REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 616/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. P. iz R., 2. tužiteljice I. P. iz R., i 3. tužitelja K. F. iz R., svih zastupanih po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz R., protiv tuženika U. o. d.d. iz Z., (OIB: ...), ranije B. o. Z. d.d., zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3975/2011-2 od 1. listopada 2014. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-792/2008-31 od 13. travnja 2011., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija 1. tužiteljice kao djelomično osnovana i preinačuje drugostupanjska presuda u odluci iz stavka 3. točke I. izreke kojom je djelomično prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o zahtjevu 1. tužiteljice za isplatu naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti te odluci o parničnom trošku i sudi:

1. Tuženiku se nalaže pored već drugostupanjskom presudom dosuđenog iznosa (od 175.000,00 kn glavnice) u roku od petnaest dana isplatiti 1. tužiteljici još i 35.000,00

kn/4.645,30

EUR tridesetpettisućakuna/četiritisućešestočetrdesetpeteuratridesetcenti)

sa drugostupanjskom presudom već utvrđenim zateznim kamatama računatim počev od 7. studenoga 2006. na isti oblik štete, sve i uz primjenu novelirane odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

2. Tuženiku se nalaže pored već dosuđenog iznosa naknade za uzrokovani parnični trošak (od 64.615,38 kn) isplatiti 1. tužiteljici još i 8.300,00 kn/1.101.60 Eur, sve u roku od petnaest dana.

3. Revizija 1. tužiteljice u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija II. tužiteljice i III. tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. "Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici M. P. 364.385,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke nalaže mu se da tužiteljici I. P. isplati 135,000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a točkom III. tužitelju K. F. 67.500.- kn, također sa zakonskim zateznim kamatama na način kako je to specificirano prvostupanjskom presudom.

Nadalje, tuženom se nalaže, točkom IV. izreke, da nadoknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 132.242,19 kn, u roku od 15 dana, dok se točkama V., VI. i VII. izreke tužitelji odbijaju s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske i neimovinske štete, kao i sa tijekom zateznih kamata na te iznose“.

1.1. Drugostupanjskom presudom:

- u stavku 1. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u točkama V., VI. i točki VII. izreke, osim za onaj dio koji se odnosi na zatraženu naknadu štete tužitelja K. F. u iznosu od 1.460,00 kn“,

- u stavku 2. izreke, djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda „u dijelu točke VII. izreke, za onaj dio koji se odnosi na zatraženu naknadu štete u iznosu od 1.460,00 kn“, tako da je tuženiku naloženo isplatiti 3. tužitelju 1.460,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 18. travnja 2006.,

- u stavku 3. izreke, djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda „u točkama I., II. i III. izreke“ tako da je:

I. Naloženo tuženiku isplatiti 1. tužiteljici 213.201,80 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na iznose od:

- 175.000,00 kn počam od 7.11.2006. godine do isplate,

- 154,00 kn počam od 27.01.2006. godine do isplate,

- 356,23 kn počam od 27.01.2006. godine do isplate,

- 423,50 kn počam od 1.02.2006. godine do isplate,

- 27,58 kn počam od 2.02.2006. godine do isplate,

- 611,10 kn počam od 3.02.2006. godine do isplate,

- 348,60 kn počam od 3.02.2006. godine do isplate,

- 186,90 kn počam od 4.02.2006. godine do isplate,

- 130,49 kn počam od 2.04.2007. godine do isplate,

- 224,00 kn počam od 30.01.2006. godine do isplate,

- 140,00 kn počam od 31.01.2006. godine do isplate,

- 140,00 kn počam od 31,01.2006. godine do isplate,

- 70,00 kn počam od 31.01.2006. godine do isplate,

- 446,73 kn počam od 31.01.2006. godine do isplate,

- 2.051,00 kn počam od 1.02.2006. godine do isplate,

- 1.351,00 kn počam od 2.02.2006. godine do isplate,

- 28,00 kn počam od 2.02.2006. godine do isplate,

- 84,00 kn počam od 4.02.2006. godine do isplate,

- 4.192,29 kn počam od 4.02.2006. godine do isplate,

- 525,00 kn počam od 7.02.2006. godine do isplate,

- 753,23 kn počam od 8.02.2006. godine do isplate,

- 70,00 kn počam od 23.03.2006. godine do isplate,

- 23.951,28 kn počam od 22.01.2007. godine do isplate,

- 645,62 kn počam od 29.01.2007. godine do isplate,

- 753,23 kn počam od 29.07.2007. godine do isplate,

- 538,02 kn počam od 29.01.2007. godine do isplate,

dok su „s preostalim dijelom zatražene naknade imovinske i neimovinske štete, s pripadajućom zateznom kamatom, do presuđenog iznosa prema tč. I. izreke prvostupanjske presude, kao i za iznos od 359,10 kn, sa zateznom kamatom od 28.12.2005. pa do isplate, tužbeni zahtjev 1. tužiteljice, kao i žalba tuženika do iznosa koji je presuđen ovom točkom izreke“ odbijeni kao neosnovani.

II. Naloženo tuženiku da 2. tužiteljici isplati 52.500,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama koje teku od 7. studenoga 2006., dok su „s preostalim dijelom zatražene naknade neimovinske štete, s pripadajućom zateznom kamatom do iznosa presuđenog točkom II. izreke prvostupanjske presude, tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i žalba tuženika do iznosa koji je presuđen ovom točkom izreke“ odbijeni kao neosnovani.

III. Naloženo tuženiku da 3. tužitelju isplati 52.500,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama koje teku od 7. studenoga 2006., dok su „s preostalim dijelom zatražene naknade neimovinske štete, s pripadajućom zateznom kamatom, do presuđenog iznosa prema tč. III. izreke prvostupanjske presude, tužbeni zahtjev tužitelja, kao i žalba tuženika do iznosa koji je presuđen ovom točkom izreke“, odbijeni kao neosnovani.

- u stavku 4. izreke, djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke IV. izreke na način da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 64.615,38 kn do 132.242,19 kn odbijen kao neosnovan, dok je „u preostalom dijelu“ žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

2. Protiv dijela drugostupanjske presude u odluci kojom su u konačnom odbijeni njihovi zahtjevi o naknadi neimovinske štete, sa odlukom o utvrđenom doprinosu pok. I. P. prijepornoj šteti u omjeru od 40%, tužitelji su podnijeli reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku. Prijedlog tužitelja je da se osporena presuda preinači „u smislu žalbenih i revizijskih navoda“.

3. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija 1. tužiteljice odbije kao neosnovana a revizija 2. tužiteljice i 3. tužitelja odbaci kao nedopuštena.

4. Revizija 1. tužiteljice je djelomično osnovana.

Revizija 2. tužiteljice i 3. tužitelja nije dopuštena.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 1. listopada 2014., slijedom čega se, na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - u ovome rješenju: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

6. Predmetom spora u revizijskom stupnju tužbeni zahtjevi su tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti svakome od njih ponaosob određene iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. O reviziji 2. tužiteljice i 3. tužitelja.

7.1. Prema odredbama čl. 37. ZPP-a (stavak 1.) „ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.“ i (stavak 2.) „Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.“.

Odredbama članka 35. ZPP-a propisano je: (stavak 1.) "Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.", (stavak 2.) "Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev."

Kada je riječ o novčanim zahtjevima, kao ovdje, prema smislu odredaba čl. 40. ZPP-a, vrijednost predmeta spora čini visina glavnice novčane svote.

U situaciji kakva je u ovome predmetu, kada je istaknuto više tužbenih zahtjeva - svaki tužitelj zasebno svoj, dopuštenost revizije ocjenjuje se (prema navedenom) u smislu istaknute odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a i (time) prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na svaki od tih zahtjeva pojedinačno - a ne po njihovom zbroju.

Kako je ovdje na aktivnoj strani riječ o subjektivnoj kumulaciji više tužitelja i kako su njihovi zahtjevi na obvezivanje tuženika isplatiti svakome od njih pojedinačno naznačene (određene) novčane iznose s pripadajućim kamatama samostalni zahtjevi (o svakome se mogla donijeti zasebna i različita odluka), vrijednost predmeta spora glede naznačenih zahtjeva, a mjerodavna za odluku o dopuštenosti revizije po vrijednosnom kriteriju, utvrđuje se za svakog tužitelja zasebno i u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a (prema visini svakog od novčanih zahtjeva pojedinačno za isplatu glavnice): u tome smislu, obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela osporene presude u odnosu na 2. tužiteljicu i 3. tužitelja pojedinačno po zahtjevu svakog ne prelazi iznos mjerodavan (od 200.000,00 kn) za dopuštenost revizije, to po tim tužiteljima podnesena revizija protiv drugostupanjske presude o njihovim zahtjevima ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za njezinu dopuštenost kao redovne revizije.

Stoga je valjalo reviziju u dijelu koji se odnosi na 2. tužiteljicu i 3. tužitelja odbaciti kao nedopuštenu odlukom kao u izreci, u rješenju (sve u postupanju na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, a imajući na umu i da ti tužitelji reviziju nisu podnijeli i po nekoj drugoj osnovi).

8. O reviziji 1. tužiteljice.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevima 1. tužiteljice revizija je dopuštena jer vrijednost pobijanog dijela presude (u visini utužene glavnice novčane svote, po svim vidovima po njoj utužene štete, a u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP-a) u odnosu na nju pojedinačno prelazi 200.000,00 kn. 8.1. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg 1. tužiteljica jedino određeno ukazuje, ali samo u dijelu u kojem se odnosi na odluku o visini naknade koja 1. tužiteljici pripada na ime neimovinske štete koju trpi, a donesene u smislu odredaba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO-a), koje se ovdje primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. toga Zakona, a prema kojima: (stavak 1.) „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“, (stavak 2.) „Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.“, sve vezano i sa odredbom čl. 1101. st. 1. toga Zakona.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

8.2. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je … 2006. došlo do prometne nezgode u kojoj je, kao putnik u vozilu reg. oznake …, smrtno stradao I. P., sin 1. tužiteljice, unuk 2. tužiteljice i brat 3. tužitelja, tada u dobi …-to godišnjaka. Vozilom, u vrijeme nezgode osiguranim kod tuženika, upravljao je D. B.,

- da D. B. u vrijeme štetnog događaja nije imao položen vozački ispit, vozilom je upravljao pod utjecajem alkohola - sa koncentracijom alkohola u krvi od 0,62 g/kg, time da je I. P. za sve te činjenice znao i pored njih pristao voziti se sa D. B.: nakon što je tu večer, prije ulaska u auto, samo nekoliko sati prije prometne nezgode, s D. B. konzumirao alkohol, sjeo je s njim u vozilo, a znao je da vozač nema vozačku dozvolu i da je pod utjecajem alkohola te da je tu večer kolnik bio vlažan („kupili su u trgovini alkoholna pića, zajedno ih konzumirali i potom zajedno sjeli u auto i krenuli prema centru grada“),

- da je do štetnog događaja (nezgode) došlo samo zbog načina na koji je D. B. upravljao vozilom, u uzročnoj vezi sa ograničenom sposobnošću da njime pravilno upravlja,

- da zbog posljedica štetnog događaja, prijeporne nezgode, 1. tužiteljica ima aktualne psihičke smetnje. Ne „može spavati, čitati, po pet puta pročita jedno isto, nema memorije, koncentracije, vrlo često plače“. Sobu pok. I. P. drži netaknutom od dana njegove pogibije. Kod nje je prisutno patološko žalovanje, koje inače traje godinu do dvije, no kod nje ono još nije dovršeno (posljedično vezano za tragičan i iznenadni gubitak sina). Psihičko stanje onesposobljava je u svakodnevnom životu i funkcioniranju: uslijed toga kod nje je prisutna naglašena depresivnost, plačljivost, duševna patnja, nemogućnost kontrole jakih emocija, jaka fiksacija na sam traumatski događaj ali i za pokojnog sina. Sve vezano za njega i sam događaj ponovno proživljava. Funkcioniranje 1. tužiteljice je „vrlo skromno“, osamljuje se, trpi ograničeno socijalno funkcioniranje „svega na nekoliko osoba (članova uže obitelji)“.

8.3. Sporno je u revizijskom stupnju je li sada pok. I. P. svojim ponašanjem ili propustima pridonio po 1. tužiteljici utuženoj šteti, pa, ako je - u kojem omjeru, a sporna je i visina naknade koja 1. tužiteljici pripada na ime neimovinske štete koju trpi zbog smrti bliske osobe, sina.

8.4. Za razliku od prvostupanjskog suda, koji temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja doprinos pok. I. P. nastanku po 1. tužiteljici utužene štete utvrđuje sa 10% (uz odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 90%), te nalazi da 1. tužiteljici (s obzirom na sve relevantne okolnosti, a napose na obim i intenzitet posljedica koje je predmetni štetni događaj na nju ostavio) pripada naknada za neimovinsku štetu (povredu prava osobnosti) zbog smrti sina od (bez umanjenja zbog navedenog doprinosa) 350.000,00 kn, drugostupanjski sud navedeni prijeporni doprinos pok. I. P. utvrđuje sa 40% („spram doprinosa osiguranika tuženika od 60%“), a istu naknadu 1. tužiteljici utvrđuje na 250.000,00 kn.

8.5. Revizijski sud, polazeći od istih utvrđenja činjeničnog značaja - koja se u revizijskom stupnju ne mogu preispitivati (u smislu odredaba čl. 385. ZPP-a), dakle - i sam temeljeći na njima svoje shvaćanje, drži:

- da je drugostupanjski sud pravilno ocijenio (utvrdio) doprinos sada pok. I. P. prijepornoj šteti sa 40%: to obzirom da je svojim ponašanjem ili propustima, neodgovornim postupanjem, sam pristao na vožnju u izrazito rizičnim uvjetima, sa vozačem bez vozačkog ispita i time neosposobljenim za odgovornu, ozbiljnu i sigurnu vožnju, k tome i sa vozačem koji je u vožnju krenuo i pod utjecajem alkohola i u otežanim vremenskim uvjetima - čime je (ipak, čak i da se ne prihvati relevantnim navod samih tužitelja da je štetni događaj nastao jer je D. B. „bezobzirno nepoštivao“ prometne propise i prošao preko raskršća dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo) u bitnome i sam preuzeo odgovornost za takvu vožnju i u velikom stupnju pridonio šteti sebi bliskih osoba (ovdje 1. tužiteljici),

- da 1. tužiteljici na ime duševnih boli koje trpi zbog smrti bliskog srodnika, sina - i povrede njezina prava osobnosti i neimovinske štete, pripada naknada od 350.000,00 kn, time da je zbog toga tuženik u obvezi, uvažavajući navedeni doprinos sada pok. I. P. prijepornoj šteti sa 40%, isplatiti 1. tužiteljici 210.000,00 kn - odnosno, a obzirom da je drugostupanjskom presudom već obvezan iz iste osnove isplatiti joj 175.000,00 kn, još i daljnji iznos od 35.000,00 kn.

To vodeći računa (u smislu navedene odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a), kao temeljnim smjernicama, o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom, a sve gledano u svijetlu shvaćanja da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđenje te naknade - pošto se ista utvrđuje ovisno o svim individualiziranim okolnostima svakog konkretnog slučaja: visina utvrđene naknade se mora kretati samo u okviru tih osnovnih (i općih) smjernica i njene prirode, ona mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika - a ovdje određena za 1. tužiteljicu od 350.000,00 kn, u okolnostima ovoga slučaja, prema shvaćanju revizijskog suda i je takva (primjerena i pravična).

9. Sukladno tome, a budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je 1. tužiteljici naknadu utvrdio u iznosu manjem od pripadajućeg, valjalo je, djelomičnim prihvaćanjem revizije 1. tužiteljice, drugostupanjsku presudu djelomično preinačiti - i odlučiti (na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a) kao u izreci ove odluke.

10. Budući da je takvim preinačenjem osporene presude promijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je na temelju odredaba čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka i 1. tužiteljici, pored već drugostupanjskom presudom dosuđene naknade troška, dosuditi i naknadu troškova za u odnosu na daljnji uspjeh u postupku kao i troškova revizijskog postupka.

Odluka o parničnom trošku donesena je imajući na umu:

- da je (u smislu navedenih odredaba) kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku potrebno prilikom suđenja o trošku postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva,

- da je o naknadi tih troškova valjalo suditi i obzirom da je 1. tužiteljica bila prisiljena pokrenuti sudski postupak kako bi ostvarila zaštitu koja joj pripada (svoj legitimni cilj), a sve brižljivom ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja, pa i potrebe (prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova nastalih za okončanje postupka - ali i za njegovo svrhovito vođenje.

11. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju tužitelja jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.