REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10825/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.U., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, broj: 23. Pp - 14784/2021 od 1. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. D.U. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. D.U. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 1. rujna 2022., broj: 23. Pp-14784/2021-9, proglašena je krivom okr. D.U. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena kazna zatvora od 15 dana, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode temeljem Izvješća o uhićenju od 25. prosinca 2021. do 25. prosinca 2021., kao jedan dan zatvora pa okrivljenica ima za izdržati kaznu zatvora od 14 dana, te se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona, primjenjuje uvjetna osuda te se ostatak kazne zatvora u trajanju od 14 dana neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 1 godine, ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazne od izrečene uvjetnom osudom.

1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okr. D.U. obvezana je na naknadu istih u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. D.U. pravodobno je po branitelju odvjetniku A.F., podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati i preinači prvostupanjska presuda na način da se oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da je pobijana presuda utemeljena isključivo na temelju iskaza T.U., kao osobe zainteresirane za ishod postupka budući da se isti nalazi u brakorazvodnoj parnici s okrivljenom, a prethodno je i osuđen za psihičko i tjelesno nasilje prema okrivljenoj i to presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu Pp- 10443/2021, a koju okolnost prvostupanjski sud nije cijenio iako je očito da se radi o „osvetničkoj prijavi“ te da oštećenik nastoji okrivljenu prikazati u što lošijem svjetlu u vrhu brakorazvodne parnice. Isto tako, okrivljenica ističe da je apsurdno i neprirodno da bi ona kao majka troje djece vikala riječi koje joj se stavljaju na teret te da pogrešno prvostupanjski sud prihvaća iskaz T.U. u dijelu kada iskazuje da je ona udarila maloljetnu kćer K.U. jer on to nije niti vidio.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi, u odlomcima 10. i 11. Obrazloženja, iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu ispitanog svjedoka – žrtve T.U., koji je detaljno, objektivno i uvjerljivo iznosio o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Potrebno je istaknuti, da iako je točno da svjedok – žrtva T.U. nije bio neposredno prisutan cijelom događaju, neposredno je čuo da je maloljetna kći K. plakala te je o fizičkom nasilju prema maloljetnoj Karli svjedočio temeljem onog što mu je maloljetna kći Karla ispričala. Međutim, imajući u vidu takav iskaz svjedoka – žrtve T.U. te dovodeći u vezu njegov iskaz sa obranom okrivljenice u kojoj ista najprije u potpunosti poriče počinjene fizičkog nasilja prema maloljetnoj kćeri, a potom ipak iskazuje da je maloljetnu kćer K. uhvatila za ruku i okrenula, a K. se na tu njezinu radnju rasplakala, i po ocjeni ovog, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedoka – žrtve cijenio vjerodostojnijim od obrane okrivljenice. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj za koji se tereti.

5.3. Iz naprijed navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenice da je T.U. počinio psihičko i tjelesno nasilje prema njoj za što je kažnjen presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu Pp - 10443/2021 te da nastoji okrivljenicu u tekućim postupcima prikazati u što lošijem svijetlu u svrhu brakorazvodne parnice, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog stanja od strane prvostupanjskog suda.

5.4. Stoga, žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenica ističe da je ista neprimjerena odnosno prestroga jer je majka troje maloljetne djece i prethodno neosuđivana pa predlaže da joj se izrekne blaža novčana kazna.

6.1. Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nema zakonske osnove za prihvaćanjem prijedloga okrivljenice da joj se izrekne novčana kazna jer bi time povrijedio načelo zabrane reformatio in peius.

6.2. Odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona propisano je: „(4) Ako je podnesena samo u korist okrivljenika žalba, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.“.

6.3. Citiranom zakonskom odredbom propisano je jedno od bitnih načela postupka (načelo zabrane reformatio in peius), a to je da se presuda ne može izmijeniti na štetu okrivljenika ako je podnesena samo žalba u njegovu korist.

6.4. U vezi s naprijed navedenim pojašnjava se da primijenjena uvjetna osuda na izrečenu kaznu zatvora od 15 dana je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom, odnosno u konkretnom slučaju, pod uvjetom da okrivljenica u roku provjeravanja od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, pa uvjetna osuda kao mjera upozorenja predstavlja blažu vrstu prekršajnopravne sankcije od novčane kazne.

6.5. Slijedom navedenog, preinačavanje pobijane presude i izricanje novčane kazne umjesto uvjetne osude kao sankcije koja čini prijetnju zatvorom, predstavljalo bi povredu načela zabrane reformatio in peius, koji je propisan naprijed citiranom zakonskom odredbom.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

8. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. siječnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu i tužitelja.