakon toga pobjegao. Navedeno je bilo veljači 2015., nakon što je podigla kredit. Te 2015. ili 2016. odvjetnik je uputio dopis da mu se podmire troškovi, odgovorila mu je da mu je sve plaćeno. Unatoč tome ispostavio je 2 računa i ponovno tražio novac na ruke. Odvjetnik V. joj nije dao punomoć da je odnese na potpis suprug i sinu. Predmetnu punomoć je kupila negdje u Z. u jednom od T.. Uknjižili su se na predmetnom stanu i u istom živi drugi sin. Kada je vidjela ponašanje odvjetnika V. tražila je od njega da povuče cijeli predmet na što je isti odgovorio da isto nije moguće. Misli kako je V. V. podnio žalbu na presudu OGS-a, a zašto je to napravio navedeno bi trebalo pitati odvjetnika V. s obzirom da je prethodno govorio da je divna presuda. Plaćala je odvjetničke usluge dok je trajao parnični postupak u Z.. Svaki put je plaćena usluga u cijelosti, ispred suda. Svaki put je morala dolaziti na sud. Nisu joj dopuštali da uđe u zagradu OGS-a niti kao javnost. Suprug je 2 puta bio prisutan kada je davala novce. Na posebno pitanje pun. tuženika svjedokinji ako je plaćala radnje za vrijeme postupka iz kojeg je razloga išla platiti ponovno iznos nakon presude, svjedokinja je odgovorila da je tada bila pod jakim lijekovima za psihu tako da se nije nekih stvari nije niti sjećala. Bila je prisiljena surađivati s odvjetnikom V. jer nije imala izbora, a odvjetnik je prethodno tvrdio da ga nije moguće povući. Njena uputa je bila da se traži podobna tabularna isprava na postojeće stanje.

12. Tuženik A. M. je naveo kako se nikada nije sastao, komunicirao,

dobio obavijest, troškovnik ili bilo što od tužitelja, odnosno odvjetnika V. V.. Nikada nije bio u njegovom uredu, nikada mu nije potpisao punomoć za zastupanje. Kada mu se predočuje punomoć iz spisa P-5285/2009. Općinskog građanskog suda (list 7 spisa) i pita je li na istoj njegov potpis, a pritom mu se predočuje i njegov potpis na osobnoj iskaznici, odgovorio je da se ne sjeća da je isto potpisao, ali da mu se čini da se radi o njegovom potpisu. Decidirano izjavljuje da nije potpisao punomoć odvjetniku V. za vođenje postupka, već svojoj majci. Jedan put je bio na sudu OGS-a i to 17. listopada 2011. te je u tom trenutku mislio da je pozvan kao svjedok. Cijelo vrijeme je bio uvjeren da je njegova majka ta koja je tužiteljica pred OGS-om. Roditelji su zvali odvjetnika V. V. prije ovog ročišta od

17. listopada 2011. kako bi se mogli naći i dogovorili što će i u kojem pravcu će iskazivati pred sudom. Ispred zgrade suda odvjetnik V. je tada njemu kazao da kaže da se ugovor o kupoprodaji temelji na elaboratu iz 2004. i da su kupili izvanknjižno vlasništvo. Pred sudom u Z. je izjavio da je elaborat iz 2004., a ne i da su vanknjižni vlasnici, ali kasnije je saznao da navedeno nije istinito, a sve navedeno nakon što je pročitao kupoprodajni ugovor koji je bio predmet tog postupka. Odvjetnik je tada tvrdio da ako navedeno ne iskaže da će izgubiti spor. Majka L. mu je rekla da je slabo od odvjetnika V. bila obaviještena.

Poznato mu je da je često odlazila u Z., da mu je svaku radnju u tom postupku plaćala na ruke. Osobno je svjedočio da mu je majka platila na ruke prije ročišta od 17. listopada 2011. O kojem se točno iznosu radilo ne može se prisjetiti. Nakon što je majka dobila presudu suda u predmetu P-5285/2009., a koju joj je odvjetnik V.

V. predao na ruke ispred zgrade suda, istu mu je pokazala i to kući u I..

Tada prvi put vidi iz uvoda presude da je stranka te mu je isto bio šok. Iako je bio iznenađen time što je naveden kao stranka nije pitao bilo majku bilo oca kako to da je on stranka tog postupka. Nezadovoljni ishodom tog postupka, zastupanjem odvjetnika V. V. angažirao je novog odvjetnik. Nakon što su dobili presudu što otac, što majka, što on osobno zvali su odvjetnika V., nije im se javljao na telefon zbog čega su otišli u Z. do njegovog ureda. Kada je vidio da su oni nije im htio otvoriti vrata te im je samo kroz zatvorena vrata rekao da im neće vratiti papire. Odvjetnik je rekao da ne mogu predati ništa bez njegovog odobrenja, a sudac da ne razumijem pravnu osnovu predmeta. Na poseban upit uredujućeg suca tuženiku, a s obzirom da je tuženik izjavio da je cijelo vrijeme mislio da je majka tužiteljica pred OGS-om, je li mu poznato zbog čega je majka bila tužiteljica u tom postupku, tuženik je odgovorio da ne zna. Što je predmet spora nije se raspitao prije nego što je otišao na raspravu od 17. listopada 2011. Majka je vodila sve vezano za stan i parking koji je bio predmet ugovora. U razgovoru s drugim odvjetnicima saznao da mora opozvati punomoć. Tužitelj mu nije u bilo kojem trenutku vođenja postupka poslao neku obavijest, dopis, nešto vezano za predmet spora. Odvjetnik je dokazao da on nije kupac, da njegov otac nije kupac tog stana te da S. nije prodavatelj tog stana, jer je prikriveno zastupao drugu stranu. Tužitelju nije ništa platio na ime zastupanja u predmetu P-5285/2009., od njega ništa nije traženo. Nkada nije potpisao punomoć ispred odvjetnika V., nikada nije potpisao punomoć da ga zastupa odvjetnik V., a majci je dao bjanko punomoć.

13. Svjedok A. M. je naveo kako je odvjetnik V. V. svojim nesavjesnim radom napravio veliku štetu njemu i njegovoj obitelji izgubivši spor pred OGS-om. Nakon izgubljenog spora došlo je i do velikih zdravstvenih problema koje je imala njegova suprug (tako i dan danas nosi pelene), a on je doslovno posijedio preko noći. Prvi put je vidio i upoznao odvjetnika V. V. u zgradi suda u Z. ispred sudnice kada se predstavio kao veliki ekspert za imovinsko pravo rekavši da će spor sigurno dobiti, odnosno da će dobiti stan, dakle garantirao mu je svojim riječima. Misli da su on i sin dobili na adresu poziv da dođu na ročište. Cijelo vrijeme su tvrdili da se nalaze u dijelu knjižnog stana, a odvjetnik je tvrdio da se nalaze u izvanknjižnom dijelu stana. Cijelo vrijeme htjeli su se upisati kao vlasnici, a nikako nisu željeli raskid ugovora. Nije točna tvrdnja odvjetnika V. da je imao dokument koji mu je zatajio, niti je točno da ga je vozio u njegovu kancelariju kako je iskazivao na ročištu. Pročitao je njegov iskaz. Naglašava da je prije puno godina imao prometnu nezgodu i nakon te nezgode vozi isključivo u manjim gradovima gdje je manje prometa. Supruga je redovito odlazila na ročišta, ali nije ulazila u sudnicu jer joj isto nije dopustio odvjetnik V. tvrdeći da ona nije potpisnica ugovora. Svaki put je odlazila kako bi mu platila, a odvjetnik joj nije dopuštao ulazak u sudnicu, a sve da ne bi otkrila njegove laži. Tada, ispred sudnice dogovorili su da se plaćaju podnesci 3.000,00 kuna, radnja pred sudom 5.000,00 kuna i to unaprijed u gotovini. Dogovor je također bio da ga supruga svaki svaki put nazove i da mu isto potvrdi. Također je rekao odvjetniku V. da je liječnik i da zbog svojih poslovnih obveza ne može svaki put dolaziti na sud u Z.. Nakon svega odvjetnik V. ga je nazvao govoreći mu da su izgubili spor, nakon čega su mu opozvali punomoć i angažirali novog odvjetnika. On i sin A. su bili tužitelji u predmetnom postupku u Z., ali su L. dali punomoć. Ne zna je li supruga

L. trebala odnijeti istu odvjetniku V.. Supruga L. je morala znati da su

on i sin tužitelji u predmetu pred OGS-om. Sjeća se i to da ga je jedne prigode nazvao odvjetnik V. i rekao mu da ne mora doći i dati iskaz jer će mu pokvariti koncepciju. Odvjetnik pokušava tri puta naplatiti istu stvar jedan put dogovorom, drugi put tužbom, a treći put tužbom protiv sina. Od strane odvjetnika V. nikada nije rečeno da će se trošak naplaćivati prema vrijednosti predmeta spora. Da je isto bilo rečeno zasigurno bi tražio drugog odvjetnika. Tužitelju su svi troškovi podmireni. Upravo zbog toga je njegova supruga svaki put odlazila u Z., a naglašava da se radi o velikoj udaljenosti između I. i Z.. Nije se

mogao sjetiti kada je saznao da ih zastupa V. V.. Nije se mogao sjetiti vezano za što je dao punomoć supruzi koja se nalazi u spisu, ali potvrđuje da se radi o njegovom potpisu na punomoći koja prileži listu 7 spisa OGS-a. Nije se mogao sjetiti je li navedena punomoć služila da se angažira odvjetnik. Niti se mogao sjetiti jesu li slali ikakvi dopis S. prije podnošenja tužbe i prije nego što je

V. V. bio njihov punomoćnik. Misli kako je on potpisao dopis koji prileži listu 187 spisa OGS-a. Odvjetnik je govorio ono što su htjeli čuti, a na sudu je

radio protiv njih i da ga oni na niti jedan način nisu mogli otkriti te je to razlog zašto mu nisu opozvali punomoć. Nije ih zvao nakon svakog ročišta. Nazvao ga je jedan jedini put nakon što su izgubili tužbu. U konačnici su sredili vlasništvo i upis prava vlasništva na navedenom stanu u Z..

14. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj iz ove pravne stvari kao odvjetnik na temelju punomoći zastupao tuženog u predmetu Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem

P-5285/2009. (sada pod poslovnim brojem P-1772/2016.)

- da je tužitelj osim tuženika iz ove pravne stvari u predmetu Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem P-5285/2009. (sada pod poslovnim brojem P-1772/2016.) zastupao i tuženika A. M.

- da je tužitelj otkazao punomoć za zastupanje tuženiku.

15. Međutim kao sporno postavilo se pitanje je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos te je li utuženo potraživanje zastarjelo.

16. Tijekom postupka tužitelj je tvrdio:

- da je zastupao tuženika i njegovog oca A. M. koji se vodio pred

Općinskim građanskim sudom u Z. pod poslovnim brojem P-5285/2009. radi raskida ugovora i naknade štete, a sve na temelju odvjetničke punomoći potpisane od strane tuženika

- da je 16. srpnja 2015. saznao da je u predmetnom sporu tuženik angažirao drugog odvjetnika T. S. za podnošenje žalbe, a što mu je ovaj i

potvrdio

- da je 26. travnja 2016. otkazao punomoć tuženiku

- da je nakon otkaza punomoći izdao račun broj 00093/2016 15. lipnja 2016. kojeg je preuzela majka tuženika, zajedno sa troškovnikom, a nakon što je prethodno iste pokušao dostaviti tuženiku

- da je vrijednost predmeta spora u predmetu pod poslovnim brojem P-5285/09. bila 1.265.383,98 kuna

- da ukupni troškovi zastupanja iznose 194.687,50 kuna

- da je od tuženika i njegovog oca zatražio i primio predujam od 6.000,00 kuna.

17. Tijekom postupka tuženik je tvrdio:

- da nije potpisao punomoć tužitelju, ako i je da se radi o formalnoj radnji, ali da je potpis na punomoći njegov

- da ne duguje ništa tužitelju

- da tužitelj nije dostavio račun

- da je krivnjom odvjetnika izgubio spor pod poslovnim brojem P-5285/09.

- da sa tužiteljem nema sklopljen pisani ugovor

- da su njegov otac i on uplatama na ruke tužitelja i pretplatili istoga.

18. Stranke iz ovog postupka nisu sklopile ugovor u pisanoj formi kojim bi ugovorile visinu nagrade za odvjetnički rad u predmetu Općinskog građanskog suda u Z.. Tuženik je isto tvrdio, ali nije dokazao kao što nije dokazao da je platio tužitelju odvjetničke usluge. Kao dokaz na navedenu okolnost predlaže svoje saslušanje, saslušanje oca i majke. Iskaze tuženika, svjedoka A. M., a posebno L. M. teško je izanalizirati, a samim time i dovesti u vezu sa samim predmetom spora. Ovo s obzirom na neživotnost, nelogičnost, nejasnoću, konfuznost i nepovezanost istih. Kako drugačije tumačiti tvrdnje da je odvjetnik V., tužitelj, odbijao reći tko je stranka u postupku, koji je predmet spora, da je pobjegao kad se tražio povrat papira,, da je branio svjedokinji ući u sudnicu, da svjedokinja (L. M.) nije mogla ući u zgradu suda u Z. jer joj isto nije

dopušteno, da joj je odvjetnik u PP Č., koji se slučajno tu zatekao, uzeo papire koje nije htio vratiti, da je sutkinja u predmetu pred OGS-om zatvorila vrata kako svjedokinja ne bi čula što su u sudnici razgovarali i da je svjedokinji rekla da je kurva, da je unaprijed platila odvjetniku, tužitelju, na ruke 10.000,00 eura za vođenje postupka u kojem nije niti znala što je predmet spora, ali unatoč tomu i nakon toga tužitelju plaćala ispred zgrade suda na ruke za svaku obavljenu radnju. Posebno zanimljiv, a niti malo manje neživotan i neuspješan pokušaj uvjeravanja suda u prevaru od strane tužitelja prema tuženiku je iskaz samog tuženika. Tako, tuženik tvrdi da nije potpisao punomoć tužitelju, pa potom da je potpis njegov, ali da nije ispustio punomoć odvjetniku nego majci. Tuženik niti ne zna da je bio stranka, ne zna niti što je bio predmet spora pred OGS-om, ali zato zna da je njegova majka svaki put na ruke platila odvjetniku za zastupanje, ali pritom ne zna o kojem se iznosu radilo. Ali je zato tuženik siguran da je tužitelj prikriveno zastupao drugu stranu u predmetu pred OGS-om jer je dokazao da tuženik nije kupac stana niti S. d.d. prodavatelj. I A. M. je znao da je L. M. svaki put na ruke plaćala

odvjetnika V., ali zna i to, za razliku od svjedokinje L. M. i tuženika,

da su i on i njegov sin bili stranke pred OGS-om, što je L. M. znala.

Ovako loš, konfuzan i neuspješan pokušaj uvjeravanja suda u to da stranka nije znala da je stranka, da je odvjetnik namjerno izgubio spor i da je postupio protivno pravilima struke, neprihvatljiv je, radi čega nije niti prihvaćen. Sve ovo radi izbjegavanja podmirenja obveze prema tužitelju. Nedopustivo.

19. U konkretnom slučaju radi se o obveznopravnom odnosi na temelju izdane punomoći za zastupanje (koja je nesporno potpisana što je u konačnici priznao i sam tuženik). U navedenom obveznopravnom odnosu je tužitelj kao nalogoprimac poduzeo u parničnom postupku pod poslovnim brojem P-5285/2009. sve radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka. Dakle, u okviru međusobnih prava i obveza koje sljeduju stranke nakon potpisane punomoći i izvršenog posla, jest i naplata naknade za izvršene usluge, sve do otkaza punomoći. Ishod parničnog postupka ne utječe na obvezu tuženika. Nakon što je tužitelj otkazao punomoć tuženiku, tužitelj izdaje račun broj 00093/16 od 15. lipnja 2016. za pružene odvjetničke usluge na iznos od 97.343,75 kuna. Uz izdani račun za obavljene odvjetničke usluge tužitelj je tuženiku izdao troškovnik u kojem troškovniku tužitelj pozivajući se na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika troškove zastupanja u predmetu pod poslovnim brojem P-5285/2009. u odnosu na oba tuženika iskazuje u iznosu od 194.687,50 kuna. Tužitelj je tuženiku dostavljao obavijesti u prilogu koje obavijesti je i fiskalni račun te od tuženika za poduzete odvjetničke usluge potražuje iznos od 50 % iskazanih troškova u troškovniku. Komunikacija između stranke i odvjetnika odvijala se preko majke tuženika. Tuženik nije dokazao da je njegova majka na ruke tužitelju svaki put platila izvršenu uslugu. Isto tako nije dokazano da je majka tuženika platila odjednom 10.000,00 eura tužitelju i to na ruke bez ikakve potvrde. Majka tuženika, a preko nje i tuženik, bili su upoznati sa svim poduzetim radnjama te je između stranaka dogovoreno da će se tužitelj naplatiti po okončanju spora, a sukladno vrijednosti predmeta spora. Iskaz tužitelja logičan je, detaljan, radi čega je i prihvaćen. Iskaz tužitelja sud prihvaća i zbog iskaza tuženika i njegove majke L. M. čiji su iskazi toliko neuvjerljivi da sud iz njih zaključuje da predstavljaju jako loš pokušaj obmanjivanja suda o tijeku zbivanja u predmetu pred OGS-om.

19.1. Nadalje, osim tek pukog pozivanja na nezakonitost u postupanju tužitelja tuženik svoje tvrdnje ničim ne dokazuje, niti iste proizlaze iz iti jednog izvedenog dokaza. To što je tužitelj u predmetu u kojem je zastupao tuženika izgubio spor, ne znači da je odvjetnik postupao protivno pravilima struke. Pregledom spisa Općinskog građanskog suda pod poslovnim brojem P-5285/2009. utvrđeno je da je

tamo odvjetnik V. V., ovdje tužitelj, nije postupao protivno pravilima struke, zakonu ili odvjetničkom kodeksu. Tužitelju je kao odvjetniku izdana punomoć sukladno članku 95. ZPP-a slijedom čega može poduzimati sve radnje u postupku uz obvezu da sukladno članku 765. stavak 1. ZOO-a zastupa tuženika s pažnjom dobrog stručnjaka. Iz spisa Općinskog građanskog suda pod poslovnim brojem P-5285/2009. proizlazi da je tužitelj zastupao tuženika s pažnjom dobrog stručnjaka pa sukladno tomu ostvaruje pravo na naknadu.

20. Pregledom spisa Općinskog građanskog suda nedvojbeno je

utvrđeno da je tužitelj zastupajući dva tuženika A. M. i M. A.

poduzeo više radnji. Vrijednost predmeta spora u predmetu Općinskog građanskog suda je označena u iznosu od 1.265.383,98 kuna. Sukladno tarifnom broju

36. točka 1. Tarife kad odvjetnik zastupa više osoba pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %. Tužitelj je za pružene odvjetničke usluge tuženiku dostavio troškovnik iskazujući na troškovniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika troškove za poduzete odvjetničke radnje odnosno usluge. Tužitelj je za sve poduzete radnje sukladno tarifnom broju 7. točka 1. Tarife, tarifnom broju 8. točka 1. Tarife, tarifnom broju 9. točka 1 tarife tuženiku popisao troškove 120 bodova te troškove žalbe sukladno tarifnom broju 10. točka 1. Tarife 1.500 bodova. Za podneske od 17. ožujka 2010., 20. listopada 2010., 1. prosinca 2011. i 19. ožujka 2013., tužitelj je tuženiku popisao troškove po 1.200 bodova pozivajući se na tarifni broj 8. točka 1. Tarife. Pregledom navedenih podnesaka sud je utvrdio da se navedeni podnesci ne mogu podvesti pod tarifni broj 8. točka 1. već pod tarifni broj 8. točka 3. Tarife. Sukladno tarifnom broju 8. točka 3. tarife za sastavljanje ostalih podnesaka (podnesci koji nisu navedeni u tarifnom broju 8. točka 1.)odvjetniku pripada 25 % nagrde iz tarifnog broja 7. točka 1., ali ne više od 50 bodova. Dakle, za podneske od 17. ožujka 2010, 20. listopada 2010, 1. prosinca 2011. i 19. ožujka 2013. odvjetniku kao nagrada pripada za svaki podnesak 50 bodova. Dakle, pregledom spisa Općinskog građanskog suda, a uzimajući

u obzir Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku su priznati troškovi zastupanja kao nagrada u ukupnom iznosu od 10.100 bodova. Budući je odvjetnik zastupao dvije osobe uz primjenu tarifnog broja 36. Tarife (povišenje od 10 %) odvjetniku pripada nagrada (10.100 bodova + 1.010 bodova) dakle 11.110 bodova. Sukladno tarifnom broju 50. Tarife vrijednost boda 10,00 kuna što daje iznos od 111.100,00 kuna. Na sve obavljene radnje sukladno tarifnom broju 42. Tarife odvjetnik ima prava obračunati PDV (25 %) što daje iznos od 27.775,00 kuna. Dakle, sveukupno za zastupanje odvjetniku kao nagrada u predmetu Općinskog građanskog suda uzimajući u obzir poduzete radnje od strane odvjetnika priznati su troškovi u iznosu od 138.875,00 kuna. Slijedom iznijetog, budući da je tužitelj kao punomoćnik-odvjetnik zastupao dvije stranke, a među strankama nema sporazuma o načinu obračuna troškova, tuženik iz ove pravne stvari je u obvezi naknaditi tužitelju ½ priznatih troškova za zastupanje. U konkretnom slučaju tuženik je dužan na ime zastupanja kao nagradu odvjetniku isplatiti iznos od 69.437,50 kuna. Tužitelj je u troškove postupka iskazane prema troškovniku tužiteljima priznao plaćeni iznos kao predujam u iznosu od 6.000,00 kuna. Budući da su bila dva tužitelja nedvojbeno je da se u odnosu na tuženika iz ove pravne stvari priznati predujam odnosi na iznos od 3.000,00 kuna.

21. Slijedom naprijed navedenog tuženik je dužan tužitelju za pružene odvjetničke usluge platiti iznos od 66.437,50 kuna.

22. Prigovor zastare nije osnovan.

23. Odredbom Tbr. 48. stavak 5. Tarife određeno je da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, a odredbom točke XIX. stavak 2. Tarife da se odredbe Tbr. 48. stavak 5. i 6. Tarife o dospjelosti naplate odvjetničke usluge primjenjuju i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu navedene Tarife.

24. Zastara potraživanja pak za koju je u konkretnom slučaju mjerodavan opći zastarni rok od pet godina, počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (članak 215. stavak 1. i članak 225. ZOO-a). Kako od otkaza punomoći 26. travnja 2016. do podnošenja tužbe u ovom predmetu 9. svibnja 2018. nije protekao zastarni rok od pet godina, to zastara nije nastupila.

25. Kako je tužitelj predmetni račun izdao 15. lipnja 2016. na kojem je naznačen rok dospijeća 8 dana, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a od 24. lipnja 2016. do isplate.

26. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a) u skladu s odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 13. srpnja 2018., 9. siječnja 2019. i 16. rujna 2021. po 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 24. listopada 2018., 26. veljače 2019., 11. veljače 2022., 1. lipnja 2022., 16. studenog 2022., 24. travnja 2023. i 23. studenog 2023. po 100 bodova, trošak sastava podneska od 23. travnja 2023. 100 bodova i trošak sastava žalbe 125 bodova, odnosno ukupno 1.100 bodova, što pri vrijednosti boda sa paušalom od 2,00 eura daje iznos od 2.200,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25 % PDV-a u iznosu od 550,00 eura pa se dobije iznos od 2.750,00 eura. Kako je tužitelj uspio u postupku 84 % (100 % osnov, 68 % visina), a tuženik sa 16 %, to postotak uspjeha tužitelja koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su strane uspjele u parnici iznosi 68 %. Od iznosa od 2.750,00 eura tužitelju pripada 68 % odnosno 1.870,00 eura. Navedeni iznos trebalo je uvećati za trošak sudske dostave u iznosu od 15,55 eura, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 175,65 eura te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 147,85 eura pa se dobije iznos od 2.209,05 eura.

Za više traženo na ime potraživanje troškova postupka u iznosu od 1.385,79 eura, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

27. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije 1,00 eura = 7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat zaokružen na dvije decimale, sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 88/2022.).

28. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

29. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 16. siječnja 2024.

SUTKINJA

JELENA LONČAR, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis